Pisao sam već kako ovo vrijeme kada nije za ići na more nastojimo iskoristiti da uredimo vrše. Svaku treba pomno pregledati, zakrpati svaku rupicu, zakrpati svako sumnjivo mjesto na vrši. I ne samo svaku rupicu. Prilikom popravljanja kostura vrše, često treba čitave rubove rasporiti da bi mogli urediti okvir. Krpanje je moj dio posla, ni malo lagan dio. Svaki čvorić treba dobro zategnuti a vrijeme suho, suhi konop urezuje se u prste.
Posla preko glave, ali škamp je škamp. Naći će svaku rupicu i pobjeći u trenu. Za nevjerovati je kako pronađe rupicu u mreži i pobjegne kada već mislimo da je na brodu.

Draga i ja kupili smo nove mobitele i ova je fotka snimljena novim mobićem umjesto fotićem. Stari su nas već dovodili do ludila i bilo je vrijeme uzeti nešto novo. Uvijek kupujemo zajedno, iste mobiće. Sada smo stvarno dobro opremljeni za Japan sljedeće godine, dobri mobiteli, dobri tableti i fotić. Najljepše je to da svaka slika automatski bude skinuta u naše galerije na Flickru, pa ne moramo brinuti dali će nam sve stati u memorije, a Flickr nam služi i kao host za fotke koje stavljamo na blog. Klik na svaku fotku u postu vodi vas u moju galeriju na Flickru u kojoj za sada ima 2920 fotki koje može svatko pogledati.

Oznake: jesen

Ove je subote u našoj galeriji Principij postavljena već tradicionalna izložba "Županija u jednom danu". Jednu nedjelju u travnju i jednu nedjelju u listopadu svi žitelji naše županije, a i ostali, snimaju fotke svega što smatraju zanimljivim, od pejsaža do djeda koji šeće s unukom. Izbor tema je neograničen. Svatko može poslati po 6 fotki sa svakog snimanja. Ove je godine 96 autora poslalo 581 fotografiju od koji je 90 odabrano za izložbu. Ja sam poslao samo jednu fotku "Kontejnerski turizam u EPK 2020" ( Europska Prijestolnica Kulture 2020.g). Vjerovao sam da će dosta autora snimiti Queen Victoria i poslati slike. No isto sam tako znao da će samo moja fotka pričati posebnu priču i nisam se prevario. Postavljena je iznad fotke "Suvremeni turizam". Upravo takav postav pokazuje kako isti trenutak može biti fotkan tako da vrišti sadržajem ili da je tek puki svjedok trenutka.

Kada sam vidjeo da je Queen Victoria, jedan od najmodernijih brodova za kružna putovanja vezan na kontejnerskom terminalu, kada sam vidjeo turiste kako lutaju gradom i vraćaju se na brod između kontejnera, prva mi je misao bila: Ljudi su prešli pola svijeta, skupo plaćaju svaki dan boravka na luksuznom brodu a u gradu koji se diči titulom Europska Prijestolnica Kulture 2020.g. dva su dana vezani na kontejnerskom terminalu. Sramota! Na stranu to što su vjerojatno imali organizirane izlete u grad ili bližu i dalju okolicu, činjenica je da su većinu vremena provedenog na brodu imali pogled upravo na kontejnere.
Meni je to bila čitava priča, drugi je autor bio tek zadivljen brodom.

Za one koji ne znaju vrijedi spomenuti da se Rijeka pripremala za prijem takvih brodova u luci. Terminal je sagrađen, no zaboravilo se na jednu sitnicu: Na mjestu terminala more nije dovoljno duboko!
Mislim da je vrijedilo ispričati kako dvije fotke mogu različito pričati o istom trenutku.

Dok sam ispijao svoje pivce, nakon povratka s mora, pažnju mi je privukla igra dvije curice. Bilo je zanimljivo gledati kako su uredile svoj svijet. Dječja je mašta neograničena i tko zna kuda ih je vodila.

Draga je već prije pisala o ovom prekrasnom dvorcu i priložila lijep video. Ovo je zabilježilo oko moga fotića.

