nekako se posebno osjećam danas.
kao da je moj dan.
iako to postupcima ne dokazujem.
al nije bitno.
bitno je da ja u glavi osjećam
da je moj dan. :)

jer je.
mogao bi biti.


***

obožavam miris jeseni.
i hladan dah zime.

i groblja. baš volim groblja.
osjećam se kao da pripadam nekamo.
bar nekamo.


***

ljudi su dvolični.
u biti, imaju više od dva lica.

i zanimljivo.
jedno je toliko drugačije od drugog
da mi pozli.

neka lica mi se sviđaju.
neko vrijeme.
dok ne vidim druga.
onda se udaljim.

i koliko god pokušavala ignorirati ova loša lica,
postajem svjesna da je to nemoguće.
jer su uvijek tu.

a pokušala sam.
kvragu, trudila sam se.
al fakat jesam.

.. nekad prevagnu ova lijepa.
i onda na kraju završim u zajebu.

i onda mi je žao.
žao mi je što sam uopće upoznala nekog.
i što sam se dala zavesti.nečim.
čim god.

Ode.
nema je više.
Moja prilika za sreću me ostavila samu.
napustila me.
samo tako.

vjerojatno je bilo previše za očekivati
nešto više.

iako, mislim da bi meni bilo lakše
misleći da se može nešto desiti
nego znajući da se ništa neće desiti.

Jer sam odj****a svoju priliku.
što je najgore,
nisam ni znala da ju odj****am.
dok ju nisam odj****a.
A ne znam na koji način.

spavala sam sto godina
ko ona ženska iz bajke.
i dopustila sam da se nešto pokvari.
jer sam propustila
sve što se (ni)je dogodilo.

a moglo se dogoditi.
bilo je tako blizu da se dogodi.

a trebalo se dogoditi.
bilo je tako blizu da se dogodi.

a htjela sam da se dogodi.
bilo je tako j****o blizu..


i sad je daleko.
i sad bih plakala da mogu.
ali ne mogu.
jer ne plačem inače zbog nečeg što je moglo biti,
ali nije.
(jer ne plačem inače uopće).
jer zapravo i ne mogu sa sigurnošću reći da je to moglo biti savršeno.
jer ne znam je li moglo biti.
jer se nije dogodilo.

mogu samo razmišljati o tome kako je moglo biti.
o tome kako bi to bilo savršeno.
bezuvjetno.
stvarno..

Mrzim pogrebe.
Iako mi s jedne strane čak i odgovaraju.

Jedni ljudi imaju tup izraz lica unatoč tome što ne
poznaju osobu na čiji pogreb su došli.
Ali, sjetili su se nekog njima dragog
tko je sada dva metra pod zemljom
i zato gledaju u prazno.

drugi plaču.
komatozno puno.
I glasno.
Zato jer im je ta osoba značila puno u životu.
Čak i ne mora biti puno.

Prirasla im je srcu.
I zato plaču.

Nek' plaču.

Osjećam se ko uljez među tim ljudima.
Je, istina, osoba na čijem sam sprovodu
značila mi je nešto u životu i sve to.

Ali ne plačem.
Promatram ljude.
I pokušavam shvatiti neke stvari.
I zaključujem da ne pripadam tu.
S tim ljudima.

Ja sam nesvrstana.

Ne mogu još shvatiti kako je moguće
da na jednom mjestu može biti
tolika koncentracija tuge, boli i očaja.
Užas.

Teško je gledati druge kako pucaju po šavovima.
U biti, bar je prije bilo.

Postala sam imuna.
I teško je bilo gledati druge
kako gube ljude koji su im bili bitni u životu.

i kako stoje.
Uplakani.

više nije teško.

ne znam je li to dobro ili loše.
mislim da je dobro.
ne osjećam ništa.

osim praznine.

Toliko o ostvarivanju želja..

Nisam na to navikla.
Na ostvarivanje želja.
Ili snova.
Ili čega već.

Ali nije bitno.
Ništa više nije bitno.
Sretna sam.
Toliko sam sretna da mi ništa nije jasno.
Ne trudim se shvaćati neke stvari.
Ali i ne trebam ih shvaćati.
Dok god sam sretna, ne trebam ništa shvaćati.
Jer jesam. sretna.
fakat sam sretna.

