Nikakva otkrića, nikakav napredak, nikakva znanost već odavno ne vode računa o tome da li negdje postoji jedno nesretno dijete..

29.10.2007., ponedjeljak

Limbo

Danas je u školi bilo predosadno zijev

0. sat. - Informatika - Kmet je pobrisao sve igre i nekima je isključio
net burninmad

1. sat. Tehnički - Pitala je, a ja sam (koje čudo) potpuno zaboravila na
tehnički bang

(imamo dvaput mjesečno blok sat)
Saša se urekao kad je rekao da njega otvori i - otvorila ga
je naughty

! Petra se javila. Odgovarala je
rekordnih - jednu minutu.
2. sat. Tehnički - Radili smo grupni rad. Nešt o elektranama. Ja sam bila
u grupi s Petrom, Sarom i Sonjom. Baš mo se pomučili
oko plakata da bi sam pročitali šta na njemu piše i onda bi
on završio - u smeću burninmad

3. sat Hrvatski - Pitala je ove što ješ nisu odg. Veliko slovo i one koji su
Iz tog dobili jedan. Ništ posebno.
4. sat Matematika - Ništ posebno. Postotci zijev

. Jedino što smo se Petra
i ja zabarikadirale stolicama i čitale HP 7 (Harry Potter 7)
5. sat. Srz - Razrednik je prvo (kako neobično) očto bukvicu upisanima,
Onda nam je govorio šta dežurni smije/ne smije.
Onda je otišao u sred sata i mi smo igrali limbo s ksenijinim
šalom. Jedino je to bilo zabavno.
6. sat. Društvena dvorana - neka prezentacija o štednji zijev

Skoro sam zaspala.

Kad smo se vraćale iz škole kod zlatara/dive smo se zadržale da pogledamo u izlog (ko i uvijek). Ja sam se požurila u pekaru. Baš kad sam se odvojila od cura vidjela sam trojicu "u trnju" (koje neću imenovat), uglavnom prolazili su pokraj nas i pjevušili : "štreberice ..."
mad

Došlo mi je puno stvari koje ću ipak zadržat za zubima jer ju ipak preokrutne...
btw: U subotu sam bila u Austriji, u Grazu. Morali smo ić u Ikeu kupovat namještaj...
Bye! wave

- 14:03 - Komentari (29) - Isprintaj - #

22.10.2007., ponedjeljak

Još jedna obavijest

Ovak, pošto glazba sa divine music svira čim uđete u blog, pa vam se sve poremeti ak nešto slušate, jer se ta glazba ne može zaustavit.
A ak stavim video sa youtuba, ak nemate brzi internet, nemožete to gledat.
Dakle, zato u boxu imate playlistu sa mjuzom koja je meni naj naj.

- 21:07 - Komentari (32) - Isprintaj - #

Bolnica

Jučer sam bila u posjeti dedi u bolnici.
Kad sam pogledala oko sebe, vidjela sam sobe u kojima ljudi nepomično leže i gledaju kroz vrata nadajući se da će im svakoga časa njihova rodbina doći u posjet.
Stvarno im se divim.
Svaki dan oni leže u bolnici, trpe bolove, strepe hoće li ozdraviti ili će im se život ugasiti u toj bolnici.
Njihov život ovisi o liječnicima. Samo najmanja liječnička pogreška im može promjeniti život - ili ga oduzeti.
Neki ljudi već mjesecima leže u bolnici.
Jedino što im preostaje je nadati se.
Nadati se da će se pojaviti lijek protiv njihove bolesti.
Nadati se da će im muke ubrzo prestati.
Nadati se da će njihova operacija proći uspješno.
Nadati se da je dijagnoza njihove bolesti bila samo liječnička pogreška.
Nadati se da će svaki čas, njihova obitelj proći kroz ta vrata u koja cijelo vrijeme gledaju, nadajući se da još uvijek misle na njih. Da ih nisu ostavili u toj bolnici kao polumrtvog čovjeka.
Da, nada umire poslijednja.
A kad nada nestane, nestane i vjera u život.

- 09:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

20.10.2007., subota

Obavjest

Imam novi blog sa dizajnovima pa ga posjetite (al na njemu još nema puno)
link
Novi post će bit sutra.
Bok!

- 19:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

16.10.2007., utorak

Poginuo Toše Proeski!

