Zov njive

Stiglo je proleće. Sunce širi svoje zlatne zrake na golo granje koje polako oblači svoje zelene košulje. Ptice se vraćaju sa dalekih mesta i ponovo nam donose svoj cvrkut. U mom mestu, ljudi su nosili teške kapute i sad ih menjaju za lagane jaknice. Škola je postala mnogo dosadnija i mnogi đaci će sada više gledati kroz prozor nego slušati nast...itd, itd, itd. Dakle, kao što se mogli zaključiti iz stereotipnog osnovnoškolskog dela sastava kakve mnogi učenici pišu (pa i ja) stiglo je proleće. Dok učenici se vesele, mi deca sa sela gunđamo, tj. ja. O čemu se radi? Idemo to pokazati na delu:

- Davore?
A?
- Znaš šta biste ti i tvoj burazer mogli?
O, ne. Šta?
- Jovo je posadio krompir i pošto on sad ne može jadan to sve sam, vas dvojica ste lepo mogli otići i to u šali povaditi.
Uf! A kad to.
- Pa ovih dana, kad uhvatite slobodnog vremena. Dogovor'te se vi.
Ajd dobro.

Dogovor je pao i sutra ili prekosutra ćemo moj buraz i ja da se šalimo i vadimo krompir. Deda je biser seljačkog kova i on nema mira. To što mene briga što on sadi u svojoj "bašči" nešto što kasnije ne može odraditi, to nikog ne zanima. Nije meni teško, mogu ja vući, ali ovo je posao gde zabodeš motiku, povučeš, izvadiš tri kropira i pomeriš se za korak i po napred. I tako ceo dan. Milina. Još da imam rep da teram muve i ostale kukce i da muknem koji put čisto da mi nije dosadno. Dodajmo i to da deda mora par puta pokazati kako se to radi, iako i buraz i ja imamo iskustvo u tome. Ali čisto da se deda osigura... grrr, grrr!

I tako, dok se đaci budu veselili zelenilu, penzioneri šetali kraj Dunava, džabalebaroši (oni koji ništa ne rade) išli u kladionicu i nervirali se jer su promašili, JA ĆU DA VADIM JEBENI KROMPIR!!!

P.S. Znam da je lepo kad baba ispeče pomfrit kasnije, ali zašto moram raditi mutave poslove

Nastavak sledi...
- 12:57 - Deder reci i ti (14) - Crno na belo - #



Tabadžija

Šta je Tabadžija? Ko je on? Možda se tako čovek preziva? Da li je to uopšte osoba? Jel' se to jede? Možda je to neki novi parfem? Ili pak možda neko stanje uma ili tela. Na ova i slična pitanja saznaćete u novom postu Jovankinog bloga.

Dakle, naša junakinja, a može i heroina vikne svom pomagaču, supružniku i saputniku dedi:“Jovo, gde je Tabadžija? – pisaću sa velikim T jer sam u totalnom neznanju.
- Eno ga kući. (samo za vašu informaciju deda i Jovanka imaju kuću par kilometara od stana gde me terorišu, a zašto žive sa mnom duga je i iscrpljujuća priča pa ne bih da trošim dragoceno vreme na objašnjavanje)
- Nemoj sledeći put zaboraviti. Njima ne treba. Nek bude ovde. (Hmmm, nisam na početku ni obraćao pažnju na priču, ali kroz dve nedelje je bila ista priča).
Jovo?
- A?
Gde je Tabadžija?
- A joooj! Ja zaboravio.
E, glavo luda. Pošalji ludog na more i sedi i plači.

Taman negde početkom marta, ožujka, a može i 3. meseca došao kući deda s Tabadžijom. Naravno ja to nisam video jer imam pametnija posla (kao), a ne gledati šta moji rade :-D

Vika, cika, dreka. "Eto! Sad ne radi jer si ga razbila!! - A u pičku materinu i ove moje ruke i sve u pičku materinu!!"
Haos! Dođem u dnevnu da vidim šta je bilo kad tamo on ili da budem precizniji i tačniji ONO... Crna ležaljka koja je zapravo maser. A što tabadžija? Tabadžija je, zapravo,
osoba koja tuče, lupa, udara - i to naravno se povezuje s ovom napravom jer ona tuče osobu i tako je "masira". Ovi moji matori pa im godi kad ih neko tuče. Sado - mazo i te fore :-D

Babi ispao adapter i sjebala se cela stvar. Zato sam ja njoj za njen rođendan kupio novi adapter. Tu je deda napravio farsu jer adapter nije bio istog izgleda kao i onaj prošli, ali sam ja to sredio kao pravi električar koji nema pojma oko struje sem što sam u životu promenio 7 puta osigurač i 3 puta sijalicu. Uštekao sve kako treba da ide i postavio babu na "tabadžiju" da je taba :-D

Nastavak sledi...
- 05:38 - Deder reci i ti (17) - Crno na belo - #



Pepe Le Smrd

"Jutros" oko podneva:

