OPIS BLOGA


CRTICE IZ GLAVE I ŽIVOTA


Moja Ljubav

Najnježnija, najtoplija, najiskrenija

Teuta


Moja mala Sukiyaki

Uvijek zajedno




Krasna misao moje Drage

Ljubav je najsnažnija svemirska energija čije titraje osjećamo u svom srcu, zato treba vjerovati samo njemu!



Blog je namijenjen onima koji žele zaboraviti svakodnevne brige i prepustiti se svijetu mašte

Kako slika vrijedi više od tisuću riječi moje ilustracije su uklopljene u postove. Nitko ne može moje misli bolje oslikati od mene samoga


NE VJERUJEM POPOVSKIM LAPRDANJIMA

Blog je otvoren 2. svibnja 2006.

U komentarima na svom blogu ne dozvoljavam blačenje i vrijeđanje drugih blogera

Moja galeria
Fotoklub Rijeka


Naši češki blogovi
Euridika
Moře lásky

Kako smo zavolili Japan 2016


Smoking Area, Kyoto, Fushimi Inare

1. Priprema putovanja
2. Smještaj
3. Među prijateljima
4. O pušenju
5. Ozbiljno i šaljivo
6. Predvečerje u Tokyu
7. Hrana
8. Ples meduza
9. Chozuya
10. Aqua fantasy
11. Riječ za kraj
12. Fushimi Inari Taisha
13.Večera u Kyotu
14.Moje prvo kupanje u Japanu

Kako smo zavolili Japan 2017



Osaka Castle

Pripreme

1. Dojmovi s putovanja
2. Subaru
6. Pjevamo Subaru
3. Čekamo nočni pogled
4. Mislima u Japanu
5. Važni podaci o putu
6. I tablet je tu

Torii on Miyajima, Hiroshima

1. Osaka Castle
2. Rikuro, kolač od sira
3. Treba imati sreće
4. Sanja Matsuri
5. Vizure modernog Japana
6. Najviša zgrada Japana
7. Sayonara
8. U karaoke baru
9. Udon za ručak
10. Podzemlja velegrada
11. Vesela pjesmica
12. Beskućnik
13. Mikoshi
14. Ljepota kimona
15. Život je igra
16. Žice, žice, žice ...
17. Slobodno kao ptica
18. Ugodan restorančić
19. Kitayama cedar
20. U prvom redu partera

Zaglavlje bloga3

31.12.2018., ponedjeljak



Sve najbolje u godini koja je pred vratima



Happy New Year

Neka se svima ispune sve želje, čak i one koje trenutno nemaju.

Blogu želim da napokon bude ugodno mjesto okupljanja.

Blogerima, iskrenim, želim da se nikada ne nađu u našoj situaciji. Biti ismijan, lažno optužen i osuđen bez prava na obranu, kada svi viču: Osuditi! Osuditi! Na lomaću s njima!, a da se ni jedan tren nitko ne upita gdje je istina, najružniji je osjećaj. Oduzeti pravo na obranu i suditi samo zato jer je netko rekao da nas treba osuditi. Neka vas prije nego vam sude pitaju vaše mišljenje i vašu obranu. Ne nasjedajte lažnim moralnim blog-vertikalama.

Hvala prijateljima koji nisu prijateljstvo prodali da bi se nekome uvukli tamo gdje im kao ljudima nije mjesto. Iskrenog Prijatelja prepoznajemo u najtežim trenucima. Lažni prijatelji nikome nisu potrebni (ili su nekome možda i takvi dobri?).




- 22:33 - Pusti vodu (21) - Isprintaj - #



25.12.2018., utorak



Ma upao mi pas


- Upao ti pas? Pa kako je mogao upasti?
- Znaš da ja imam onog malog skakavca. Malo sam ga pustio s uzice i šta nije stao nogom baš u rupu na šahtu. Jednostavno je nestao kroz rupicu. Već ga pola sata nastojimo naći. Valjda nije otpuzao do drugog šahta.
- Stvarno jebeno. A da se ti pokušaš uvući?
- Ma ku'ću ja 'voliki? Samo se plašim da ga nije već našla kakva pantagana.


