20.12.2007., četvrtak

What's the real meaning of Christmas?

Ljeto je. Čovjek se šeće sa obitelji parkom i uživa u godišnjem odmoru.
Uz drvo sjedi beskućnik, svira frulu za novac. Čovjek se izviče na beskućnika da ode prositi negdje drugdje, umjesto da mu kvari godišnji odmor.
Beskućnik pokupi ono malo stvari što ima, ode prositi svirati u neku ulicu.

Božić je. Isti taj beskućnik se smrzava na ulici ali i dalje svira nadajući se da će zaraditi dovoljno novca da se ode ugrijati u neki kafić.
Isti onaj čovjek koji se tog ljeta izvikao na njega uživa sa djecom u božićnom ugođaju.
Djeca su mu vesela, a Božić je doba ljubavi i darivanja. Svi oko njega su mu dragi.
Naiđe na beskućnika. Kad vidi u kako živi, izvadi novčanik, da mu 100kn i reče: „Evo, idite se ugrijati i kupite si nešto za pojesti. Sretan Božić!“
Beskućnik sretan, zahvali čovjeku, pokupi stvari i krene. Ali se okrene prema čovjeku i upita ga: „Kad sam ljetos svirao za novac, bili ste ljuti i smetao sam vam. A sad kad sviram istu melodiju, vi mi čestitate Božić i dajete mi novac. Zašto?“
Čovjek mu ogovori: „ Božić nije samo doba darivanja. To je doba ljubavi, sreće, opraštanja. Vi trebate provesti Božić na toplom, uz svoju obitelj i prijatelje.“ Beskućnik mu još jednom zahvali i ode.


Ova priča govori o tome kako je Božić doba kada se pomaže drugima, koji nemaju obitelj, dom, kad se pomaže bolesnima, da provedu Božić u svojem domu, zdravi.
Ali zašto je sve to oko Božića? Jednog kršćanskog blagdana koji slavi Isusovo rođenje.
Ljudi nisu samo bolesni, siromašni, usamljeni na Božić. Ljudi su takvi preko cijele godine. Ti ljudi, dok čekaju Božić, da im netko pomogne u humanitarnoj akciji, mogu umrijeti od gladi i hladnoće.
Svi su darežljivi i dragi preko Božića, a ostalih dana u godini samo mare za sebe, na koju će destinaciju otputovati preko ljeta, hoće li dobiti povišicu. Ne gledaju uopće svijet oko sebe.
Zašto su svi dobri zbog jednog blagdana? Takvo raspoloženje treba vladati preko cijele godine!
I ako je to pravi smisao Božića, onda neka Božić bude tokom cijele godine.

Eto svima vam ovim putem želim sretan Božić. I, eto, da prođete s ocjenom koju priželjkujete na kraju polugodišta.

Sretan Božić!

- 11:12 - Komentari (40) - Isprintaj - #

09.12.2007., nedjelja

Black tears are nothing but pain from my heart...

Napisat ću ovaj post malo drukčiji. U stihovima i citatima.
Ne da mi se ni napisat običan post, svaki put pišem isto
Par stihova ću posuditi od Lucije i Helene (nadam se da se neljutite? Jednostavno sam bila glupa što prije nisam shvaćala te riječi)
Bila sam glupa što ih prije nisam shvatila.

Ne mogu shvatiti one cure koje pate mjesecima za nekime iako znaju da se neće dogoditi čudo. A čak ni ne pozdrave simpatiju, kako očekuju da će se nešto promjeniti?
Ovi stihovi me drže trijeznu. Da se nikada ne dopustim ljubavi da me uništi kao neke cure.

"Love is shit!
First it fools you,
but then it breaks your heart..."

Nekad sam vjerovala u ono
"svi imaju pravo na drugu šansu"
I svima sam davala drugu šansu.
Ali nikad se nije ispostavilo da su je zaslužili.
Tko te iznevjeri jednom činit će to opet i opet.

