Primicanje katastrofa

srijeda, 16.01.2008.

When you wish upon a star...

Gledajući sad dvije svoje fotografije koje se nalaze na ovom blogu možda mi se na prvi pogled čini da su jako različite...jer na jednoj od njih stojeći na travi nalazi se samo jedno malo dijete, a na drugoj, isto tako stojeći na travi nalazi se nešto puno drugačije...

Ali ipak nisu toliko različite, jer na njima se nalazi isti čovjek...i možda više ne dijele iste snove, ali oni su iznutra još uvijek isti...svaki sa istim strahovima i istim nadama...

I samo sam malo odlutao večeras u mislima kroz ovih skoro trideset godina koliko dijeli te dvije fotografije i razmislio još jednom o svojoj mogućoj selidbi u Kanadu krajem ove godine...

I donio sam čvrstu odluku koju više neću promijeniti. Znam da će ona razočarati neke ljude koji su se nadali da će me malo češće viđati, ali nažalost ne mogu baš sve zadovoljiti iako bih to jako želio...

I kakva je odluka?

Odlučio sam ipak ostati ovdje i nastaviti svojim već utrtim putem koliko god da je on strm u ovom trenutku. Ali kod svakog uspona strmim putem uvijek naiđeš na malu krizu i možda sam ja baš ovoga trenutka u jednoj od njih, ali imam osjećaj da je ona pred samim krajem i uskoro ću opet započeti okretati pedale punom silinom i popeti se na vrh tog Everesta odakle ću pogledati u oči nepoznatoj budućnosti koja se kotrlja prema meni...i suočiti se s njom licem u lice, ali ovoga puta nakon dugo vremena s osjećajem nade...

Drago mi je što ne ideš (čudno zar ne.. s obzirom da se ne poznajemo)...Nekako imam osjećaj da te puno toga čeka tu (samo pruži ruku)..

Tražeći sebe • 16.01.2008. u 09:59

Ne, nije čudno, barem ja tako mislim...i uopće nije bitno što se ne poznajemo...jer za razliku od tebe koju ne poznajem, a koja se redovito javlja, isto ne mogu reći za neke ljude koje poznajem, a od kojih čujem uglavnom tišinu...što mi je ponekad teško razumijeti...ali valjda svatko ima svoj način komunikacije...na kojeg se ne može utjecati...

Ja sam siguran da me još puno toga čeka i moja je ruka uvijek ispružena...

I drago mi je što sam tako odlučio...bez obzira na sve lijepe riječi koje sam čuo o Winnipegu ipak nas ne čini pametnijim ono što smo čuli, već ono što smo doživjeli...a moji doživljaji kroz godine su bili ono što je prevagnulo u jučerašnjoj odluci...

Primicanje katastrofa • 16.01.2008. u 13:50

<	siječanj, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Veljača 2008 (2)
Siječanj 2008 (18)
Prosinac 2007 (12)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari da/ne?