26.03.2010., petak
Cipele….1kom 65kn
 Dok smo danas lunjali kineskim dućanom u oko mi upade ova obavijest na zidu. Jasno da sam se odmah nasmijao i uslikao. Naravno da se radi o paru, no nepismenost je učinila svoje. Ako već kinezi ne znaju hrvatski, valjda bi ga trebale znati naše prodavačice koje tu rade. Ovo je dobar povod da napišem par riječi i o promidžbi koja nas nastoji dotuči sa malih ekrana. Bezidejnost caruje na svakom koraku. Vidimo jednu reklamu, vidjeli smo barem polovicu. Vidimo li dvije tada možemo reči da smo vidjeli sve. Imam osječaj da se reklame ‘štancaju’ po sistemu: copy-paste. Rijetko gledam ekran tevea. Kako mi je teve nad glavom dok sam na kompu, a to je od 9-25, uglavnom samo slušam po sistemu neka nešto tambura. Poradi toga već po govoru prepoznajem šta se trenutno pokazuje. Da se sada vratim na promidžbu. Prije par mjeseci na Discoveriu sam čuo reklamu u kojoj se obavijest izriče prebrzim čitanjem. Pitao sam se koliko će dugo trebati da naši stručnjaci za promidžbu kopiraju isti način. Nije tugo trebalo i sa naših su se ekrana počele vrtiti slične poruke. U početku sam shvatio da se radi o istom proizvodu, prevedeno na naški. No ubrzo se pojavila čitava gomila poruka sročenih identično. Kopija do kopije. Slušam kako se te kopije beskonačno vrte jedna za drugom. Na isti se način promiču sredstva za probavu i uvođenje digitalnog programa. Mene reklame ne zanimaju. Ipak, kada je o njima riječ, smatram da bi trebale biti prepoznatljive, da bi trebale biti takve da ih čovjek upamti zbog njihove posebnosti. Upravo je to put da proizvod prepoznamo kada ga vidimo na policama. Reklama je postigla svrhu tek kada nam zbog svoje posebnosti sjedne u uho i sječanje. Dobra reklama umjetnički je proizvod, sve ostalo je fuš, kič i bačen novac. Kaže se da će dobar kuhar i od loših namirnica učiniti dobro jelo, a loš i od najboljih namirnica splačinu. Kako vjerovati u kvalitetu proizvoda kojeg se reklamira kopijom reklame za druge proizvode, za milion drugih proizvoda? Valjda kopija i loša kvaliteta proizvoda i ne zaslužije drugačiju reklamu od kopije. Dobar proizvod treba znati napraviti, no isto tako treba ga znati i prodati. I jedno i drugo trebali bi činiti stručnjaci. Meni se čini da mi u području promidžbe još uvijek imamo u firmama priučene radnike. Čast izuzecima dizajna i reklame koji su u svijetu poznati i priznati. |
- 21:53 -
Pusti vodu (9) -
Isprintaj -
#
16.03.2010., utorak
Borov četnjak, opasne gusjenice
|
Čovjek je svojim aktivnostima utjecao na život mnogih vrsta flore i faune. Svojom gramzivošću mnoge je uništio ili doveo na sam rub nestanka. Jedna velika porodica, leptiri, također trpi naš utjecaj u prirodi. Sječa šuma, pretvaranje livada u oranicei monokulture, prekomjerna uporaba pesticida i insekticida velik dio ove porodice vodi ka njenom kraju. U svojoj znatiželji krenuo sam ka upoznavanju prekrasnog svijeta leptira, izradi vlastite enciklopedije. Umjesto da nasumce skačem u potrazi za slikama, našao sam osnovnu podjelu vrsta i podvrsta i na temelju toga krenuo u potragu. Najveći mi je izvor Wikipedia. Čitav jedan prekrasan svijet otvorio se predamnom. Podatci do kojih sam došao o Borovom četnjaku, borovom prelcu (Thaumetopoea pityocampa) mislim da će mnogima biti interesantni i zato mu posvećujem ovaj post.  