Šetnja parkom u Nari. Kako lijepo je bilo šetati među jelenima

Dakle, proljeće je tu, a Japan sve bliže i bliže.
Glavni razlog pisanja ovog teksta je moja nova frizura. Za moju frizuru zasluge pripadaju mojoj Dragoj. Ona je moj frizer u kojeg imam beskrajno povjerenje. A pored toga, nema ništa ljepše nego osjetiti u kosi prste moje Ljubavi. Ljudi moji s koliko nježnosti ona to radi. Da samo znate koja je to ljepota. Nakon podosta vremena, pod je bio pun kose, a moja glava tako lagana, lagana, spremna za Japan.

A TKO JE ONO REKAO DA JE ORALNO SRAMOTA I NEZDRAVO????

Sjedim pored kreveta
I gledam kako spavaš
Mirno, opušteno,
Možda i sanjaš.

Pokušavam naći tragove snova ...
Na tvojim kapcima, na tvome licu
Na tvojim usnama
Duboki miran san.

Učinih fotku za uspomenu
I sada na njoj gledam tvoj san
Na jastuku ostala jedna tvoja vlas
I osjetim tvoju toplinu.

Nedavno sam pisao o japanskoj drvenoj arhitekturi, pa spomenuh da se drveni objekti zbog vlage i plijesni obnavljaju svakih 20 godina. Sam sam sebi postavljao pitanja: Kako mogu kompletno obnoviti drveni hram? Jednostavno, do postojećeg, izgrade čitav novi hram koji je do u detalja replika postojećeg.
Odgovor sam dobio kada sam u prošlom postu pisao o Boginji Amaterasu. Ostao sam zadivljen kada sam vidjeo s kojim poštovanjem se Japanci odnose prema svemu što rade, kako se poklone svakom stablu koje će srušiti, s koliko ljubavi i pažnje izrađuju svaki detalj ...

Na videu je obnova Velikog hrama Ise, boginje Amaterasu. Vrijedi ga pogledati čitavog iako je malo duži. Ni jednog trenutka vam neće biti žao.

Svojedobno me Draga pitala: Kako već na prvi pogled znati dali ulazimo na područje Shinto ili Budističkog hrama? Pa evo i tog odgovora.
Kada ulazimo na područje Shinto Hrama, ulazimo kroz Torri gate. Torri vrata oznaka su da ulazimo na sveto Shinto područje. Shinto - Put Bogova

Fushimi Inari Shrine, Inari, Kyoto

Miyajima, Hiroshima

Kada ulazimo u Budistički hram, ulazimo kroz objekat karakterističan za svaki hram.

Hozomon Gate, Sensoji Temple, Asakusa, Tokyo. Trebao bi čitav novi post da opišem svaki detalj ovoga ulaza.

Nije na suvišno spomenuti da se često na istom području mogu naći i Shinto i Budistički objekti.

Oznake: japan

Zapisi o obožavanju Amaterasu nalaze se iz c. 712 CE Kojiki i c. 720. g. Nihon Shoki, najstariji zapis japanske povijesti. U japanskoj mitologiji, Amaterasu, Božica Sunca, sestra je Susanoo (Boga oluja i mora) , i Tsukuyomi (Boga Mjeseca). Bilo je napisano da je Amaterasu naslikala kraj s braćom dok je stvarala drevni Japan. Za Amaterasu i braću rečeno je da ih je stvorio božanski par Izanagi i Izanami, koji su i sami stvoreni od začetnika Svemira, Amenominakanushi.

