Terra Desolata - Pusta Zemlja

Image Hosted by ImageShack.us

Komentari On/Off

Opis bloga
Kada odvojim Nešto od Cjeline i onda to svedem na pisanu formu, na niz riječi i interpunkcijskih znakova, tada to Nešto postaje bezopasno za moje mentalno zdravlje.

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



"Vrijeme sadašnje i vrijeme prošlo
Oba su možda prisutna u vremenu budućem,
A vrijeme buduće sadržano u vremenu prošlom.
Ako je čitavo vrijeme vječno prisutno
Čitavom vremenu nema iskupljenja..."

T.S.Eliot


Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us

Image Hosted by ImageShack.us




"Conspirator:Do you still feel suicidal?
Alex: Well, put it this way, I feel very low in myself. I
can't see much in the future, and I feel that any second
something terrible is going to happen to me."
[slumps into spaghetti]
Image Hosted by ImageShack.us


alternativa blog naslovnici

"Cannibal's Hymn"

You have a heart and I have a key
Lie back and let me unlock you
Those heathens you hang with down by the sea
All they want to do is defrock you
I know a river, where we can dream
It will swell up, burst it's banks,
babe, and rock you
But if you're gonna dine with them cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but unbeaten
And beating like a drum

I will sit like a bird on a fence
Sing you songs with a happy ending
Swoop down and tell you that it don't make sense
To attack the very thing you're defending
Didn't I just buy that dress for you?
That pink paper pinafore that you keep mending
Well, if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is banging and beating
And banging like a gong

I can see that they've hurt you, dear
Here is some moonlight to cloak us
And I will never desert you here
Unpetaled among the crocus
Allow me, my love, to allay your fear
As I swim, in and out of focus
But if you're gonna dine with the cannibals
Sooner or later, darling, you're gonna get eaten
But I'm glad you've come around
here with your animals
And your heart that is bruised but bleating
And bleeding like a lamb
Banging like a gong
Beating like a drum



< siječanj, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Kolovoz 2009 (1)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (3)
Siječanj 2009 (2)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (1)
Lipanj 2008 (7)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (3)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (4)
Rujan 2007 (4)
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (8)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (7)
Prosinac 2006 (10)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Čitam:

Rutvica
Dakini Lala
anspik
Rubia Despues
Nika Oksimoron
Tesari
Pupin dnevnik
DerzaFanistori
Boli Mozak
Milou
Svijet u Boci
Zdenkov kulturni kombi
Aparatczyk
Ribafish
Kaco Mortale
Xavier Osloboditelj
top sicret
Master of Wishes
Maxturbator
Maslina
Moj emajl
bludni@gmail.com

Image Hosted by ImageShack.us



Najviše čitam Njega:
Image Hosted by ImageShack.us

ARHIVA


POST ZA NASLOVNICU


POEZIJA
:
1. il cimitero
2. Dok u sobi svira Beethovenova sonata o mjesečini...
3. jedna putna
4. osvětimski intermezzo
5. intermezzo za voljenog čovjeka
6. intermezzo
7. kulinarski intermezzo
8. potpuno osoban post posvećen Njemu
9. san o trešnji
10. besmislen post- dvije pjesme
11. zima
12. religiozna
13. ljudi
14. el prado
15. večera u finom društvu
16. što bi trebalo učiniti
17. rupa u sjećanju


PUTOPISI:
Južna Afrika:
Nkosi sikelel' iAfrika 1
Nkosi sikelel' iAfrika 2
Nkosi sikelel' iAfrika 3

Poljska:
intermezzo besposličara
malo o poljacima
Ostalo slijedi...

PRIČE SA ŽENSKIM IMENIMA:
Ingrid
Marta K.

DNEVNIK NEUROTIČARA:
još samo jedan dan/još samo jedna večer
dio treći

CRTICE IZ STUDENTSKOG ŽIVOTA:
1 ( kastracija )
2 ( psihijatar )
3 ( the beginning )/4 ( u birtiji)

DRUGE PRIČE IZ PUSTE ZEMLJE:
1. što pravi ratnici rade subotom ujutro
2. future shop
3. škola umiranja
4. sindrom pre-misaonog čovjeka (SPmČ)

NEKA OSOBNA ISKUSTVA:
1. u životu ništa stalno nije
2. šuplji ljudi
3. povratak u rodni kraj
4. Audiovizualna reminiscencija kroz pet točaka
5. trijumf umjetnosti
6. prvi posao
7. vječna dilema
8. posljednjih mjesec i pol dana

ALKO-PROZA:
1. ptičica
2. Ona, pivopija

03.01.2007., srijeda

DNEVNIK NEUROTIČARA

još samo jedan dan...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Vrata balkona su me sinoć opet zlokobno i ispitivački promatrala. Ta su vrata visoka i staklena te mrak s ulice dopire noću kroz njih, pa budu tamno plava. Svaku noć me promatraju dok odlazim na wc, uz pratnju zujanja hladnjaka koji se nalazi pored njih. Kao da i vrata i hladnjak zajedno najavljuju nekakav nemio događaj, kao da očekuju trenutak kada ću se poniziti pred njima i priznati im da sam skrenuo s uma, nadmoćno mi prijete svojom trajnošću. Nikako ne podnosim niti ta vrata ni zujanje hladnjaka. Uvijek stoje na istom mjestu. To su nepomične stvari oživljene u svoj svojoj zlokobnosti.