Baba! Odoh se ja kupati!
- Ne možeš se kupati!
Kako misliš ne mogu?
- Pa nema tople vode.
Odem i prover, a bojler pun.
Ma šta buncaš ti? Pa pun je bojler!
- Pa treba meni za suđe.
Proverim, a u sudoperu nema ništa.
Pa nemaš ništa suđa.
- Pa biće posle ručka.
Pa dotle će se i bojler ponovo napuniti i biće vode.
- Strpi se dok ne dođe deda. Utičnica je opet spaljena.
A dok deda dođe, biće već mrak.
- A k'o da se moraš stalno prat'.
Pa moram. Smrdim!
- Ah! Uvek smrdiš! Šta ti fali? Izdrži jedan dan.
...
Jebiga nisam imao argumenata za ovo jer, istina, stalno smrdim :-D


Nastavak sledi...
- 18:37 - Deder reci i ti (13) - Crno na belo - #



Burek Jogurtović

Već sam spominjao burek, ako se dobro sećam. Jebiga, volim taj burek jesti samo zato što je naš. Ma mislim balkanska kuhinja je najmasnija i najnezdravija, ali je zato i najslađa za njupat'. Kao Mambu, samo što je ovo burek. Kad bi nutricionisti iz Amerike i slično prehrambeno osveštenih zemalja došli i merili broj kalorija i količinu masti u bureku mislim da bi ga zakonom zabranili. I tu počinje moja priča:

Ne, naravno da nije niko došao da meri koliko je Jovankin burek masan, nego ona lepo danas nije znala šta dobro da nam skuva i tako se odluči uzeti kore i sira i napravi nam burek. Miriše kuhinja! Sve mi nekako igra u stomaku. Valjalo bi žderat'!

Baba, koliko još?
- Šta?
Pa burek!
- Evo saće! (nije pčelinje saće nego nepravilan futur :-D)

... pet minuta kasnije ...

Baba!
- Šta je?
Jel gotovo?
- Šta?
Pa burek!
- Evo saće! Ne volim da se ne ispeče kako treba. Onda može biti bljutavo.
Samo ti njega ostavi da se peče. Nemoj da bude bljutavo!

... petnaest minuta kasnije ...

Baabaaaaa!
- Šta je?
Pa jel gotovo?
- Evo ja ću ti "metet'" nek' se 'ladi.
Dobro.

...I kad se ohladilo...

Imajući onu staru bosansku na umu:"Burek bez jogurta k'o žena bez sisa." uzmem si jogurt i prihvatim poveće parče koje mi je Jovanka odsekla. Stanem proždirat, a ono sve mast oko usta. Iiijjaaaaoooo!! Mljac! Setim se da treba i žvakati. Pa usporim. Pa sve sporije. Uh! Gladne oči, a "gujsca" stisla. Ostalo mi pola. Rekoh sebi:"Ma mogu ja to!" Taman da uzmem zalogaj, javi se glasić iznutra i kaže:"Uzmi još taj zalogaj i ja ću sve vratiti nazad! Nemoj se igrat' biće belaja!"

Ostavio ono pola, a baba gleda u čudu i nije joj jasno i pita:"Jel bilo dobro?"

Ma bilo je super, bako, ali ubi me mast. Mislim da ću imati tegobe ceo dan!
A baš je dobar bio burek!

P.S. Bude li opet ponoćne arije, zvanično ću se odreći bureka ...forever...šmrc,šmrc...

Nastavak sledi...
- 14:52 - Deder reci i ti (6) - Crno na belo - #



Glasnik smrti

- Davore!
Reci ljubavi.
- Znaš ti onu Katarinu, našu komšinicu?
Tamo kući? Ona preko puta?
- Da, da.
A koja Katarina?
- Pa jebo ga ti, od Željke one sa televizije, što plače. Njena sestra.
A ona Katarina s kojom sam se družio ranije?
- Da, da.
I šta s njom?
- Pa jebote Bog! Umrla!
Nemoj sr... Ozbiljno??
- Daaaa!
Pa kako umrla?
- Ma jebo joj ti mater, drogirala se, šta li već.

P.S. Još uvek ne znam kako mi Katarina umrla, ali čim saznam, javiću.

Nastavak sledi...
- 14:40 - Deder reci i ti (3) - Crno na belo - #



Moment koji ste dugo čekali

Ljudi! Evo ga! Stig'o Vožd! Prvo da vam kaže da sam hteo 10. da objavim pobednike jer je 10. bio Jovankin rođendan. Srećan rođendan, baba! Da se odseliš uskoro! Izvinjenje jer slavlja je bilo pa dok je sve goste tri puta ponudila da jedu, piju i popriča sa svakim pomalo, prođe dan. Ako tu još pribrojimo slučajne prolaznike (čitaj prijatelje koji su navratili do mene ili po mene) sreći usluživanja nikad kraja. A Jovanka je sve to super-domaćinski izdržala. Nema! Baba je od stene odvaljena. Mislim da je jedino Superman malo jači od nje, ali ni to nije utvrđeno. Ali, istina Superman nema dijabetes pa se tako ne pika.