Hallo, is anyone down there


- 13:21 - Pusti vodu (13) - Isprintaj - #



20.12.2018., četvrtak



Mount Shosha, Brdo Posljednjeg samuraja


Jedan od najljepših japanskih dvoraca, izvorno sačuvanih je Himeji Castle. Kada već idemo u Himeji zašto ne posjetiti i Maunt Shosha. Zbog prekrasne prirode i arhitekture, a bez modernih građevina na tom se brdovitom području često snimaju povijesni filmovi i TV drame. Posljednji samuraj djelomično je sniman upravo ovdje. Iskoristili smo dio dana za obilazak ovog prekrasnog predjela, a nakon toga smo obišli Himeji Castle.
Nismo tražili da prepoznamo scene, jednostavno smo uživali u svakom trenutku. Najveću pobjedu postigla je moja Draga kada se bez problema popela uz izuzetno strme kamene stepenice Manidena. Prvi takav uspon nakon teške operacije koju je prošla manje od 6 mjeseci prije toga.

Mount Shosha je područje budističkog Engyoji hrama. Engyoji ima povjest dužu od 1000 godina. Mani-den je glavni hram Shoshazan Engyoji hrama, posvećen je Roppi Nyoirin Kanzeon Bosatsu. Mani-den u prijevodu sa sanskrta znači: Kako želiš.
Prije nego što je Mani-den izgrađen, dobivši viziju nebeske djevojke koja obožava stablo trešnje, Shoku Shonin je bio nadahnut da izgradi kip Bodhisattve Mercy na živom stablu s njegovim korijenima.



Engyoji, Mount Shosha, Himeji, Japan

Mani-den

Engyoji-Mainden, Mount Shosha, Himeji, Japan


Engyoji-Mainden, Mount Shosha, Himeji, Japan


Engyoji-Mainden, Mount Shosha, Himeji, Japan


Engyoji-Mainden, Mount Shosha, Himeji, Japan

Engyoji-Mainden, Mount Shosha, Himeji, Japan


Engyoji-Mainden, Mount Shosha, Himeji, Japan

Dai-ko-do ... Poznat kao centar za učenje i obuku za predavanja i rasprave o sutrama za svećeništvo, dvorana je bila glavna zgrada hrama Engyoji.

Daikodo, Mount Shosha, Himeji, Japan

Jogyo-do ... Jogyo-do je dvorana za vježbanje za Jogyo-sanmai: budistički trening u kojem redovnici redovito izgovaraju ime “Amidabutsu” iznova i iznova bez ometanja dok hodaju po glavnoj slici tijekom mnogih dana.

Mount Shosha, Himeji, Japan


Buddhist Temple, Mount Shosha, Himeji, Japan

Big Bell of Marcy... Zvono želja. Zvonom pozdravljamo budističke bogove. Vjeruje se da će nam udarac u zvono donijeti sreću.

Big bell of Marcy, Mount Shosha, Himeji, Japan

Mnoge statue Kannon postavljene su uz put

Engyoji, Mount Shosha, Himeji, Japan

Kannonova slika ugrađena u Engyo-ji je Nyoirin Kannon, predstavnik sa šest ruku koji se također naziva 'ispunjenje želje' Kannon, ili ponekad 'Svemoćni Kannon'. Šest ruku povezano je sa šest područja (ljudi, gladni duhovi, pakao, životinje, demoni i nebeska bića), a kannonski kip, zajedno s četiri nebeska kipića čuvara, vidljiv je samo 18. siječnja

Engyoji, Mount Shosha, Himeji, Japan


Engyoji, Mount Shosha, Himeji, Japan




Oznake: japan, Posljednji samuraj, Mount Shosha


- 20:20 - Pusti vodu (19) - Isprintaj - #



18.12.2018., utorak



Topao, a mekan k'o duša


Već sam pisao kako ja volim sendviče, pravi sam sendvičar. Čitav sam dan gladan ako nisam pojeo sendvič, pa nije čudno da i nakon ručka volim napraviti jedan.

