Marketing
Evo me opet!
Malo me dugo nije bilo jer sam imala obaveze i tak.
Što su mi glupi ti naslovi...
Nikad nemogu smislit naslove...
jbg
Bila sam sa bakom i dedom u gljivama u subotu na prc-u
(Privatni rekreacijski centar)
Uglavnom, tamo vikendicu, blizu Kokoćaka, al je izgorjela 
u ratu i sad ju obnavljamo.
Tamo je neki kreten porušio šumu, i dio naše parcele, baš tamo gdje su sahranjeni Linda i Stan.
Sve je bilo zatrpano odsječenim stablima, opustošeno...
Kad sam to vidjela, rasplakala sam se od tuge i bijesa i mislila sam da je sav trud gdje sam uređivala grobove uništen.
Kad vidim tog kretena koji je sve porušio prvo ću mu iščupat srce i onda ga bacit u potok u kojemu su sve moje suze koje sam isplakala svaki put kad bi posjetila Lindu i Stana.
Nek se utopi u njima!
Tako se ja svaki put osjećam kad se sjetim dana kad mi je veterinarka rekla da mi Linda neće doživjeti sutra.
Kao da je netko isčupao moje srce, skakao po njemu i onda mi ga takvog slomljenog vratio da ga nosim i trpim bolove i tugu u sebi...
Tako se osjećam svaki dan kad god se vrate sjećanja.
A njih nemogu izbrisati, jer će nestati samo od sebe, i ja to ne mogu sprječiti
Post je objavljen 01.10.2007. u 21:30 sati.