Nakon uvoda, sledi razrada. Pristiglo je mnogo vaših pisama i sličica. Neki su čak slali i samo neke delove i NISU sve prikupili. To sam nažalost morao da izbacim jer smo naglasili da moraju sva 4 dela biti prikupljena. Tako da se izvinjavam tim ljudima koji nisu ušli u krug izvlačenja, ali svakako podržavam njihov takmičarski duh i nadam se da će nastaviti učestvovati. Nakon dogovora i razgovora, izvučena su sledeća 3 imena:

- Treće plasirani je gospodin Nikola Mirković, posinak Dragane Mirković, jebiga dečko potplatio i osvaja nagradni tradicionalni ručak kod Jovanke.

- Drugo plasirana je gospođica Danijela Aranski iz Čakoveca, takođe osvaja nagradni tradicionalni ručak

i

- Prvo plasirana je gospođa Ana Katić iz Poreča koja osvaja celodnevno druženje s Jovankom

*pobednici su hteli ostati anonimni stoga ne mogu objaviti slike, ali mogu vam garantovati da su se baš lepo zabavljali i siti napričali s Jovankom.

Ostale učesnike molim da i dalje čitaju blog i prate. Možda opet osvane neka nova nagradna igra.

Nastavak sledi...
- 01:22 - Deder reci i ti (4) - Crno na belo - #



The last mellon

Da ne dužim! Evo je zadnji deo pa skupite, spojite, pogledajte, pošaljite komentar i osvojite jednodnevno druženje s Jovankom!!

Adresa na koju trebate slati celu sliku je:

Jovanka Ćirić
Vladimira Nazora 78
32010 Borovsko nasilje

Objaviću pobednika 10.03. pa očekujte. Možda će baš vaše ime osvanuti na blogu!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

P.S. Šteta što vam nisam mogao videti lica kad ste videli post bez slike, hehehe. Poruka: "Samo kvarni opstaju!" Patak Dača

Nastavak sledi...
- 00:35 - Deder reci i ti (9) - Crno na belo - #



Legenda je rođena

Sedio sam pred kompjuterom i klikao bez volje, puta i pun dosade. Nije bilo dece da me zabavljaju niti nastavnika da mi dodeli da nešto iskopiram ili odnesem. Umirao sam od dosade i nisam znao kako da iskoristim to vreme. Tih dana pričalo se o onim blogovima. Pih! Pa to je smejurija. Ko još vodi privatni dnevnik na netu? Ko je takva budala da otkriva svoje privatnosti ljudima? Kontao pa ajd da pisem o događajima i provodima s društvom, to nije baš toliko privatno. Ali činilo mi se isprazno, a i čovek sam u godinama pa nije baš pametno otkrivati koliko dečiju narav imamo. Religija, ljudi i razne bajke nisu bila moja domena jer nisam hteo nametati ljudima svoje mišljenje, a još manje se raspravljati s budalama što ja tako razmišljam.

I tu se pojavi ona... Moja muza! Moja alfa i omega! Moja svetlost i tama, svetica i grešnica, gospođa i seljanka, moja... de dobre je!! Skontali su ljudi!
Baba! Odmah sam se prihvatio posla i napisao dve lude priče pun inspiracije. Međutim, u to vreme su ljudi sa Blog.hr obavljali neke radove i tih spisa nema više. Ja sam nastavio rad, ali to više nije bilo to. Ali kult ide dalje. I moja baba Jovanka živi i dalje.

Dana 06. 03. 2006. u 12:36 je nastao ovaj blog posvećen jednog Bosanki koja ispija živce, ali i pomaže. Njene dogodovštine trajaće dok god je živa, a njeno ime nastojaću da ljudi zapamte zauvek!


Nastavak sledi...
- 11:49 - Deder reci i ti (9) - Crno na belo - #



Do(l)je do kol(j)ena

Da se sve priče ne vrte sa mog sedišta, evo jedne i sa Jovankinog:

- Prije par dana išla ti ja kod doktora i morala skidati čarape da mi pregleda nogu. I kad je on sve pregledao, ja počnem polako oblačiti čarape (najlonke su u pitanju) kad on već gotov. I ja požurim i nisam htela tamo pred njim da se navlačim jer me bila sramota pa izađem napolje sa papirima i polako iz bolnice do autobuske. I kako sam počela hodati, čarape nisu bili nameštene kako treba i počele spadati. Ja tu sve nekako to pridržavaj do stanice i uđem u bus i brzo sednem da mi ne spadaju. Izađem iz busa i šta ima tu sad do stana jedno 300 metara. Ali ne mogu doći. Krenula, a čarape spale skoro do pola, a ja preko suknje ne mogu ih navući, a ne mogu se nigde ni sakriti da navučem. Da stvar bude gora i gaće počele spadat'. Jooooj! Idem kroz onaj park k'o usrana. Jedva sam ti ja stigla kući. Kud se gegam, vamo mi spadaju i čarape i gaće, ko usrana hodam, e, a od suknje ne mogu ništa. Sva sreća pa nisu išle niže. I tako da sam ti ja jeeedva stigla kući. Zamalo bez gaća došla. -

Za sve koji igraju Jotto evo novi deo sličice:

Image Hosted by ImageShack.us

Nastavak sledi...
- 02:12 - Deder reci i ti (14) - Crno na belo - #



<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>