Već prilikom planiranja, znali smo da moramo posjetiti ovaj prekrasni dvorac, koji ne bez razloga zovu jednim od najljepših u Japanu, sačuvanih u izvornom obliku. Pri odabiru stvarno nismo pogriješili. Bilo je lijepo, bilo je prekrasno. Dvorac je već izvana na prvi pogled, prekrasan. Iznenađenje slijedi tek kada čovjek uđe u dvorac. Čitav je dvorac izgrađen od drveta i počiva na kamenim zidinama koje se vide s vanjske strane, kao da lebdi u zraku!
Zanimljivo je penjati se uskim strmim drvenim stubištima do sedmog kata, obilaziti prostorije, hvatati prekrasne poglede kroz prozore dvorca, zamišljati život kakav se nekada vodio unutar dvorca.

Ovdje je do punog izražaja došla razlika između Fifi turista (onih koji trče za zastavicama) i nas koji smo sami došli. Kada jednom krenete u obilazak, put vas vodi određenim stazama i smjerovima, naročito kroz sami dvorac. Kod grupa tu nema zastajkivanja. Zna se koliko imaju vremena za pogledati mjesto na kome se nalaze i odmah produžiti dalje, jasno da bi se izbjegle gužve. Mi smo pak mogli slobodno uživati u svakom dijelu dvorca, bez presije da moramo odmah dalje.

Himeji dvorac - smatra se jednim od najljepših japanskih feudalnih dvoraca.

Dvorac Himeji, također poznat kao Dvorac Bijelog ždrala (Shirasagijo) zbog elegantnog, bijelog izgleda, široko je poznat kao najspektakularniji dvorac u Japanu zbog svoje veličanstvene veličine i ljepote te njegovog dobro očuvanog, složenog dvorca.

Dvorac je i nacionalno blago i mjesto svjetske baštine, zaštićen od Unesco kao World Heritage. Za razliku od mnogih japanskih dvoraca, nikada nije uništen ratom, potresom ili požarom i preživljava sve do danas kao jedan od dvanaest izvornih dvoraca u zemlji. Nedavno je dvorac podvrgnut opsežnoj obnovi tijekom nekoliko godina i potpuno je ponovno otvoren za javnost u ožujku 2015.

Grad Himeji nalazi se na strateškoj točki uz zapadni pristup bivšem glavnom gradu Kyotu. Prve izgrađene utvrde dovršene su 1400g, a postupno su proširene tijekom stoljeća od strane različitih klanova koji su vladali regijom. Kompleks dvorca u današnjem obliku star je preko 400 godina i dovršen je 1609. godine. Sastoji se od više od osamdeset zgrada proširenih na više razina, koje su povezane nizom vrata i zavojitim stazama.

Mene je fascinirala činjenica da je konstrukcija čitavog dvorca zapravo drvena. Na prvoj se slici vidi kako konstrukcija dvorca počiva na kamenim temeljima, zapravo zidinama koje su vidljive s vanjske strane dvorca, zidinama na kojima počiva čitav dvorac.

Na ulazu u dvorac obavezno je skidanje obuće, a dežurni posjetiteljima dijeli papuče. Na izlasku papuče se vračaju drugom službujućem koji ih odmah sprema u vreće.
Imali smo sreću da smo sami došli u dvorac, a ne kao grupa pa smo mogli na miru obilaziti, a ne kao grupe koje su morale trčati za zastavicama vodiča da se ne bi stvarale gužve.
Obilazak dvorca, drvena stubišta i prekrasni pogledi doživljaj su koji se uvijek pamti.

Na kraju, maketa drvene konstrukcije dvorca

Tijekom Drugog svjetskog rata, Himeji je izabran kao cilj 21. komande bombardera Sjedinjenih Država jer je služio kao važan željeznički terminal i spajao je dvije velike vojne zone. Dana 3.srpnja 1945. u 14:23 (JST), 107 zrakoplova bombardiralo je Himeji. Tijekom napada, na Himeji je bačeno je 767 tona zapaljivih bombi koje su uništile 63,3% izgrađenih područja grada. Međutim, poznati Himeji dvorac ostao je neoštećen, čak i kad je jedna zapaljiva bomba pala na njega. To kao i činjenica da ga nikada nisu uništili potresi, požari, nevremena rezultiralo je time da mnogi stanovnici smatraju da Himeji dvorac štite bogovi.

I za kraj video što ga moja Draga učini o Dvorcu Himeji

Oznake: Himeji Castle

Grupa turista, svi s istim kišobranima. Jasno, iskrcali su se s broda kojim će nastaviti krstarenje, na kratku šetnju gradom. Za izlaz svi dobiše iste kišobrane iz brodskog skladišta.
Meni je bilo zanimljivo vidjeti kako nezainteresirano prolaze pored Šetača dok on vrišti: Hoće li mi netko dati kišobrannnn????