subota, 14.02.2009.

Jutro

Možda rječi nisu ni potrebne... Razmisljala sam o tome kak je mozda to sve u mojoj glavi i da je srce tu neko koga mozemo okrivitza to sve... Kad sam se ujutro probudila zasljepilo me sunce i u zraku se osjecalo valentinovo, i bilo je ljepo.. čisto i nevino..nije bilo reklama,srca,medvjedica..nicega..samo zrake sunca koje su padale na moji krevet...

To je jedino bitno... i tako mi moze biti svaki dan kada mi zrake sunca padnu u sobu i tako je... za to mi netreba valentinovo...

Vazno je voljeti nekoga bez povoda, bez posebnog razloga,bez posebnog znacenja...

18:37 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.