Gnijezda borovog prelca mnogima su poznata. Evo par riječi o njemu koje sam našao na stranici Šumarskog fakulteta: Ženka nakon kopulacije odlaže jaja. Mjesec dana nakon odlaganja jaja izlaze gusjenice. Zanimljivo je da se gusjenice jednog legla sve izlegu u isti dan, a rjeđe se to liježenje proteže na 2-3 dana. Kada gusjenice izgrizu iglice s jednog izbojka, prelaze na drugi i penju se na vrh stabla. Nakon drugog presvlačenja, gusjenice se smještaju pod vrhom bora ili na granama izloženim suncu. Tu načine trajno gnijezdo u kojemu se zadržavaju do pred kukuljenje. Gusjenice se u gnijezdu zadržavaju danju, a noću izlaze u noćno haračenje borovih iglica. Kod povoljnih klimatskih prilika, gusjenice uopće ne prolaze stadij anabioze, već se hrane svo vrijeme. U jednom gnijezdu zna biti i do 800 gusjenica, jer se gusjenice iz više legala udružuju u jedno gnijezdo. Za vrijeme prehrane, gusjenice u velikoj mjeri ovise o količini sunca te temperaturi, što i jest razlog zadržavanja u gnijezdu, u kojemu je temperatura znatno viša nego vani. Izraziti su socijalni kukci. U povoljnim prilikama, gusjenice već u ožujku napuštaju gnijezda i prelaze na kukuljenje u zemlji. Kod prelaženja na prežderavanje ili kukuljenje na zemlji, gusjenice uvijek idu jedna iza druge, a ne u više kolona kao kod hrastova četnjaka. Zanimljiv je podatak da, ako se ukloni jedna gusjenica iz sredine kolone, ostale čekaju da se začelje spoji s prednjim dijelom, pa tek onda nastavljaju put. Kolone gusjenica mogu biti duge i više metara. Kukulje se u površinskom sloju zemlje, također u skupinama. Stadij kukuljice, koja se nalazi u čvrstom kokonu, traje opet prema klimatskim prilikama od prljeća do polovice ljeta. Leptiri se obično javaljaju u polovici ljeta, bez većih vremenskih fluktuacija, kao što je to kod kukuljenja i pojave gusjenica. Borov je četnjak u prvom redu štetnik bora, ali ne napada sve vrste, već se najradije zadržava na crnom boru i njegovim varijetetima.  Mene je zaintrigirala upozorba na Wikipedii na opasnost od dlačica tih gusjenica. Opasnost je potanko opisana na stranici Thaumetopoeidae a ja ću ovdije dati tek sažetak. U početku čovjek opisuje probleme koje je imao njegov pas sa gutanjem i disanjem (psa je vodio u šetnju borovom šumom koja je bila zaražena prelcem, a kao što je u tekstu prije spomenuto gusjenice silaze sa stabala i sigurno ostavljaju za sobom i trag dlačica). Dalje opisuje kako psi mogu imati i problema sa svrabom na nogama. U tekstu se također upozorava na probleme koje ljudi mogu imati prolazeči ispod ‘zaraženih’ stabala ili u njihovoj blizini. Čak i paljenje gnijezda, pri čemu plamen podiže dlačice gusjenica može biti opasno. Reakcije se kreću od laganih iritacija kože do vrlo ozbiljnog anafilaktičkog šoka. Posebnu pažnju treba posvetiti zaštiti djece. Potvrdu sam našao i na našoj stranici fotke.hr: Često kod ljudi izazivaju alergiju što sam osjetio na vlastitoj koži dok sam radio u HR šumama. Uglavnom izazivaju osip, a mogu izazvat i druge alergijske reakcije kao otežano disanje, crvenilo očiju i dr.. Još sam ružnije podatke našao o hrastovom prelcu za kojega kažu da može uzrokovati astmu. Mislim da je ovo, pored zaštite stabala, više no dovoljan razlog da službe koje se bave održavanjem zelenih površina posvete više pažnje uništavanju gnijezda na borovima. Na prvi sam se pogled zaljubio u ovog ljepotana Leopard Moth Blue Spots  |
- 14:49 -
Pusti vodu (18) -
Isprintaj -
#
12.03.2010., petak