Izanagi se zarekao da neće vidjeti mrtvu Iznami. Sva tri božanstva rođena su iz Izanagija kada se pročistio (mislim da bi bilo bolje smisleno prevesti"zaplakao") kada je ušao u podzemlje Yomi, nakon što je prekršio obećanje da neće vidjeti mrtvu Izanami.
Amaterasu je rođena kada je Izanagi obrisao dlanom lijevo oko i na njemu ugledao Amaterasu. Bila je tako lijepa i blistava da ju je podigao na nebo i proglasio boginjom Sunca.
Kada je desnom rukom brisao oko na dlanu je rođen Tsukuyomi. Nije bio tako blistav i bio je postavljen za Boga mjeseca.
Susanoo je rođen kada je otac obrisao nos i zamahnuvši rukom otresao šmrkalj. Bio je zločest i neposlušan i otac ga je postavio za boga oceana i oluja.
.
.
Zločesti brat Susanoo htjeo je napakostiti sestri Amaterasu, pa je kroz dimnjak ubacio konjsku kožu. Kako je padala kroz dimnjak, tako je u čistu prostoriju u kojoj su bili Amaterasu i njen muž, izbacila oblak čađi koja je sve zaprljala.
Amaterasu se tako naljutila da se zatvorila u špilji i navukla na ulaz veliki kamen i više nije htjela izači van. Na taj način nestalo je Sunca.
Kako nije bilo Sunca bila je tama, biljke više nisu rasle, zavladala je glad. Svi bogovi, Kamiji koji su ostali vani, bogovi rijeka, jezera, šuma... da bi ju izvukli i natjerali da opet otvori špilju i pusti Sunce smislili su zgodan plan. Plesali su ispred špilje, stvarali buku i kada je Amaterasu upitala šta to slave rekli su da imaju novu boginju Sunca, ljepšu od nje. Ne vjerujući, a ženska sujeta nije joj dala mira, malo je odmakla stijenu s ulaza. Oni pred nju postaviše zrcalo u kome je vidjela svoju sliku, a kako nikada još nije vidjela zrcalo, povjerovala je u njihovu priči. Kako je ona ipak Božica Sunca, izašla je malo više da bolje vidi i tada su ju Kami izvukli van i na brzinu vratili kamen na ulaz da se nemože vratiti u špilju. I tako je Sunce opet zasjalo.
Na kamen su postavili konop da se više nemože micati, a taj konop Shimenawa i danas se može vidjeti diljem Japana kako obilježava sveta mjesta, obitavališta Kamija.
Priča je fantastično ispričana na ovom videu.

U hramu Isu čuva se i danas zrcalo Boginje Amaterasu, dragulj i mač, najsvetije relikvije u Japanu koje nitko nemože vidjeti osim cara, koji je pra pra pra ....pra pra unuk Boginje Amaterasu

Ovako izgleda proslava Sanja Matsuri u Asakusi. Video stavljam zbog toga što se u prethodnom spominje kako su nastali bubnjevi kada su božanstva, Kami, plesali ispred pećine u kojoj je bila Amaterasu. Bubnjevi su i danas glavna pratnja u shinto svećanostima. U japanu postoji preko 8 000 000 Kamija, svetih bića.

Oznake: japan, Amaterasu

Kada se ljepota izgubi ni more nije plavo, ni Sunce nije sjajno, ni cvijet više nije cvijet ...

Ledeno hladno vrijeme prošle godine koncem Veljače i početkom Ožujka, smrznulo je magnoliju upravo u vrijeme pupanja i srce me boljelo kada sam gledao golo stabalce spaljenih pupova. Suvišno je reći da nakon te smrzavice nije bilo ni jednog cvijeta prošle godine.

Ista ta grana magnolije ovih dana izgleda prekrasno.

Obično o Japanu pišem sve najljepše što smo doživjeli, kao da tamo teku samo med i mlijeko i cvatu ruže. Jasno da i život u Japanu ima i svojih tužnijih strana.
Zadnju noć u Tokyu, dok sam pušio pred ulazom u hostel, primijetio sam ovo dvoje beskućnika. Najprije je došao jedan, nakon pola ili više sata drugi, pa su popričali, pa spremili nekakvu večeru i nakon razgovora spremili si prenoćište.
Kada sam u rano jutro izašao popušiti, još su spavali.

Život je kako kome, ma gdje bio. Da budem iskren, više u jedan dan mogu vidjeti beskućnika u Rijeci nego što sam ih vidjeo u Japanu u tri godine. A mome oku malo šta može pobjeći.

Povremeno mi sin pošalje fotke da vidim kako mi unučica raste. Ova je fotka toliko lijepa da nisam odolio da ju objavim.

Najprije fotka snježne mećave u Rijeci prvog Ožujka prošle godine.

A sada list mog kalendara za Ožujak