ova matura me ubija.
ah naravno da nebi trebala i naravno da bih trebala biti opuštenija nekoliko tisuća puta više nego što jesam (tj nisam uopće opuštena), al oke. preživjet ćemo i to.
što ako ne upišem ono što tražim?
pa što?
nije pa što, ali što se može, ne?
ne.
trebala bih se truditi. pa trudim se.
dovoljno?
to je pitanje veliko veliko.
nemojmo više vremena posvećivati toj temi.
vidjet ćemo kako će proći.

dobro pa. ima li nešto novo?
išla bih van već jednom. malo na zrak, malo u svijet. da vidim kako je to inače.
zapravo u mojoj glavi, a i ovdje na ovoj bijeloj stranici, ima mjesta samo za dvije teme. a neugodno mi je pričati i o jednoj i o drugoj.
o prvoj mi je neugodno pričati zato jer je prva škola, upis na faks i to sve skupa pa da ne ispadne da sam opsjednuta time (što jesam nažalost nekako, al kaj sad).
o drugoj..ha o drugoj mi je neugodno pričati jer je druga tema moje zaljubljeničko stanje. prokleto stanje, mogu sasvim točno reći. a onda će pak ispasti da sam onako tipična djevojka koja samo ljubav (??) ima na pameti i niš drugo ne može smisliti pa svima dosađuje svojim cviljenjem.

pa onda ću pričati da bih htjela putovati. strašno puno. zaključila sam da ne mogu odlučiti gdje bih živjela pa da trebam svugdje gdje je lijepo trebala ostati par mjeseci da vidim kako je. a to je nemoguće i financijski (naravno da nisam rockefeller) i bilo kako drugačije :D
morat ću se smiriti i ostati ovdje. u mjestu u kojem se nisam zamišljala ni kad sam bila mala (jer nisam uopće o tome razmišljala) ni kad sam malo porasla (jer sam nadobudno vjerovala da se u London može doći samo tako i živjeti tamo samo zato jer mi se to zamislilo), a bome ni sad (kad sam malo veća i kad vidim da u biti neću čak ni na faks, a kamoli putovati, jer kamo bih putovala ako love nema?).
pih. kako smo negativni danas.
ispričavam se.