Marketing
Mi smo samo jedno veliko tužno čudovište.
Upravo sam gledala jedan nevjerojatan film o maloj djevojčici koja me toliko podsjetila na djevojčicu koju sam jednom davno poznavala. Podsjetila me na mene u mlađim danima. =)
Malo znatiželjno stvorenje koje je gledalo na svijet potpuno drugačijim očima nego danas. Baš sam se zavukla pod krevet ujutro i našla hrpetinu starih stvari, stari dnevnik, a i jednu priču koju sam pisala negdje oko 6. razreda osnovne škole kada sam bila toliko ljuta na svoje prijatelje da sam izmislila likove koji su bili na mojoj strani, a dobro je pobijedilo zlo hehe... Nije to čak ni toliko loša priča, radi se o noći vještica, doduše, djevojka koja me u to vrijeme ljutila pretvorila se u vješticu, a dečko koji je također bio na mojoj lošoj strani u to vrijeme pretvorio se u jednog demona koji je uništio vješticu pa sebe. Bilo je doduše puno više dobrih likova, nažalost izmišljenih, koji su mi pravili društvo u borbi protiv demona i vještica. heh, morate priznat da sam dijete puno mašte...
Nije se puno promijenilo od tada. Još uvijek vjerujem da će jednog dana NLO doći po mene (ipak gledam svaku večer u zvijezde i jednu crvenkastu zvijezdu koja često mijenja boju taman iznad krova susjedove kuće =) ). Još uvijek vjerujem u vampire, ali više manje samo u one dobre (Edwarda Cullena, Alice, Angela i Spikea....).
Još uvijek vjerujem da možeš naći ono dobro u ljudima unatoč svemu... samo razlika između mene i curice koja je napisala priču o Noći vještica je samo u jednome: sve u što vjerujem postalo je više manje zaboravljeno, duboko ispod površine prikriveno lažnim smijehom i samo čeka da ponovno pogleda svijet onim znatiželjnim čokoladnim očima i u svakome ćošku ugleda jednu vilu ili kojeg dobrog vampira....
Post je objavljen 23.09.2007. u 14:33 sati.