Jučer sam bila u posjeti dedi u bolnici.
Kad sam pogledala oko sebe, vidjela sam sobe u kojima ljudi nepomično leže i gledaju kroz vrata nadajući se da će im svakoga časa njihova rodbina doći u posjet.
Stvarno im se divim.
Svaki dan oni leže u bolnici, trpe bolove, strepe hoće li ozdraviti ili će im se život ugasiti u toj bolnici.
Njihov život ovisi o liječnicima. Samo najmanja liječnička pogreška im može promjeniti život - ili ga oduzeti.
Neki ljudi već mjesecima leže u bolnici.
Jedino što im preostaje je nadati se.
Nadati se da će se pojaviti lijek protiv njihove bolesti.
Nadati se da će im muke ubrzo prestati.
Nadati se da će njihova operacija proći uspješno.
Nadati se da je dijagnoza njihove bolesti bila samo liječnička pogreška.
Nadati se da će svaki čas, njihova obitelj proći kroz ta vrata u koja cijelo vrijeme gledaju, nadajući se da još uvijek misle na njih. Da ih nisu ostavili u toj bolnici kao polumrtvog čovjeka.
Da, nada umire poslijednja.
A kad nada nestane, nestane i vjera u život.
Post je objavljen 22.10.2007. u 09:36 sati.