U Japanu mi je najviše nedostajalo to što nema za kupiti normalan kruh kao kod nas. Pola kile, frtalj, koliko mi treba i kakav želim. Umjesto toga imaju sve pakirano kao naš kruh za tople sendviče. Nema u dućanima ni vitrina sa salamama i sirevima pa da vam trgovac nareže koliko tražite. Sve je vakuumirano po nekoliko deka i skroman izbor. Možda je takav način praktičan Japancima koji su naučili na brz život. Ali meni, koji volim polako uživati, nedostajalo je baš to zadovoljstvo. No to sve je sitnica prema prekrasnim trenucima koje smo imali u Japanu.

Zbog rečenog, uživam prošetati našim trgovinama i napasati oči. Tako mi jutros u oba oka upadoše ova peciva, kako piše za sendviče. Uzeh jednog u ruku, a on topao, mekan k'o duša. Strah me držati ga u ruci. A i ime mu je lijepo "Lizika". Ima ih svakakvih, i bijelih i žutih i crnih, na izbor.
Dobar tek i uživajte ako vam dopadne ruku.



Lizika







- 10:01 - Pusti vodu (8) - Isprintaj - #



17.12.2018., ponedjeljak



Kada zatucanost i malograđanština sude


U svojim najavama odlaska s bloga navodili smo kao razlog zatucanost i malograđanštinu koja caruje blogom i zbog toga smo bili prozivani i napadani do besvjesti. Jedan od oblika je i odnos fresha i njegovog kruga, koji se kite križevima do jaja, svojim katoličanstvom i hrvatstvom koje im valjda daje za pravo da sve koji ne misle kao oni ismijavaju i nazivaju najpogrdnijim imenima. Pripadnici LGBT zajednice za njih su lezbače i pederčine koje valjda treba tretirati kao onu najnižu indijsku kastu "nedodirljivih".

Ovaj je post posvećen i svima iz LGBT zajednice koji šutke prelaze preko svih pogrda na njihov račun i spremni su pognuti glavu na sve objede i još se zavuči pod skute onima koji ih vrijeđaju. A čovjek bi uvijek trebao biti ponosan na ono što je, biti Čovjek. Onaj tko ne cijeni sebe, ne zaslužuje ni da ga drugi cijene.

Post je prošao relativno nezapaženo pod nazivom "Za ljubav spremni" u svoj onoj hajci kojoj smo bili izloženi i vjerojatno se zbog naslova mnogi nisu usudili kliknuti i pogledati.
Mislim da je sada pravo vrijeme da ga ponovo objavim, upravo zbog svega navedenog na početku teksta.


Za razliku od svih onih koji se iz petnih žila trude uvjeriti sve nas kako je samo muško-ženski odnos "zdrav" a da su sve ostalo bolesne osobe, ja sam stajališta da smo svi jednako vrijedni. Onakvi smo kakvim se rodimo, to je jedina ispravna činjenica i stajalište. Sve je drugo nametanje onoga što popovi, vjerska zaslijepljenost i odgoj čine da čovjek gleda kao konj koji ima na oči stavljene one štitnike da ne može gledati u stranu.
Sukladno takvom mom pogledu na svijet oko sebe bio sam 2013.g. sudionik kolone podrške splitskoj Povorci ponosa. Bio sam ponosan što barem na ovakav način mogu dati svoj doprinos borbi za ravnopravnost i priznavanje svima na jednakost u svim pravima. Prošetali smo Korzom noseći poruke ljubavi. Na kraju smo se svi sakupili u Kružnoj ulici, ispred Palacha, gdje su organizatori održali govor podrške i istaknuli značenje jednakosti među ljudima, priznavanje da svatko ima pravo na svoj život a ne da mu drugi nameću kako mora i s kim mora živjeti.



Rijeka protiv diskriminacije



Tih sam godina dosta biciklirao, a skoro da nisam propustio da na svojim turama svratim na lukobran i odmorim se pod svjetionikom. Znao sam viđati čovjeka koji je pometao čitav lukobran, a to vam je više od 1,5km. Znali smo se sresti i ispod svjetionika, gdje je obično odmarao uz doručak i flašu vina. Pričali smo o raznim temama, poznavao je japansku umjetnost ...
Nasmijali smo se kada sam rekao kako se Papa Ratsinger oddreknuo ( baš tako oddreknuo trona) a on je na to dodao kako je prije toga Pape imao band imena Ratsingersi ( štakori pjevači), hahaha. Još se i sada smijem toj slučajnosti imena.