Jeftine TAXI vožnje
|
Posljednjih dana svjedoci smo hajke koja se digla oko pokušaja riječkog taxija da proširi djelatnost u Zagreb i Osijek. Ružno je slušati na koje se sve načine taksisti spomenutih gradova opiru dolasku konkurencije: Šta ćemo mi koji smo uložili u vozila, kako se može isplatiti voziti po cijeni koja se spominje, riječki su taksisti robovi, vlasniku su u kontrolama nađene radnje suprotne zakonu… Uglavnom, na razne se načine pokušava zapriječiti dolazak u spomenute gradove. Ovaj post nije promidžba firme o kojoj se radi, zato i nisam spomenuo ime. Ovo je moj pogled na rad dotične firme i ne samo nje već na ukupnu taksi službu u nas. Moja je deviza da mi za život u Rijeci auto nije potreban i nikada nisam imao želju da ga nabavim. Računica mi je krajnje jednostavna: Za lovu koju bih morao izdvojiti da kupim auto, za njegovo godišnje održavanje i servisiranje, mogu se čitav život voziti bilo kojim sredstvom javnog prijevoza uključujući taxi. Ne moram brinuti gdje u gradu parkirati, da li će me neka budaletina udariti i da li ću se živ vratiti doma. Mogu se i nasrati ko svinja a da ne pušem u balon. Nekada sam usluge taksista rijetko koristio zbog cijene vožnje. Danas ga koristimo često upravo zahvaljujuči spomenutoj firmi. Za nas dvoje vožnja taksijem do doma stoji 20kn, autobusom 15,5. Ako nam se ne da čekati autobus tih par kuna neznatna je razlika. Ako moramo negdije stići brže, tu je taxi. U izborniku brojeva u mom mobu oni su pri vrhu. Smiješne su optužbe kako je nemoguće raditi po njihovim cijenama. Nemoguće je samo onima koji su naučili da žive od nekoliko vožnji na dan, a da ostatak dana provedu u kafičima u beskonačnim čekanjima vožnje. Nemoguće je onima koji vam jebu sve po spisku jer su zbog jedne naše kratke vožnje izgubili red i moguću dobru mušteriju. Riječki taxi ima odlično organiziranu dispečersku službu koja u svakom trenutku zna gdje se nalazi koje vozilo i gdje čeka netko tko je zvao taksi. Po mušteriju se ne upučuje taxi koji je na redu, red ne postoji, već onaj tko je najbliži.Taksisti ne sjede u birtiji i ne čekaju mušterije, stalno su na cesti i stalno nekoga voze. Čim uđemo u taksi vozač javlja koliko je putnika ukrcao i relaciju. Često za vrijeme vožnje dobiva upute gdje usput treba uzeti putnika koji čeka i nitko od putnika se ne buni kada vozać skrene sa rute da bi pokupio usputne putnike. Kada smo prije tri dana koristili taksi vozač je na pitanje: Da li imate dosta vožnje? odgovorio: Mislio sam jednu napokon popušiti ali ste vi došli (upali smo čim je stigao na stanicu). Na sreću ovo mi je zadnja vožnja danas! Gospodo Taksisti, Vi koji se bunite protiv konkurencije, Vi kojima treba platiti da bi uopće podigli svoje dupe i krenuli u vožnju, novac se ne zarađuje igrajuči belu ili raub u kafiću na autobusnom kolodvoru u Zagrebu ili bilo kojem drugom kafiću. Novac se zarađuje vožnjom, isključivo vožnjom. Pun taksi čitav dan taksi je koji se isplati. Sve je drugo kuknjava da bi se sakrio vlastiti nerad i pljačkanje putnika. Kažu da su riječki taxisti robovi. A ja pitam šta su onda radnici na pokretnim trakama ili oni što u ove ledene ili one paklene dane moraju raditi u brodu, šta su oni koji moraju kopati kanale ili razvlačiti vreli asfalt? Na kraju krajeva, nije li vas sram pred svima onima na birou rada koji o poslu, bilo kakvom mogu samo sanjati. Naučili ste