Strašno, još prije neki dan sam ga mogla gledati live na telki a sad je mrtav...
Bio je baš uspješan...
Poginuo je u automobilskoj nesreći.
Od njega su mi super pjesme Srce nije kamen i Daj mi osmjeh tvoj.
Malo vedrije vijesti:
Dobila sam 5 iz testa iz engleskog, pisali smo test glagola.
Mogli smo dobit il 1 il 5.
Presjeklo me kad je Forintiću prekrižila test jer je pisao štampanim slovima, a ja sam, glupače, pisala tiskanim!
Al sve je sad ok.
Osim ove vijesti gore.
Poruka dana:
ŽIVI ŽIVOT PUNIM PLUĆIMA JER TI JE SVAKI DAN MOŽDA ZADNJI!
NEMOJ POTRATITI CIJELI ŽIVOT, PA ĆEŠ ONDA SVAKI DAN ŽALITI ZBOG TOGA

- 14:34 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.10.2007., srijeda

Što je ljubav?

Grupa istraživača zadala je djeci od 4-8 godina jedno pitanje:“Što je to ljubav?“
Odgovore koje su dobili bili su opširni i duboki. Nitko se nije nadao takvim objašnjenjima.

Kad je moja baka dobila artritis više se nije mogla naginjati i lakirati nokte na nogama. Pa je moj djed preuzeo taj dio posla na sebe, čak i kad je sam dobio artritis nije prestao. To je ljubav! – Rebecca, 6 godina

Kad te netko voli on na poseban način izgovara tvoje ime.I ti znaš da je tvoje ime sigurno kada se nalazi u njegovim ustima – Bill, 4 godine.

Ljubav – to je kad ideš nekamo jesti i daješ nekome veći dio svojih prženih krumpirića ne tražeći ništa zauzvrat. – Daisy, 6 godina.

Ljubav – to je kad se smiješ čak i kad si umoran. – Terry, 4 godine.

Ljubav – to je kad moja mama radi kavu mom tati te otpije gutljaj, prije nego mu da šalicu, da se uvjeri da je kava finog okusa. – Danny, 7 godina.

Ljubav – to je kad kažeš dečku da ti se sviđa njegova košulja i onda je on nosi svaki dan. – Nancy, 7 godina.

Ljubav – to je kad ti tvoj mali psić liže lice, čak i onda kad si ga ostavio samog cijeli dan. – Mary-Ann, 4 godine.

Kada voliš nekoga, tvoje trepavice se cijelo vrijeme spuštaju i podižu, gore-dolje, a ispod njih vidiš samo svijetle zvijezde. – Caren, 7 godina.

Ljubav – to je kad mama vidi tatu u kupaoni i ne misli da je to ružan prizor. – Mark, 6 godina.

Ako ne voliš, ni u kojem slučaju ne smiješ govoriti “volim te”. Ali ako voliš onda to moraš stalno ponavljati. Ljudi zaboravljaju. – Jessica, 8 godina.

I, na kraju – autor Leo B., jednom je objasnio smisao ovakvog istraživanja. Njegov cilj je bio pronaći najpažljivije dijete.
Pobjednik je bilo četverogodišnji dječak, čiji je stari susjed nedavno ostao udovac...

Vidjevši da starac plače, dječak je ušao u dvorište, popeo mu se u krilo i jednostavno je tamo sjedio. Kada ga je majka upitala što je rekao susjedu, dječak je odgovorio: “Ništa. Samo sam mu pomogao plakati.”

- 20:21 - Komentari (11) - Isprintaj - #

01.10.2007., ponedjeljak

Evo me opet!

Malo me dugo nije bilo jer sam imala obaveze i tak.
Što su mi glupi ti naslovi...
Nikad nemogu smislit naslove...
jbg
bang

Bila sam sa bakom i dedom u gljivama u subotu na prc-u
(Privatni rekreacijski centar)
Uglavnom, tamo vikendicu, blizu Kokoćaka, al je izgorjela burninmad

u ratu i sad ju obnavljamo.
Tamo je neki kreten porušio šumu, i dio naše parcele, baš tamo gdje su sahranjeni Linda i Stan.
Sve je bilo zatrpano odsječenim stablima, opustošeno...
Kad sam to vidjela, rasplakala sam se od tuge i bijesa i mislila sam da je sav trud gdje sam uređivala grobove uništen.
Kad vidim tog kretena koji je sve porušio prvo ću mu iščupat srce i onda ga bacit u potok u kojemu su sve moje suze koje sam isplakala svaki put kad bi posjetila Lindu i Stana.
Nek se utopi u njima!
Tako se ja svaki put osjećam kad se sjetim dana kad mi je veterinarka rekla da mi Linda neće doživjeti sutra.
Kao da je netko isčupao moje srce, skakao po njemu i onda mi ga takvog slomljenog vratio da ga nosim i trpim bolove i tugu u sebi...
Tako se osjećam svaki dan kad god se vrate sjećanja.
A njih nemogu izbrisati, jer će nestati samo od sebe, i ja to ne mogu sprječiti

- 21:30 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	listopad, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31