Kasnojesenje i zimsko vrijeme poznati su po velikim osekama. Ovih burnih dana, popračenih visokim tlakom zraka, oseke su stvarno vanredne.
Ma, ljudi moji. More je bilo tako nisko da su sardelicama ostajala leđa iznad vode.

Došli starom u posjetu sinovi, dva sina sa suprugama i jednom slatkom unučicom. A kako stari voli kuhinju, zasukao sam rukave i pripremio ručak na moj način.

Glavno jelo: pureči zabatci, iskošteni, špikovani dalmatinskom pancetom, krumpir pečen na podlozi od dalmatinske pancete i šampinjoni punjeni pršutom, kaparima i sirom, po dva zajedno spojena da budu kao kuglice. Dodani pri kraju pečenja na krumpire jerbo im netreba puno pečenja, a puštenim sokom su napravili odličan umak pečenja. Jasno da su zabatci satima prije pripremljeni i ostavljeni da upiju mirise začina prije pečenja.

Trokuti s jabukama: Kisele jabuke naribane kratko prodinstane da puste sok uz dodatak cimeta, tučenih oraha i šećera. Ostavljene da se ohlade. Kod punjenja rubovi lisnatog tijesta namazani bjeljanjkom da se ne otvaraju kod pečenja, a trokuti premazani žumanjkom. Treba li reči kako su prijali?

Srdele i inćuni po 30kn ...
Pa piše u članku

" ... Veća guža se očekuje danas jer je jučer kupaca bilo manje no što su prodavačice očekivale. Na naš upit jesu li zadovoljne prodajom decidirano su samo odmahivale glavom dodajuči da se nadaju da će danas i sutra ipak biti bolje.
Velike navale nije bilo ni ispred prodajnih pultova sitne plave ribe. Dijelom je razlog tome što se ova riba može kupiti i u trgovačkim centrima.
Kilogram srdele odnosno inćuna prodavao se po 30kn, a kako saznajemo i za Badnjak će se moči kupiti po istoj cijeni ..."

Hajde da se malo prisjetimo. Sitna plava riba, oduvijek se smatrala hranom siromašnih slojeva društva. Malo tko od onih milion i nešto na minimalcima penzije ili plaće, bez penzije ili plaće može si priuštiti imalo skuplju ribu, a cijene imalo "bolje" ribe odavno su nadmašile cijene mesa. Živimo u vremenu kada je jeftinije kupiti piletinu ili krmetinu nego jeftinije ribe.

Ovo novogodišnje vrijeme, vrijeme je lovostaja na plavu ribu. Prisjetimo se koliko je bilo bunta potrošaća koji su se bunili protiv zabrane izlova sitne plave ribe upravo u ove dane posta. Isti je bio bunt i ribara, kojima je ovo prilika prodati znatno veće količine ribe no obično. No umjesto da riba postane dostupna onima tanjih buđelara, ribari su iskoristili priliku što im je dana mogučnost da ipak love i u vrijeme lovostaja da napumpaju cijenu daleko iznad normalne. Dok drugi trgovci izlaze u susret potrošačima, oni su vidjeli mogučnost dobre zarade upravo u vrijeme posta.
Ne odlazim često na peškariju ali znam da su se cijene sitne plave ribe obično kretale oko 15-20kn/kg, u kasnije doba dana i znatno niže.
Gospodo ribari. Ovakav vaš postupak ne služi vam na čast. Ako se ne varam, vama je vrijeme lovostaja posebno plačeno!

Godišnja izložba fotografija članova Fotokluba Rijeka. Ove je godine nastupilo 55 autora.
Ja sam izložio sliku Ususret danu. Izabrao sam ju kao meni najdražu snimljenu ove godine.

Ususret danu

INWENTURA 2016

INWENTURA 2016

Bilo je ugodno druženje ljubitelja fotografije

INWENTURA 2016

INWENTURA 2016

INWENTURA 2016

Zakuska nakon otvaranja izložbe. Donešeno je puno kolača, a bilo je i sasvim dovoljno tekučine za grlo smočiti. Kako ja moram biti poseban, potrudio sam se napraviti Paštetu od pišmolja. Kakva je bila najbolje se vidi po reakciji prisutnih.

Pašteta od pišmolja

INWENTURA 2016

INWENTURA 2016

Na malo samohvale nitko mi neće zamjeriti. Pašteta je bila odlična, meni bolja od bakalara. Koga zanima učinio sam ju ovako:
Frigane sam pišmolje očistio, dodao sam kapare, nasjeckane masline, peršin i bijeli luk. Sve sam dobro vilicom izgnječio uz dodavanje dijetne majoneze dok nisam dobio konzistenciju da se može namazati na kruh. Servirana uz heljdin kruh.
Pašteta je imala samo jednu manu, kratko je trajala...

