dva i dva su tri.
ima li te još tu? ja ne znam.
nisam otvorena osoba.
osoba koja će reći što osjeća.
ne znam zašto.
mislim da sam to naslijedila od tate.
jednostavno nisam pekmez.
mislim, nije da me to čini pekmezom,
al ono.
ne govorim takve stvari.
to se zna, ne?
sasvim je jasno.
ili nije.
u svakom slučaju sam mislila da je jasno.
uglavnom, stvar je u tome da imam problem.
ja sam problem.
i izgleda da je taj problem nerješiv.
jer da je rješiv, već bi ga odavna riješila.
čisto zato jer ga želim riješiti.
jako jako.
i znam da ću taj problem plaćati još jako dugo.
jer se neće riješiti.
a zagorčavat će mi život.
kvragu, imam 17, a usro me do bola.
poanta je u tome da ni ne znam kaj govorim.
a imam potrebu nešto reći.
jer sam to ja.
ja lajem.
stalno.
hoću biti obzirna i otvorena i sve što ide uz to.
hoću biti onaj kalup iz američkih filmova.
bude li mi lakše?
ne znam, ali nekome drugome će zasigurno biti.
valjda.
17:17 ,
Komentiraj { 4 }
Print
slowly.i'm leaving.
ne mogu se više truditi.
ne mogu više to popravljati i krpati.
nije fer da to moram.
hoću da sve bude okej jer je okej, a ne jer ja moram učiniti da bude okej.
teško mi je.
![](http://i151.photobucket.com/albums/s122/jim00013/railway.jpg)
**
zašto su ljudi u filmovima tako iskreni uvijek?
jer inače ljudi jesu tako iskreni ili jer ih scenaristi učine iskrenima zato što bi željeli da ljudi budu takvi i da ljudi poput mene pomisle da nisu normalni?
mislim, nisam normalna. Nitko nije normalan.
normalno je relativan pojam.
al ono.
čisto informativno.
Ha?
17:17 ,
Komentiraj { 9 }
Print