***
Toliko o očekivanju pogleda.

Ili osmijeha.
Ili nekoliko progovorenih riječi upućenih meni.
Baš meni.


Toliko o dugo očekivanom pozdravu.
I pogledu.
Samo meni.

Dovoljno mi je to.
Zasad.

I bit će mi dovoljno neko vrijeme.

Dok se ne otopim. Lol
Jer se topim.


Nije mi još uvijek baš bistro sve to.
Nešto čudno se dogada.
Ja nisam osoba kojoj se ostvaruju želje.
Ili snovi.
Ili što već.

Ali, trenutno i nisam sposobna razmišljati zašto mi se to događa.
Bitno da se događa. ne?
Mislit ću si kad prestane.
Ako prestane.


***
"I'll give it up for a miracle drug. love."

samo da znam kako je to voljeti nekog.
i osjećati za nekog sve.
i dati za nekog sve.

jer ne znam kako je to.
još.

Ne volim kad mi drugi sole pamet.
Kad mi govore što treba.
Šta oni znaju što treba?
Nemaju pojma.
Nemaju pojma nad pojmima.

Ne znaju kako je čovjeku kad se nađe u jednoj takvoj situaciji,
pod takvim okolnostima.
Jer nikome nikada nije isto kao što je bilo nekome prije njega.
Uvijek je nešto drugačije.
I zbog toga ne može suditi.
Ne može nikad nitko reći „znam kako ti je“.
ili nešto slično.

Jer ne zna kako mi je.
Jer je u njegovom slučaju nešto bilo drugačije.
I zbog tog nečeg drugačijeg nije bilo isto.
To nešto drugačije uvijek ima veliku ulogu.
I onda to nije nešto drugačije,
Već sve drugačije.


Moram izbrojiti koliko sam puta maloprije spomenula riječ drugačije jer mislim da mi se to nije nikad dogodilo..:D

…..brojim….

Ah, samo 6..
A činilo se puuuno više.

Uvijek se sve čini puno više.
A nije.
I neće biti.
A želimo da bude.
Namjerno želimo pretjerati.
Meni to recimo ne uspijeva.
Nikad.

Uvijek radim nešto treće.
Nešto jako daleko od onoga
što sam u prvom planu htjela.

Zato više ne volim planirati.
Planovi uvijek propadnu.
Ali ipak planiram.
Ne mogu si pomoći.
Još uvijek u meni postoji
ona nada što mi je iskočila iz Pandorine kutije.
Nada da će možda koji plan i uspjeti.

Nikada ne uspije.
Al postoji nada.
To je bitno.

Samo, nakon nekog vremena
i nakon mnogo razočaravajućih zaključaka
da nikad nijedan plan neće uspjeti
i da je bolje ne planirati,
moja nada se uplašila.

Sad se boji.
Ne želi ni sa kime razgovarati.


Iako, nekad neplanirani događaji ispadnu i bolje
nego što bi ispali da smo ih planirali.
Nekad.
Rijetko.
Vrlo rijetko.Al dogodi se.
Ziher slučajno.
Al dogodi se.

I to mojoj nadi daje nadu.
I onda se ona više ne boji..
Privremeno.
Ali ne boji se.

:) *** :)


Željela bih biti sretna.
Svom silom bih željela biti sretna.
fakat sretna.
A ne mogu.
A trudim se.
A ne ide mi.

Previše se suzdržavam što se svega toga tiče.
Ne znam zašto.
Al nije ni bitno.
Bitno je da se suzdržavam.
a ne bih se trebala suzdržavati.
Trebala bih posegnuti za srećom
sad dok je još tu.
Jer neće biti tu još dugo.
Al poznavajući sebe,
čekat ću sve dok sreća ne bude daleko.
I onda ću potrčati za njom.
Al možda bude prekasno.

Možda i ne.
Ne znam.
Nadam se da neće.

Ali stvarno bih trebala posegnuti za tom srećom.
Bar mislim da je to sreća.
U svakom slučaju,
to je ono što trenutno za mene
predstavlja sreću u životu
i jedino što mi je trenutno potrebno.

Želim.
Trebam.
Mogu.

Ali neću.
Znam da neću.
Poznajem se.
Nažalost.
I ne mogu se mijenjati.
Nažalost.