Da vas previše ne zamaram, prelazim na bitno. Pričao sam o diskriminaciji spolova, pa sam spomenuo povorku u kojoj sam bio, a on na to doda : Ja sam bio organizator i glavni govornik. I ispriča on meni svoju životnu priču:
Bio sam profesor u jednoj školi. Ja sam prvi koji je javno rekao da je gay. Izgubio sam posao i više ga nisam mogao dobiti ni u jednoj školi. Roditelji su ga se odrekli. Par je godina bio vani pa se vratio u uvjerenju da će ga barem roditelji shvatiti, razumjeti. Uzalud. Snalazio se kako je znao, živjeo gdje je dobio krov nad glavom, kod prijatelja. Plaću koju je dobivao za metenje čitavog lukobrana odmah bi mu zaustavljali za dug na kartici. Bio je poznat i cijenjen u riječkim kulturnim krugovima po svojim radovima i performansima.

Jednog me dana upitao dali bih htjeo igrati u njegovom novom performanceu. Moja je uloga bila da se vozim biciklom preko mosta i natrag za vrijeme čitave izvedbe. Tema je bila šverc, šverc duhana, šverc traperica iz Trsta.
Moja se uloga temeljila na priči o čovjeku koji je godinama prelazio granicu na biciklu s vrećicom pijeska na biciklu. Carinici su izludili pretresajući i pregledajući svaki puta vreću pijeska da vide što šverca. Na kraju, nakon godina izluđivanja su ga pitali neka im otkrije što je švercao a on kaže: bicikle! (Stol na mostu predstavlja granicu i carinu)

Čitav performance "Tobacco standard" traje pola sata i vrtio se čitav mjesec dana u MMSU (Muzej moderne i suvremene umjetnosti) u Rijeci u sklopu izložbe o švercu. Iz MMSU sam kao sudionik dobio CD s kojega sam učinio ovaj kratki insert.

Krešu sam još jedno vrijeme znao sresti kako sakuplja plastične boce. Pitao je koju cigaretu ... tko zna gdje je u kojoj ruševini spavao. Prije dvije godine u Novom je listu bio veliki članak na skoro čitavoj stranici s pitanjem: Gdje je Krešo? Bilo je nagađanje da je možda opet otišao van ili si oduzeo život kako je to znao spomenuti. Nikada ga više nisam sreo.


Ovaj je kratki video iz "Tobacco standarda" sjećanje na prijatelja (S najvećom bradom) kojega je društvo osudilo i odbacilo samo zato što je bio "DRUGAČIJI" i jer se to nije sramio otvoreno reći.





Pod ovim tekstom kao i ubuduće ne dozvoljavam prozivanja tipa ćobani, maloumnici i svim onim imenima koja idu za vrijeđanjima. Očekujem isključivo korektne komentare. Mislim da je vrijeme da se izdignemo iznad onih koji osim vrijeđanja neznaju za drugačiju komunikaciju.



- 11:22 - Pusti vodu (41) - Isprintaj - #



15.12.2018., subota



Otplovio je brod


Until next meeting




- 22:51 - Pusti vodu (23) - Isprintaj - #



13.12.2018., četvrtak



Dosta je bilo


Dugo smo na ovom blogu, od 2005.g. Bio je dio nas i mi smo bili dio njega, slobodno možemo reći da smo ispisivali povijest bloga. Bilo je lijepo pisati iz srca. Bilo je lijepo pokazati sve ono što sam smatrao zanimljivim i vrijednim da svima pokažem.

Na žalost, to su ipak neka druga vremena. Blog je polako tonuo, blogeri su ga napuštali, odlazeći tamo gdje im je ugodnije. Dovoljno je pogledati broj objavljenih postova da se vidi koliko je još stvarno ostalo blogera. I umjesto da se blog pokuša barem vratiti na neku ugodniju razinu, sve je više tonuo. Postao je prćija par pojedinaca. Pokušaj da skrenemo pažnju na ono što ne valja, na to kako pojedinci srozavaju blog, završio je napadima na nas. Licemjeri i malograđani su si uzeli pravo da nas ismijavaju zbog našeg otvorenog načina pisanja, bez rukavica i zbog toga što smo mogli otvoreno svakome reći ono što mislimo.