grijati guzice u toplom i živjeti od par vožnji na dan. Tko bi bio lud da u manjim cijenama vožnje vidi zaradu vozeći čitav dan? Živimo u vrijeme kada treba znati raditi i zaraditi. Onaj tko zna kako, taj će i opstati. Ja ne padam na skupu mečku sa tablicom Taxi na krovu, ja se vozim kao gospodin i u jeftinijim kolima. Pitanje za kraj onima koji su kupili skupe automobile i stavili tablicu na krov: Koliko vas je ovo učinilo da bi izbjeglo plačanje poreza jerbo ga vozite par godina kao obrtno sredstvo? Mene su riječki taxisti naučili da je vožnja taksijem jednaka vožnji javnim prijevozom, čak i jeftinija ako se vozi nas nekoliko jer se plača smjer a ne broj putnika i više ne pravim razliku između Autotroleja i njih. Uprvo suprotno, često ću rađe odabrati njih. |
- 00:18 -
Pusti vodu (27) -
Isprintaj -
#
07.03.2010., nedjelja
Vrijeme za hrvatsko sjeme
|
Već neko vrijeme mislim pisati o ovoj temi no nikako nači onu pravu nit vodilju kroz tekst. Sve do danas… Dakle, sjedim ja danas u podne za kompom, na teveu nad glavom upravo svršile nedjeljne vijesti i treba početi emisija za poljoprivrednike. Upade mi u lijevo uho promidžbena poruka: “Pravo vrijeme za hrvatsko sjeme!” Tooooooooo…viknuh iz svega glasa, to mi je trebalo. A sada da se vratim malo unatrag. Danas se kurčimo na svjetskim stranicama promidžbom “Mala Zemlja za veliki odmor!” ili onom drugom “Mediteran kakav je nekada bio!” Sa prvim se sloganom još nekako i mogu složiti no sa drugim već puno, puno teže. Jednostavno, nismo Mediteran kakav smo nekada bili. Bili smo ueropska divlja oaza sa prekrasnim čistim morem, zabavom i Galebovima. Pola je ledene Europe sanjalo o našem toplom moru i Galebovima sa trncima među nogama. Zapravo smo i bili najpoznatiji upravo po tim Galebovima koji su golicali maštu ledene Europe. I ne samo golicali, ispunjavali su erotske snove te ledene Europe. Danas se o našim Galebovima više i ne zna u velikoj Europi. Da bi se Europa i svijet kod nas ljeti zabavljali danas im iz njihovoga debelog svijeta dovodimo njihove jahače nosača zvuka (D-jove i jovice) da bi se osječali kao doma, a ne kao na Mediteranu kakav je nekada bio. Da ja puno ne serem da ipak prijeđem na stvar. Nedavno u našim dnevnicima, udarnim vijestima, spomenuše upravo te naše slavne Galebove. A u nastavku priča kako netko traži oca, upravo jednoga od galebova. Ako se ne varam bilo je više tražitelja više galebova, skoro pa čitavo jato. Prva misao koja mi pade na ovu moju skleroznu pamet je bila: Pa zar je moguće da je Dnevnik spao na tako niske grane? Zar je moguće da se Dnevnik pretvori u agenciju za traženje ostarjelih ili pokojnih, galebova. Mučno je bilo slušati svjedoke, prijatelje i susjede koji su sa puno ponosa opisivali kako su poznavali, ili poznaju dotične Galebove. U kulturnom se svijetu takve istrage provode sa puno manje pompe, u diskreciji, i za njih znaju samo oni kojih se to izravno tiče! Izgleda da nismo Mediteran kakav smo nekada bili, već balkanski divljaci kakvim nas i sada drži Europa Nekako me sve strah da će “Agencija za pronalaženje Galebova” uskoro u dnevnicima imati stalnu rubriku preko koje će ledena Europa tražiti svoje vruće korjene i podrijetlo posijanog sjemenja.  |
- 23:18 -
Pusti vodu (9) -
Isprintaj -
#
Videa iz Japana
Sukiyaki uz more
Najviša zgrada Japana
We'll be back
Hiroshima, Zvono mira
Shinto vjenčanje
Tokyo, Sanja Matsuri