Nedavno sam se razočarala u nekim osobama za koje sam smatarala da su mi prijatelji. Ali čini se da to nije bilo točno.
Te osobe su to već jednom napravile ali nije bilo ništa strašno i mislila sam da se neće ponoviti.(Pogledaj iznad)
Zato ću se od sad držati Lucijinog mota:
"Who is that friend of yours
what is talking about you
behind your back?"

I nevjerujem da bog postoji. Nek se drugi koji idu u crkvu ne uvrijede ali ja imam pravo vjerovati u što hoću i nitko mi nemože nametati svoju vjeru.
"If god realy exists, then why this is happening to me??"

I neću se pretvarati da sam netko drugi, nit ću se pokušati promjeniti da bih se drugima svidjela. Tu je Helenin moto:
"Bolje da me mrze zbog onoga što stvarno jesam nego da me vole zbog onoga što jednostavno nisam!"



- 22:25 - Komentari (42) - Isprintaj - #

01.12.2007., subota

Slika vrijedi tisucu rijeci...

Ok, nece biti slike u ovom postu nego nešto drugo.
Sve je pocelo jucer, kada sam se požurila u školu da po 3 put ne zakasnim.
Cim sam izašla iz dvorišta, skoro sam tresnula u travu - cijela staza je bila prekrivena ledom. I išla sam opreznije da ne bih pala. Kad sam prešla most došla sam na dio gdje nema betona neg je samo zemlja. Nisam vidjela da ima leda (jer se u barama vidjelo da onak voda vibrira kad piri vjetar.)
I požurila sam se. Ali slijedeceg trena - TRES!
Poskliznula sam se i pala. Bila sam sva mokra i užasno me bolila ruka.
Jedva sam hodala ali sam se morala vratiti kuci. Jedva.
Presvukla sam se kod kuce i tata me odvezao u školu. Naravno na predsat sam došla u pola 8.
Jedva sam pisala, ali srecom prvi sat sam bila dežurna sa Ksenijom - Zamjenjivale smo Doru i Helenu jer su pisali test iz Biologije.
Ne znam kak bi napisala one dvije strane iz matematike.
Ali slijedecim satovima sam pisala desnom rukom (inace pišem lijevom ali me upravo ta ruka bolila). Nije mi bilo teško ali sam malo sporije pisala (inace pišem jako brzo ali da sam sad pisala brzo ne bi ni na što licilo)
Kad sam došla kuc tata mi je pregledao ruku i rekao mi da sam istegla ligamente. Mama mi je rekla da sam ja ambidekstar (ambidekstri su rijetki ljudi koji se jednako služe s obje ruke).
Lijeva mi je spretnija i preciznija pa s njom pišem i crtam, a desna jaca i s njom bacam loptu, udaram reketom i sve ostale stvari.
Ucitelj iz Likovnog nas je pozvao da dodemo na koloniju slikara u vatrogasnom domu.
Desnom mogu pisati ali nemogu tako lijepo crtati, pa sam se bojala da necu moci ici ako mi ne ozdravi ruka...
Ali išla sam, i mogla sam crtati. Slikali smo pastelama prizor na nekoj fotografiji (ja sam ružicu grad) a kasnije mrtvu prirodu.
Bilo nam je super! Na odlasku smo dobili set pastela.
Kraj...

- 14:23 - Komentari (80) - Isprintaj - #

0

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Travanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)
Veljača 2010 (2)
Studeni 2009 (1)
Listopad 2009 (3)
Rujan 2009 (3)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (3)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (3)
Veljača 2008 (3)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (7)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (6)
Svibanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

I am a rock, I am an island.
I've built walls, a fortress deep and mighty, that none may penetrate.
I have no need of friendship; friendship causes pain.
I won't disturb the slumber of feelings that have died.
If I never loved I never would have cried.
I have my books, and my poetry to protect me.
I am shielded in my armor, hiding in my room, safe within my womb.
I touch no one and no one touches me.
And a rock feels no pain.
And an island never cries.

design by Ruby Nelle