Draga je puno puta znala reći: Pazite da i vi ne završite kao mi. A ja im to od srca želim.

Ponosno odlazim s ovoga bloga, ali to ne znači da ću ga ugasiti. Previše je toga lijepog ispisano na ovim stranicama. Nekome će možda koristiti naša iskustva iz Japana. Osim toga, ako ga ugasim, ostavljam slobodnim moje ime, toliko prepoznatljivo More ljubavi a to ne želim nikome dozvoliti.
Kada nađen novu stranicu, budem sve prenesao na nju da Novoj i blogu ne donosim zaradu klikanjima na ovu stranicu.



Dosta je bilo. Ponosno odlazimo i okrećemo leđa ovom blogu. Nije vrijedan da na njemu i dalje gubimo vrijeme. Čovjek mora znati kada je vrijeme reči: Dosta!


Kyoto, Fushimi Inari Shrine



- 17:08 - Pusti vodu (50) - Isprintaj - #



12.12.2018., srijeda



U dašku daha

Ugasit ćemo svjetlo
Ugasit ćemo svijeće
Ugasit ćemo mrak

U zagrljaju nježnom
Sa usana toplih
Upijat ćemo dah

Bit ćeš moj potok
I moje polje cvjetno
Moj crveni mak

Biti ću tvoj brod
I tvoje more
U tvom oku sjaj

Ugasit ćemo svjetlo
Ugasit ćemo svijeće
Ugasit ćemo mrak

U zagrljaju nježnom
Sa usana toplih
Upijat ćemo dah

I biti ćemo
I biti ćemo
Samo
MI



Poppies in Shumiyoshi Park, Osaka



Lovers time



Mojoj Ljubavi



Oznake: ljubav


- 19:27 - Pusti vodu (17) - Isprintaj - #



11.12.2018., utorak



Tamo visoko, iznad oblaka


Red je da se odmaknemo od ružnih tema. Tko je shvatio, shvatio, tko nije ni neće makar godinu dana pričali.
Godina je pri kraju, a Japan sve bliže. Često smo Draga i ja pogledali prema nebu i zavidjeli onima koji na plavetnilu lete negdje daleko. Upravo zato, ovaj je post posvećen letu.



Polijetanje iz Zagreba


Departure from Zagreb airport


Doha, Qatar


Departure from Qatar Airport


Narita


Departure from Narita airport


Iznad oblaka


Above clouds


U plavetnilu


In the blue


Zalaz Sunca nad Japanom (na prozoru su ledene pahulje)


Sunset above Japan




- 11:53 - Pusti vodu (17) - Isprintaj - #



10.12.2018., ponedjeljak



Lažni moral, zatucanost i malograđanština


Ovaj je tekst preslika odgovora koji sam u anketi bloga ostavio Anaboni. A zapravo je i odgovor svima onima koji su nas napadali istresajuči žuć i blato po nama na sve strane. Da ne duljim, evo tog odgovora:


@ Dona ... Na ono što si sinoć pisala treba duži odgovor a sinoć za takva pisanja nisam bio spreman pa sam rekao kratko ono što stvarno mislim. A mislim da si nisko pala sa svim prozivanjima i vrijeđanjima kako kroz komentare tako i na tuđim postovima.
Pa krenimo redom.
U svome sam komentaru stavio da jesmo protiv malograđanštine, zatucanosti i lažnog morala.

Oralni seks
Nakon svih onih napada koje je Draga doživjela prilikom spominjanja oralnog, idem ja pred nju na bus. Grad u banani jer je pala fasada i sav promet je u prekidu, treba pješačiti. Kada sam vidjeo rusvaj, odmah mi je pala ideja: Ovo mi je trebalo za ispričati priču. I priča je rođena u par minuta ... seks od kojega i fasade padaju. Jednostavno šala na viđeno, podebljana onime što smo imali. Teško je opisati kakvih je sve bilo objeda po postovima i komentarima.

