mene muči ono vječno pitanje.... kad se sudariš s ljudskom istinskom glupošću ili točnije rečeno ljudskom željom koja se svodi isključivo na vlastitu korist ... da li se boriti i pokušati promijeniti dijeliće ovog svijeta ili jednostavno se okrenuti prema nečemu što će donijeti sreću tebi i drugima i upotrijebiti svoju energiju na ljude i stvari koji će to cijeniti i shvatiti. Uvijek me muči ono konačno kad odustati promijeniti ljude i kad ih ostaviti da se koprcaju u vlastitom besmislu i zloći...
28.01.2008. (16:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nevjerojatno je kako proteklih nekoliko sati intenzivno razmišljam baš o nečemu sličnom onome što si napisala u svom komentaru...
I ja se pitam gdje je ta granica dokle se valja boriti i kada odustati. I mislim da smo nas dvoje dosta slični u tom pogledu. U nekakvom dugačkom lancu sreće, obično sebe uvijek stavimo na posljednje mjesto. I kada dođe red i na nas da je malo okusimo, obično je baš ta karika koja nas dijeli od kraja najslabija i ona pukne...i opet sve ispočetka...
Ipak bi možda i sebe ponekad mogli staviti na prvo mjesto, a ne se brinuti samo o drugima i o tome kako će oni misliti o nama. Znaš i sama koliko si često bila u situaciji da si nekome dala sve što imaš, a kada si natrag tražila samo maleni djelić toga, obično si naišla samo na visoki zid...ali svejedno ti je bilo teško to prekinuti jer si se uvijek plašila kako će to nekoga previše povrijediti...
I možda je jednostavno došlo vrijeme da se i mi počnemo tako ponašati...ili kako si rekla da svoju energiju ipak usmjerimo prema drugima koji će to bolje cijeniti i shvatiti...
Ja ipak mislim da sam u ovo današnje kasno popodne nakon dugog razmišljanja pronašao granicu jedne svoje borbe...i odustao sam od nje...
Život je ipak prekratak kako ne bih iskusio sve njegove čari i zato se bacam naglavačke prema novim izazovima koji me očekuju...
28.01.2008. (18:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što se tiče te moje misli, zapravo u njoj i nema nekog skrivenog značenja. Ona predstavlja samo ono što me i inače vodi u mom svakodnevnom životu. Uvijek u potrazi za nečim novim...
Nije li se zapravo najlakše zatvoriti u neku vrstu čahure i maštati o onome što zapravo nemaš?
Možda i je, ali u čemu je onda smisao života?
Ja ipak mislim da je ponekad bolje prihvatiti gorku istinu i sučiti se s njom. Ona nas ipak svaki put ojača i nauči nečemu novom. Znam da je to ponekad bolno, ali to je jedini način da shvatimo svoju potragu...jer ako se zauvijek zatvorimo u tu čahuru iz nje nikada neće izaći ono što zapravo želimo...
A obično iz svake čahure izađe nešto prekrasno...i zaleprša krilima oduzimajući dah onima koji je promatraju...
30.01.2008. (01:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
majčina dušica
mene muči ono vječno pitanje.... kad se sudariš s ljudskom istinskom glupošću ili točnije rečeno ljudskom željom koja se svodi isključivo na vlastitu korist ... da li se boriti i pokušati promijeniti dijeliće ovog svijeta ili jednostavno se okrenuti prema nečemu što će donijeti sreću tebi i drugima i upotrijebiti svoju energiju na ljude i stvari koji će to cijeniti i shvatiti. Uvijek me muči ono konačno kad odustati promijeniti ljude i kad ih ostaviti da se koprcaju u vlastitom besmislu i zloći...
28.01.2008. (16:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Primicanje katastrofa
Nevjerojatno je kako proteklih nekoliko sati intenzivno razmišljam baš o nečemu sličnom onome što si napisala u svom komentaru...
I ja se pitam gdje je ta granica dokle se valja boriti i kada odustati. I mislim da smo nas dvoje dosta slični u tom pogledu. U nekakvom dugačkom lancu sreće, obično sebe uvijek stavimo na posljednje mjesto. I kada dođe red i na nas da je malo okusimo, obično je baš ta karika koja nas dijeli od kraja najslabija i ona pukne...i opet sve ispočetka...
Ipak bi možda i sebe ponekad mogli staviti na prvo mjesto, a ne se brinuti samo o drugima i o tome kako će oni misliti o nama. Znaš i sama koliko si često bila u situaciji da si nekome dala sve što imaš, a kada si natrag tražila samo maleni djelić toga, obično si naišla samo na visoki zid...ali svejedno ti je bilo teško to prekinuti jer si se uvijek plašila kako će to nekoga previše povrijediti...
I možda je jednostavno došlo vrijeme da se i mi počnemo tako ponašati...ili kako si rekla da svoju energiju ipak usmjerimo prema drugima koji će to bolje cijeniti i shvatiti...
Ja ipak mislim da sam u ovo današnje kasno popodne nakon dugog razmišljanja pronašao granicu jedne svoje borbe...i odustao sam od nje...
Život je ipak prekratak kako ne bih iskusio sve njegove čari i zato se bacam naglavačke prema novim izazovima koji me očekuju...
28.01.2008. (18:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
Živjeti u neznaju ili znanju?
29.01.2008. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Primicanje katastrofa
@ Tražeći sebe
Što se tiče te moje misli, zapravo u njoj i nema nekog skrivenog značenja. Ona predstavlja samo ono što me i inače vodi u mom svakodnevnom životu. Uvijek u potrazi za nečim novim...
Nije li se zapravo najlakše zatvoriti u neku vrstu čahure i maštati o onome što zapravo nemaš?
Možda i je, ali u čemu je onda smisao života?
Ja ipak mislim da je ponekad bolje prihvatiti gorku istinu i sučiti se s njom. Ona nas ipak svaki put ojača i nauči nečemu novom. Znam da je to ponekad bolno, ali to je jedini način da shvatimo svoju potragu...jer ako se zauvijek zatvorimo u tu čahuru iz nje nikada neće izaći ono što zapravo želimo...
A obično iz svake čahure izađe nešto prekrasno...i zaleprša krilima oduzimajući dah onima koji je promatraju...
30.01.2008. (01:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tražeći sebe
Divan odgovor
30.01.2008. (22:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...