Tijekom dana oštro zujanje ne prestaje, već se pretače u svu moju tjeskobnost.

Želim izaći iz stana, no to uvijek malo potraje;
Provjeravam da li sam zatvorio sve slavine u stanu. Izlazim. Zaključavam stan. Otključavam stan. Provjeravam da li sam ugasio štednjak. Izlazim. Počinjem zaključavati stan, no u tom trenutku sjetim se da bih trebao provjeriti da li sam zatvorio prozore. Otključavam stan. Provjeravam prozore. Opet provjeravam slavine. Izlazim iz stana. Na trenutak mi pada na pamet da bih trebao provjeriti da li sam dobro ugasio cigaretu, no onda se sjetim da više ne pušim. Zaključavam stan. Provjeravam da li sam zaključao stan. Neko vrijeme razmišljam da li sam trebao spustiti rolete. Odustajem mišlju da ću sam sebe moći proglasiti ludim ako se još jednom vratim u stan. Već se pomalo znojim. Spuštam se u prizemlje. Shvaćam da se ne sjećam najbolje jesam li dobro zaključao vrata stana i da je najbolje da se vratim to provjeriti. Vraćam se pred vrata stana. Otključavam ih pa ih ponovo zaključavam i tako nekoliko puta. Sada se već malo jače znojim. Bježim iz zgrade gonjen vlastitom ludošću. Izlazim na ulicu. Zraka...


Još samo jedna večer.... (sa bivšeg bloga, shund.blog.hr)

Image Hosted by ImageShack.us

Otkucaji sekundi na zidnom satu u kuhinji ispunili su čitav stan, čuli su se jasno i snažno poput pucketanja kostiju na prstima. Bližila se večer i sjene predmeta u dnevnoj sobi postupno su rasle i počele se međusobno stapati sve dok nisu preplavile prostor i utopile se u mraku. Nepomično sam promatrao kako se širi mrak predvečerja i koncentrirano osluškivao zvukove sa zagrebačkih ulica koji ne jenjavaju smirajem dana, već su sve glasniji te mi ne dopuštaju da se potpuno prepustim bezličnoj tišini.
Kamo jure svi ti automobili? U trenutku slabosti pretpostavljam da svaka osoba u svakom vozilu na cesti, bio to tramvaj, automobil ili dostavno vozilo, juri svom domu nakon napornog radnog dana. Svatko od njih ima dom, obitelj, ljude koje voli. Lijepa ali plitka misao na sreću ubrzo nestaje i opet se prepuštam tihom predvečerju i zaključujem da je bolje ne razmišljati o ničemu već samo promatrati taj mrak koji se širi, raste ni u skladu, niti protiv moje volje.

Slušam vrijeme kako prolazi, otkucava i lomi kosti, guši me pomisao da je to što osluškujem moja budućnost, bezlična i monotona; tik, tak, tik, tak....

Susjedovi bolni urlici su utihnuli, što znači da je poslijepodne odavno odjeknulo našom stambenom zgradom. Patnja čovjeka na samrti točna je i redovita poput Zemljine rotacije oko Sunca, u ovom slučaju najglasnija je i najučestalija ujutro, a onda sve rjeđa poslijepodne... Za razliku od mraka koji raste, ta patnja se javlja isključivo protiv čovjekove volje, no opet, u starosti se nekako pomirite sa njom. Ona je zli okupator kojeg možete ignorirati ili ako vas uporno muči možete se jedino truditi da ostanete čovjek. Čovječnost je lijepa zamjena za život bez boli i briga, utješna nagrada za one pogođene nepravdom usuda. Razmišljam o susjedu kao o čovjeku koji je došao do odredišta prema kojem se ja sporo ali sigurno krećem, samouništavajućim koracima i veselo pjevušeći. U to ime dižem zamišljenu čašu.

Vrijeme je da se pokrenem. U svrhu ispunjenja kraja tjedna podižem se s trošnog dvosjeda i krećem u projekt spremanja za izlazak; palim svijetlo i razbijam mrak, tražim predmete koji su neophodni svakom čovjeku da bi izašao među ljude... Ključevi, novčanik, mobitel, jakna- sve je tu. Provjeravam da li je sve ugašeno i zatvoreno, gasim svijetlo u hodniku i izlazim, zatvaram stara i ružna vrata sa starom bravom, koja i ne bi trebala biti bolja, budući da se u mojem stanu ne nalazi ništa što bi bilo vrijedno nekom provalniku amateru.
Do šanka idem pješice, uvijek istim putem, nepogrešivim i smislenim ma koliko razlozi koji me privlače k istom bili besmisleni.


«Stazama ću poć u plavo ljetno veče, draškan žitnim klasjem gazit sitnu travu, snatreć, dok svježina oko nogu teče. Vjetar neka kupa moju golu glavu. »
A.R.


Image Hosted by ImageShack.us
- 10:02 - Komentari (15) - Isprintaj - #