Vibratori
Kada smo vidjeli koliko je žući istreseno, rekoh Dragoj: Zamisli što bi tek bilo da pišemo o vibratoru. Smijali smo se kakve bi sve reakcije izazvao takav tekst kod ljudi koji o vibratoru ne smiju ni misliti. Dogovor je pao, ona će pisati. Znali smo da ima ljudi koji će umjesto smisla posta/postova iščitati svoj lažni moral i napadati do besvijesti. I što je više napada bilo, to je bilo zanimljivije pisati. Našli su se uvrijeđeni svi oni koji su se prepoznali, a najjednostavnije je bilo optuživati da pišemo pornografiju.

Šiba Svetog Nikolice
Lagan šaljivi tekst i svatko normalan bi ga upravo tako i doživjeo. Mogla si i sama vidjeti kako su ga doživjeli svi oni koji su nas napadali zbog našeg pisanja. Više nije bila važna zajebancija. Za sve takve bio je to pornografski tekst. Vidjevši to, Draga je dodala sliku išibane guze, a na svako prozivanje i vrijeđanje ja sam dodavao pregršt poljubaca na išibanu guzu.

Da se šalimo na bilo koju temu vezanu uz seks, malograđanština bi vrištala na sve strane na način: "Mi nismo takvi, o seksu se ne govori javno. To je sramota i spominjati. O tome mogu pisati i javno govoriti samo prostaci kao što su to More i Dijadema".


O iskrenosti

Mislim da nije suvišno napisati da je Draga surađivala i imala svoje stalne kolumne i rubrike u mnogim listovima, među ostalima i u Novom listu, da je izdala svoj roman. Dakle ima jako puno iskustva s pisanjem u javnim medijima i jako dobro poznaje način razmišljanja kada se govori o seksu, lažnom moralu i iskrenoj riječi.


Našla si se da vrijeđaš, našla si se da prozivaš, ne samo ti nego i mnogi koji su na tebe naslonjeni. A mi se smijemo upravo takvoj zatvorenosti uma i lažnom moralu.
Ako si se prepoznala u tekstovima, to je samo zato što si čitala svaku riječ, bilo u tekstovima, bilo u komentarima. I ne samo ti. Mnogi su se prepoznali u takvom pisanju o lažnom moralu, malograđanštini i zatucanosti i to ih je najviše zabolilo.


Mislim da je najbolja slika svih onih koji nas napadaju ova slika olujnog oblaka. Ljudi koji su sami sebi teški, zatvoreni u svom umu u koj ne dopire danje svjetlo.



Dark clouds



- 10:40 - Pusti vodu (44) - Isprintaj - #



09.12.2018., nedjelja



Par kapi Japana


Bili smo i bilo je prekrasno. Bili smo i opet budemo dogodine. Uvijek je lijepo vratiti se u te trenutke pune uspomena.



Sumiyoshi Taisha, Sorihashi Bridge, Osaka


Sumiyoshi Taisha, Sorihashi Bridge, Osaka


Sumiyoshi Taisha, Osaka


Yeah, we faund them again, Uncle Rikuro chessecake


Miyajima Torii, Miyajima,  Hiroshima


Osaka Castle

Oznake: japan


- 20:29 - Pusti vodu (9) - Isprintaj - #



08.12.2018., subota



Jesenji zalazak Sunca


Zahvaljujući Učki, zalasci nad Riječkim zaljevom najljepši su u kasnu jesen i zimi kada je Sunce nisko i daleko nad obzorom.

Dok sam stajao na vidikovcu nad morem i divio se zalazu, zamišljao sam kako držim Dragu u zagrljaju i kako zajedno nestajemo tamo daleko. Osjetio sam na usnama toplinu njenih usana.



Sundown


- 17:48 - Pusti vodu (10) - Isprintaj - #



07.12.2018., petak



Dva jesenja dana


Prije par dana imali smo na moru maglu kakvu već odavno ne pamtimo. Radili smo čitav dan u magli kao tijesto. Daleko od obale, nigdje se ne vidi kopno, ne vidi se Sunce. Izgubili smo sate dok smo uspjeli pronači sve parangale u magli u kojoj vidljivost nije bila veća od možda stotinjak metara.



Jesenje magle na moru


Lost in fog on the sea

Danas prekrasan, pravi proljetni dan. Bonaca, ugodno toplo, uživanje je bilo biti na moru.


