Već neko vrijeme mislim pisati o ovoj temi no nikako nači onu pravu nit vodilju kroz tekst. Sve do danas…
Dakle, sjedim ja danas u podne za kompom, na teveu nad glavom upravo svršile nedjeljne vijesti i treba početi emisija za poljoprivrednike. Upade mi u lijevo uho promidžbena poruka: “Pravo vrijeme za hrvatsko sjeme!” Tooooooooo…viknuh iz svega glasa, to mi je trebalo.
A sada da se vratim malo unatrag.
Danas se kurčimo na svjetskim stranicama promidžbom “Mala Zemlja za veliki odmor!” ili onom drugom “Mediteran kakav je nekada bio!” Sa prvim se sloganom još nekako i mogu složiti no sa drugim već puno, puno teže. Jednostavno, nismo Mediteran kakav smo nekada bili. Bili smo ueropska divlja oaza sa prekrasnim čistim morem, zabavom i Galebovima. Pola je ledene Europe sanjalo o našem toplom moru i Galebovima sa trncima među nogama. Zapravo smo i bili najpoznatiji upravo po tim Galebovima koji su golicali maštu ledene Europe. I ne samo golicali, ispunjavali su erotske snove te ledene Europe.
Danas se o našim Galebovima više i ne zna u velikoj Europi. Da bi se Europa i svijet kod nas ljeti zabavljali danas im iz njihovoga debelog svijeta dovodimo njihove jahače nosača zvuka (D-jove i jovice) da bi se osječali kao doma, a ne kao na Mediteranu kakav je nekada bio.
Da ja puno ne serem da ipak prijeđem na stvar.
Nedavno u našim dnevnicima, udarnim vijestima, spomenuše upravo te naše slavne Galebove. A u nastavku priča kako netko traži oca, upravo jednoga od galebova. Ako se ne varam bilo je više tražitelja više galebova, skoro pa čitavo jato. Prva misao koja mi pade na ovu moju skleroznu pamet je bila: Pa zar je moguće da je Dnevnik spao na tako niske grane? Zar je moguće da se Dnevnik pretvori u agenciju za traženje ostarjelih ili pokojnih, galebova. Mučno je bilo slušati svjedoke, prijatelje i susjede koji su sa puno ponosa opisivali kako su poznavali, ili poznaju dotične Galebove.
U kulturnom se svijetu takve istrage provode sa puno manje pompe, u diskreciji, i za njih znaju samo oni kojih se to izravno tiče! Izgleda da nismo Mediteran kakav smo nekada bili, već balkanski divljaci kakvim nas i sada drži Europa
Nekako me sve strah da će “Agencija za pronalaženje Galebova” uskoro u dnevnicima imati stalnu rubriku preko koje će ledena Europa tražiti svoje vruće korjene i podrijetlo posijanog sjemenja.
