|
|
| < | rujan, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
You will fly and you will fall, God knows even angels fall
Anđeli nek te čuvaju kada vrijeme oboli, da li čovjek sve, baš sve na kraju preboli?
Shot at 2007-07-30
Ono što se traži obično se
i nađe,ako ne u stvarnosti,
-onda barem u mislima i
vlastitoj fantaziji.
Shot at 2007-07-30
Volim kišu i likove s druge strane ogledala, volim sanjariti i Gibbonia. Prljavce i Španjolsku.
Volim more i Tree hill, volim Sumrak od Stephanie Meyer i Jacka Sparowa.
Volim nestea i moje 3 best frendice. Patim na glazbu i volim crtati
Volim svoju sestru i Nickleback, Pretty girl(Sugar cult), Good Charlotte, Simple plan...
Volim mrak i Bonza i grčku salatu u Mcdonaldsu, Leteće medvjediće i zimu
Volim njegov pogled na sebi, makar znam da neće prijeći u ništa više...
MSN: anceko666@hotmail.com
Shot at 2007-07-30
Blog.hr
Google
Bendovi:
Prljavo kazalište
Crvena jabuka
Hladno pivo
Linkin park
Azra
Shot at 2007-07-30
Želim da me pamtite po osmjehu, a ne suzama
Želim živjeti, voljeti i biti voljena.
Ovo je kutak djevojke koja uživa na kiši, djevojke koja voli svim srcem
djevojke koja rijetko pušta nekoga u srce...
"Ciljaj na mjesec, ako i promašiš završiti ćeš među zvijezdama!"
Shot at 2007-07-30
"Every great song ends! Is that a reason not to enjoy the music?"
Shot at 2007-07-30
"Ne pitaj me noćas ništa, pusti me da šutim... ja noćas trebam mir!
Stare rane opet peku, moje bitke dalje teku, dušo, ti nemaš ništa s tim!
Sa tvojeg izvora moja se duša napila, žedna tvojih godina i sada mamurna pita gdje je utjeha. Gdje je mladost nestala?"
Shot at 2007-07-30
"Now I will tell you what I've done for you -
50 thousand tears I've cried."
Upravo sam gledala jedan nevjerojatan film o maloj djevojčici koja me toliko podsjetila na djevojčicu koju sam jednom davno poznavala. Podsjetila me na mene u mlađim danima. =)
Malo znatiželjno stvorenje koje je gledalo na svijet potpuno drugačijim očima nego danas. Baš sam se zavukla pod krevet ujutro i našla hrpetinu starih stvari, stari dnevnik, a i jednu priču koju sam pisala negdje oko 6. razreda osnovne škole kada sam bila toliko ljuta na svoje prijatelje da sam izmislila likove koji su bili na mojoj strani, a dobro je pobijedilo zlo hehe... Nije to čak ni toliko loša priča, radi se o noći vještica, doduše, djevojka koja me u to vrijeme ljutila pretvorila se u vješticu, a dečko koji je također bio na mojoj lošoj strani u to vrijeme pretvorio se u jednog demona koji je uništio vješticu pa sebe. Bilo je doduše puno više dobrih likova, nažalost izmišljenih, koji su mi pravili društvo u borbi protiv demona i vještica. heh, morate priznat da sam dijete puno mašte...
Nije se puno promijenilo od tada. Još uvijek vjerujem da će jednog dana NLO doći po mene (ipak gledam svaku večer u zvijezde i jednu crvenkastu zvijezdu koja često mijenja boju taman iznad krova susjedove kuće =) ). Još uvijek vjerujem u vampire, ali više manje samo u one dobre (Edwarda Cullena, Alice, Angela i Spikea....).
Još uvijek vjerujem da možeš naći ono dobro u ljudima unatoč svemu... samo razlika između mene i curice koja je napisala priču o Noći vještica je samo u jednome: sve u što vjerujem postalo je više manje zaboravljeno, duboko ispod površine prikriveno lažnim smijehom i samo čeka da ponovno pogleda svijet onim znatiželjnim čokoladnim očima i u svakome ćošku ugleda jednu vilu ili kojeg dobrog vampira....
Pala je noć, a grad su obavile tamne i guste crne vlasi.
Pala je magla a kroz mutno crnilo samo su se u daljini žmirkale ulične lampe i pokoji slučajni prolaznik prorezao je bijeli veo. Osjetila se sjena magije u zraku... Teško je bilo razmišljati u tom trenu.... U tom zimilu teško se bilo odlučiti: jesam u paklu ili raju? Nekada je čak teško bilo povući granicu između toga... pogotovo kada se riječ raj toliko srozala pa su i lijepi trenutci više manje poprimali samo bolju stranu onih loših. Sretan trenutak više manje se činio kao sretna točka lošeg trena.
Ponovno sam bila sama. Tu sam riječ u zadnje vrijeme sve više koristila, a često i htjela.Mjesec, koji je obično stajao točno iznad mene, oplakujući me svojim blijedilom ovaj puta nije prisutan. Samo ja, magla i noć. Hladnoća mi je udarala pri svakome udisaju, a tamo u daljini stajao je netko. Visok, taman neznanac, samo sjena u magli. Savršeno isklesan slabim svjetlom ulične lampe, opušteno naslonjen na stup. Što sam se više kretala prema njemu to mi se činio sve dalje. Vjerojatno samo iluzija, samo dar moje podsvjesti... samo neka daleka nada. Nije bilo nikoga, samo prazne ulice, a ispored mene tamna sjena zgodne obmane.U pozadini je sviralo:
"I didn't hear you leave, I wonder how am I still here, and I don't wanna move a thing, it might change my memory...
I am what I am, I do what I want but I can't hide
I won't leave, I can't hide I cannot think until you're resting here with me..."
Mogla sam započeti sa: bilo jednom. Bio je to ionako samo san... često hodam tom maglom i tražim svoju sjenu, svoju zgodnu obmanu u magli... tamo ispod žmirkajuće lampice... na ulici gdje nema žive duše.
Miris rijetko posjećene pekarne u daljini i pizze sa vjerojatno najsmrdljivijim sirom na svijetu prekinuo je magiju. Bio je to povratak u stvarnost. Očito još nije vrijeme saznam tko je moja zgodna utvara ili da osjetim slatki hladni dah na svojoj koži.
Često se uhvatim u pitanju: postojiš li uopće?
Super Mario: Imam filing da kad ti to kažem da me ne shvaćaš baš ozbiljno...
Bonzo: da, istina...
Super Mario: A sad?
Bonzo: pa da, al će mi uvijek bit malo bed...
Super Mario: Al kaj ti nisam već milijun puta rekla kaj o tome mislim?
Bonzo: pa da, al...
Super Mario: al me ne shvaćaš ozbiljno?
Bonzo: tako nekako...
Dragi dnevniče, 23.8.2007.
"Rekla mi je o čemu je mislila razgovarati. Ne mogu baš reći da mi je bilo svejedno. Doduše, to nije nešto novo, često me znao pitati za nju, ali ipak, kada to krene iz riječi u djela nekako se čini stvarnije. Prošlo je puno odonda odkada se nešto između nas dogodilo, i jedno milijun puta sam se već pomirila s tim, a sada makar sam očekivala da ću se raspast na sve načine u biti mi je drago. Ona je moja mala zgodna curica koja zaslužuje da bude sretna... i drago mi je "
Super Mario: Znam da se često pitaš što sam razmišljala onda kada si mi to rekla... Sretan rođendan!
"Whisper words of wisdom: let it be!
The Beatles"