Autumn leaves



Like in spring, not winter day


Autumn leaves

Dodatak koji s temom posta nema veze. Sram me HDZ-a i njegove malograđanske zatucanosti, vezano uz današnje usvajanje Zakona o udomljenju djece. Već sam im prije puno toga zamjerio i pisao o tome. Sretan sam što sam prije 5,6 godina ponosno istupio.



Oznake: jesen na moru


- 16:36 - Pusti vodu (15) - Isprintaj - #



05.12.2018., srijeda



Blogovi lažnjaci

I Draga i ja jako smo dugo na blogu, od 2005.g. Imamo jako puno iskustva. Bilo je to vrijeme kada je bilo 60-70 000 blogera. Kao što je to u stvarnom životu, i na blogu su se ljudi okupljali oko tema i zajedničkih interesa, mogu reći čak zatvorenih krugova blogera. Bilo je suprotstavljanja mišljenja, ali se ne sjećam da je bilo vrijeđanja i omalovažavanja. Prvi se put to pojavilo kada je broj blogera odjednom porastao na nekoliko stotina tisuća "blogera" zahvaljujući tome što su djeca u školama dobila svoj pristup internetu. Bilo je smiješno gledati kako se djeca, kao i danas na društvenim mrežama nadmudruju, kako nastoje biti ravnopravni starim blogerima, pa i veći. Ako ste se zamjerili ovnu predvodniku odjednom ste protiv sebe imali čitav razred ili stado koje je taj jogunasti predvodnik vodio, gomile napada. No to su ipak bila djeca i tako smo ih i doživljavali.

Ovo što se danas događa na blogovima, prozivanja, vrijeđanja, podmetanja graniči sa svime što bi se moglo smatrati ikakvom komunikacijom. Najružnije je kada se ljudi skrivaju iza lažnih profila, predstavljajući se u bezbroj identiteta i tako napadaju i vrijeđaju. Onome tko pažljivije čita, takvi lažnjaci ubrzo postaju jako poznati. Ja volim reći da je otisak tipke jednak otisku prsta.

Najružnije u svemu je što takvi lažnjaci bez problema na sebe navuku pažnju i posiju klevetu protiv onih kojima su namijenjeni. A ljudi koji nemaju pojma u čemu je zapravo problem često nasjedaju, kako bi se to reklo nogometnim rječnikom na prvu loptu.

Koliko je lako na taj način manipulirati pokazat ću na svome primjeru.
Namjerno sam počeo s poviješću bloga. Mnogo sam toga novoga učinio, puno učio o blogu i ljudima. U jednom trenutku, kada sam vidjeo kako se lažnjacima može formirati mišljenje, kako je lako biti netko drugi, pokušao sam to i sam istražiti.
Otvorio sam blog "Moj križ", napisao post u kome pišem kako sam puno griješila, kako se teško nosim sa svojim grijehom i tražim pomoć. Javio sam se na nekoliko vjerničkih blogova i ubrzo dobio pregršt komentara u kojima me svi pokušavaju utješiti i pružiti iskrenu podršku. Isto sam se tako javio i na blog tvrdog ateiste, blogerice, s riječima da joj "opraštam sve grijehe i molim za njen spas". Ubrzo je stigao odgovor u kome sam imao dojam da je pred ekranom od bijesa eksplodirala i da se krv cijedi zidovima.

Blog sam radi korektnosti prema blogerima koji su mi povjerovali i iskreno reagirali, zatvorio, ugasio nakon dan, dva. Taj jedan jedini tekst pokazao mi je koliko je lako ljudima manipulirati i izazvati njihove osjećaje a da nitko ni trenutka ne pomisli da se radi o lažnjaku. Da mi je bilo do zajebavanja, mogao sam tako nastaviti dugo, svađajući se po blogovima sam sa sobom, čas s jednog čas s drugog bloga, podvaljivati iskrenim blogerima muda pod bubrege, kako se to lijepo kaže.

Upravo ovo o čemu sam pisao danas se dešava na blogu. Podmetanja pod raznim profilima. A blogeri kao blogeri, bez razmišljanja upijaju ono što im je podmetnuto i osuđuju onako kako to želi onaj tko se lažnjacima služi.


