Napisat ću ovaj post malo drukčiji. U stihovima i citatima.
Ne da mi se ni napisat običan post, svaki put pišem isto
Par stihova ću posuditi od Lucije i Helene (nadam se da se neljutite? Jednostavno sam bila glupa što prije nisam shvaćala te riječi)
Bila sam glupa što ih prije nisam shvatila.
Ne mogu shvatiti one cure koje pate mjesecima za nekime iako znaju da se neće dogoditi čudo. A čak ni ne pozdrave simpatiju, kako očekuju da će se nešto promjeniti?
Ovi stihovi me drže trijeznu. Da se nikada ne dopustim ljubavi da me uništi kao neke cure.
"Love is shit!
First it fools you,
but then it breaks your heart..."
Nekad sam vjerovala u ono
"svi imaju pravo na drugu šansu"
I svima sam davala drugu šansu.
Ali nikad se nije ispostavilo da su je zaslužili.
Tko te iznevjeri jednom činit će to opet i opet.
Nedavno sam se razočarala u nekim osobama za koje sam smatarala da su mi prijatelji. Ali čini se da to nije bilo točno.
Te osobe su to već jednom napravile ali nije bilo ništa strašno i mislila sam da se neće ponoviti.(Pogledaj iznad)
Zato ću se od sad držati Lucijinog mota:
"Who is that friend of yours
what is talking about you
behind your back?"
I nevjerujem da bog postoji. Nek se drugi koji idu u crkvu ne uvrijede ali ja imam pravo vjerovati u što hoću i nitko mi nemože nametati svoju vjeru.
"If god realy exists, then why this is happening to me??"
I neću se pretvarati da sam netko drugi, nit ću se pokušati promjeniti da bih se drugima svidjela. Tu je Helenin moto:
"Bolje da me mrze zbog onoga što stvarno jesam nego da me vole zbog onoga što jednostavno nisam!"
Post je objavljen 09.12.2007. u 22:25 sati.