Moj je bivši punac, bio je čiraš bez 3/4 želuca. Kada bi mu žena kuhala ručak, stavila bi kuhati kakva krilca ili nešto slično, uvalila zelenjavu i zavalila se gledati seriju. Jasno da je do kraja serije sve bilo raskuhano i bljutavo jerbo je bilo bez soli, grdo za vidjeti u tanjuru. Kada bi joj muž prigovorio šta mu je to stavila u pjat, odgovor bi u pravilu bio: Sam ti skuhala, a ti ji! Uvijek sam si mislio: Pa ako već mora jesti dijetno i neslano, pa zar joj je takav problem učiniti da to malo što mu daje barem nekako izgleda na tanjuru, jestivo.

Upravo taj njen odgovor: "Sam ti skuhala, a ti ji" često mi pada na pamet kada vidim da je nešto učinjeno, a da se autor nikada ne upita dali je mogao bolje učiniti kada već nudi javnosti na uvid. Često je to itekako vidljivo na upravo na fotkicama. Dali je potrebito pokazivati i one fotke za koje i sam autor zna da nisu barem malo kvalitetne. Doživljaj trenutka koji nam se nudi na fotkama često ovisi upravo o tome kakva je fotkica. Kako lijepi trenutak dočarati fotkom koja je potpuni promašaj.

Da bih pokazao razliku između lijepog i nelijepog pokazujem usporedbu originalnih slika i slika na kojima sam dodao nebo kao pozadinu. Slike su obrađene u GIMP-u, besplatnom programu za obradu fotografije. Mislim da nije potrebno upitati koje ste fotke intenzivnije doživjeli.
Znam da nismo svi majstori obrade fotki, no nije li ispravno upitati se prije postavljanja slika dali baš sve zaslužuju biti postavljene. Nije li ljepše naše lijepe trenutke predstaviti sa nekoliko lijepih fotki nego sa gomilom neuspjelih? Na taj ćemo način i u gledatelju pobuditi osječaj da je trenutak bio lijep.

Kada sam se već uhvatio ove teme budem rekao i svoj doživljaj postova sa GOMILOM fotki. Najprije sa strane pogledam koliko je dugačak post, pa onda počnem na brzinu skrolati da vidim koliko toga ima. Nakon toga se vratim ponekoj fotki koja mi se u brzini skrolanja učinila interesantnijom. Prilikom pisanja o Japanu mogao sam u svaki post uvaliti desetine fotki. No uvijek sam sa nekoliko naljepših pokušao dočarati ljepotu trenutka, ostavljajuči čitatelju vremena da i on uživa u tom našem lijepom trenutku.