Ovakvi lažnjaci imaju najljepšu sliku u svijetu riba. Ima jedna riba, žaba ju zovu, ili stručnije grdobina. Leži na dnu sakrivena, ima ogromna usta a iznad njih na dugom ticalu visi mamac sličan crviću kojim vabi ribice. Kada znatiželjna ribica dođe do crvića ogromna usta se otvaraju i tu svršava jedna priča. Izlaz im je samo na stražnjem dijelu, kroz guzicu.
Kako je lako nasjesti na lažnjak i postati naivan plijen.







- 10:52 - Pusti vodu (46) - Isprintaj - #



01.12.2018., subota



Na satu biologije

Tako to rade pristojne pčelice ...


IMG_3847



Svi drugi su prostaci i rade to javno Sram ih bilo.

OVE SLIKE SU ZABRANJENE ZA DJECU MLAĐU OD 18 godina


IMG_3449



Pyrrhocoris apterus



Flies




A djecu, kao što znate, donose rode

RODU MOGU GLEDATI I ONI MLAĐI OD 18 godina.


This is not my photo. I only need it for my blog

Oznake: sex na ex


- 23:47 - Pusti vodu (21) - Isprintaj - #



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Fotoalbumi iz Japana

Kyoto, Fushimi Inari Shrine
Japan 2016
Asahi Beer Tower and Tokyo Skytree
Japan 2017, album 1
Miyajima, Hiroshima, Torii gate during low tide
Japan 2017 album 2
Osaka
Japan 2018
Sumiyoshi Taisha, Osaka
Japan 2018, Osaka
Hiroshima
Hiroshima, Himeji, Kobe

Videa iz Japana

Pjevamo u Karaoke baru
Najviša zgrada Japana
We'll be back
< prosinac, 2018 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Kako smo zavolili Japan 2018


Asahi Beer Tower, Golden Flam and Tokyo Skytree

Pripreme

1. Opet među prijatelje
2.Javili su se iz hotela
3. Karte su kupljene
4. Hotel rezerviran
5. Sve je spremno
6. Još jedan dan


Japan 2018, na blogu moje Drage ( ovaj blog više nije atkivan)

1. Još malo
2. Vjerujem u sudbinu
3. Hiroshima
4. Nitko nije savršen
5. Tamo gdje možeš biti svoj
6. Nedostaje mi japanska hrana
7. Moja draga Osaka se tresla
8. Razgovor kineza i francuskinje
9. Staro i novo



Japan 2018, na mom blogu

1. Vratismo se u Hrvatsku
2.Shukkeien Garden, Hiroshima
3. Shinkansen Hikari
4. Japan, zemlja vulkana
5. Dječji spomenik mira, Hiroshima
6. Priroda je sveta
7. Osjećati se ugodno
8. Japan, second hand
9. Kako priječi cestu
10. Žuti i kosooki
11. Hiroshima 6. kolovoza 1945.
12. Music festival
13. Pjesma rađa prijatelje
14. Himeji Castle
15. Par kapi Japana
16. Tamo visoko
17. Mount Shosha
18. Marble beach, Rinku, Osaka
19. Japanska drvena arhitektura
20. Ima toga i u Japanu
21.Ručak u Kobe-u

Kako smo zavolili Japan 2019,

Planiranje putovanja

1. Odluka je pala, putujemo
2. Mi letimo, lala la
3. Kako do Japana
4. Počinje odbrojavanje
5. Yokohama

Mi kao Japanci

1. Ne izgubiti se
2. Gejša i samuraj
3. Sitnice koje to nisu
4. Hachiko, vjernost psa
5. Shinto vjenčanje
6. Vidjeti da bi vjerovali
7. Japanom 220/sat
8. Draga usspomena
9. Shibamata


JAPAN


1. Amaterasu, Boginja Sunca
2. Obnova hrama Boginje Amaterasu
3. Glicinija, najljepša na svijetu
4. Presađivanje najveće glicinije
5. Trešnjin cvijet u Japanu
6.Podzemni bicikl parking
7. Festival azaleja, Tokyo
8. ZOO Osaka
9. Japanom 220/sat
10. Ginko






Design by More ljubavi

Uz rivu