|
Doista je potrebno malo, jako malo da budem sretna.
Bila sam klinka, imala sam svega sedam godina. Odlučila sam otići u muzičku školu. Željela sam svirati klavir, ali ta grupa je bila popunjena. Pogledom sam kružila prostorijom i vidla sam jedan instrumen zanimljivog oblika. Pokazala sam prstom prema njemu i nevino i dječije rekla- Ja bi svirala ono tamo. Na što su se oni podsmjehnuli i rekli- Misliš na violončelo. Odgovorila sam- Da to. Oni su rekli- Dobro može, bit ćeš kod profesorice Ruže Santo.
Prvi sat instrumenta primila sam vilončelo u ruke. Osječala sam se važno, sretno, osječala sam se sjedinjeno s tim instrumentom. Nakon pola godine svladala sam osnove sviranja. Poslije toga sam mogla svirati ozbiljne i naizgled teške kompozicije. Bilo..bilo je čarobno.. I samo moje. Gudalom prelazeći po žicama tog predivnog isntrumenta mogla sam stvoriti melodije koje bi plesale zrakom, a ja bi se u tom trenutku osjećala kao najposebnije biće na kugli Zemaljskoj.
Ljena kakva i jesam nakon 5 godinja sviranja odustala sam od violončela. Godinu dana sam samu sebe nagovarala da vratim instrument glazbenoj školi. Bilo je teško odvojiti se od njega iako mi je tada bilo užasno teško nagovoriti samu sebe da vježbam sat vremena na dan. Sa suzama u očima i s knedlom u grlu vratila sam violončelo profesorici.
Danas sam šetala gradom i čula predivnu melodiju. Što sam se više približavala melodija bi se čula sve glasnije i ljepše. Sjela sam na klupice kod cvjetnog trga i uživala u muzici. Pogledala sam Luciju i rekla joj- Nisi ovo trebala ucinit. Pogledala sam čovijeka koj je svrio violočelo i suze su ponovno navrle na oči. Lucija me gledala s velikom tugom i sjetom i onako tiha i potištena rekla- Oprosti.
Osječaj kao da ste ti i muzika jedno je naposebniji osječaj na svijetu. Ti, ti svojim rukama stvaraš ton, ton po ton i kompozicija. Najkompliciranija kompozicija koja ,kada je svriaš s dušom, se može činiti kao kada sviraš Bratec Martin ili tako nešto. Žalim što sam odustala i žalim po prvi put u životu što nisam slušala druge, nego sebe(po običaju).
|