Starije generacije sigurno se dobro sječaju ove izreke iz države koja je propala. Država propala, no radnih navika se očito jako teško možemo riješiti. Ova fotka praznog Sabora Republike Hrvatske nije snimljena za vrijeme rasprave o uvozu guz papira a u svezi sa salmonelom. Na temi je rasprava o Državnom proračunu za 2017.g.
Zar vas drugovi sabornici nije sram da jedva mjesec dana nakon što ste dali prisegu, da se na na ovaj način odnosite prema dužnosti na koju ste došli zahvaljujuči onima koji su vas izabrali? Zar se Vas, drugovi sabornici ne tiče rasprava o proračunu, a izabrani ste zato što je narod vjerovao da ćete upravo VI raditi u interesu onih koji su vas izabrali da ih zastupate.

Ovim putem pitam sve vas koji ovo čitate: Dali bi trebalo osnovati udrugu koja bi javno tražila, ako treba i referendumom, opoziv sabornika koji beru debele plaće a da se ne udostoje sjediti u Saboru čak ni kada je na dnevnom redu rasprava o Državnom proračunu? Imamo stranku Blokirani, no največa je stranka, ona koje smo svi mi članovi, stranka Prevareni ... Prevareni od onih koji bi u naše ime trebali odlučivati o Državi, prevareni od onih koji su našim glasovima zasjeli u saborske fotelje ...

Odrađen je još jedan prekrasan dan na moru. Još je jedna dnevnica spremljena za Japan slijedečeg svibnja. Treba li tražiti više?

Moj je bivši punac, bio je čiraš bez 3/4 želuca. Kada bi mu žena kuhala ručak, stavila bi kuhati kakva krilca ili nešto slično, uvalila zelenjavu i zavalila se gledati seriju. Jasno da je do kraja serije sve bilo raskuhano i bljutavo jerbo je bilo bez soli, grdo za vidjeti u tanjuru. Kada bi joj muž prigovorio šta mu je to stavila u pjat, odgovor bi u pravilu bio: Sam ti skuhala, a ti ji! Uvijek sam si mislio: Pa ako već mora jesti dijetno i neslano, pa zar joj je takav problem učiniti da to malo što mu daje barem nekako izgleda na tanjuru, jestivo.

Upravo taj njen odgovor: "Sam ti skuhala, a ti ji" često mi pada na pamet kada vidim da je nešto učinjeno, a da se autor nikada ne upita dali je mogao bolje učiniti kada već nudi javnosti na uvid. Često je to itekako vidljivo na upravo na fotkicama. Dali je potrebito pokazivati i one fotke za koje i sam autor zna da nisu barem malo kvalitetne. Doživljaj trenutka koji nam se nudi na fotkama često ovisi upravo o tome kakva je fotkica. Kako lijepi trenutak dočarati fotkom koja je potpuni promašaj.

Da bih pokazao razliku između lijepog i nelijepog pokazujem usporedbu originalnih slika i slika na kojima sam dodao nebo kao pozadinu. Slike su obrađene u GIMP-u, besplatnom programu za obradu fotografije. Mislim da nije potrebno upitati koje ste fotke intenzivnije doživjeli.
Znam da nismo svi majstori obrade fotki, no nije li ispravno upitati se prije postavljanja slika dali baš sve zaslužuju biti postavljene. Nije li ljepše naše lijepe trenutke predstaviti sa nekoliko lijepih fotki nego sa gomilom neuspjelih? Na taj ćemo način i u gledatelju pobuditi osječaj da je trenutak bio lijep.

Kada sam se već uhvatio ove teme budem rekao i svoj doživljaj postova sa GOMILOM fotki. Najprije sa strane pogledam koliko je dugačak post, pa onda počnem na brzinu skrolati da vidim koliko toga ima. Nakon toga se vratim ponekoj fotki koja mi se u brzini skrolanja učinila interesantnijom. Prilikom pisanja o Japanu mogao sam u svaki post uvaliti desetine fotki. No uvijek sam sa nekoliko naljepših pokušao dočarati ljepotu trenutka, ostavljajuči čitatelju vremena da i on uživa u tom našem lijepom trenutku.

U našem Fotoklubu imali smo, kroz fotografije, veče posvečeno utiscima iz Japana.
O Japanu smo pričali gđa Tatjana, također članica našega kluba i ja. U prvom dijelu predavanja ja sam pričao o intimnom doživljaju Japana, kako smo ga doživjeli Draga i ja.
U drugom dijelu, Tatjana je kroz fotografije pričala o Japanu. Bila je u Japanu već nekoliko puta i zaljubljenik je u Japan kao i mi, a obišla je skoro čitav Japan.
Prema pažnji kojom su nazočni pratili naše priče, vidjelo se da smo zanimljivo pričali. Nakon završetka, nekoliko me prisutnih pitalo savjet kako do Japana. Draga i ja nestrpljivo čekamo novi odlazak, a karte i smještaj već su rezervirani