You are welcome to come here, visitor.
Enjoy the darkness, only I have the light.
You are welcome to come here, visitor.
Enjoy the darkness, only I have the light.02.03.2008., nedjelja
Životni problem = zanimanje xD
Evo mene ljudi. Napor me teglio dosta dugo, necu više!! Opet se nisam javljao ikome, osim par ljudi, kada sam skoknuo na internet i malo prošvrljal. Fkt nisam imao vremena. Mislim, imao sam ja slobodnog, ali u druge svrhe sam upotrebljavao (ofkorz). Niti sam se ne sjećam što sam sve radio... Znam da sam pokupio komad iz Hrvatskog i Francuskog i da me čeka ispravljanje. Dobili smo pitanja za maturu, tj. da se ispravim, dobili smo jela koja moramo znati raditi, a kako sam ja veliki kuhar i nisam se pridržavao odluke da cu proći sva tri razreda s pet pa tako da ne moram na maturu (jebiga, tu ste mogli čitati, oni koji su od skorog početka da sam bio poprilicno distracted), morati cu rigorozno vježati kuhati to. Nije puno, no nije baš lagano  mora biti majstorski, da bude fino . A TAKO ĆE I BITI!! *važno se postavi kao Superman i samo kaj ne pukne od smijeha*No, da, da. Da. Bio sam čak jedanputa na Starom Gradu neki ponedjeljak. Mislim da je bio 18.ti. Bilo je prelijepo.. Puni mjesec, ja na velikom kamenu i stojim tamo, gledam. Gledam Zagreb, gledam Samobor, gledam u Alpe (ne pitajte) i samo sam gore. noćni vjetar mi puše i pratio me otkako sam se počeo penjati i kasnije silazio. Na povratku me naravno policajac zaustavio, ja ga vec pitah želi li osobnu, pregledao mi je ruksak (ovo je ja mislim bio prvi policajac kojemu uopce nisam bio sumnjiv, barem to nije odavao, a možda me se i bojao *smije se*...ne boji..) i nastavio sam doma. Točka. Zakrmih. 24., u Nedjelju sam išao gledati Sweeney Todd. Film je...  ...Imam soundtrack kojeg i sada slušam i sister skinula film, no malo zvuk kasni. Predobro je napravljen. Normalno kad je Tim Burton bio glavna glava tamo! I zato kaj glumi Johnny Depp i Helena Bonham Carter  . Ma, predobro djelo...Sada tražim jel sister ostavila film doma ili si ga je uzela (looks like it), a vidim 1.3.08. crtić "Nightmare Before Chrismas".  aaaaNo, dakako. Neki su na msnu vidjeli kako pisah sastavak. Od tri koja sam se troumio (jedna je sa prirodom, drugi ubojstvo u razredu, treći je ovaj (isti naslov samo drugaciji stil želje vriska). Dobih peticu  .Tu je tekst malo izmjenjen, doduše, no svejedno je sve pinto finito (kaj god da pinto značilo). Govorim riječi za koje ne znam značenje  kak me sram ni...No dobro, evo ga! (znajte, ima tiskarskih pogrešaka, kao umjesto slušaj me - slupaj me. ispravio sam većinu, no ako zaluta koja, znajte da se misli na slušaj  )PUSTITE ME DA VRIŠTIM "Hej." kaže jedan slabi glasić, šapat, no nisam reagirao. "Hej." ponovi se. Jedino drugacije je bilo to što sam ga glasnije čuo. "Hej!" već užurbano reče slabašni glas. Bio sam nešto svjesniji sebe, no nije pomoglo. "Hej, budi se!". "Kakvo buđenje, želim još sna..." promrmljah. "Hej, slušaj me..." ponovi se opet, još jače. Postao sam svjestan svog stanja. Plutam, kao na vodi, samo što ništa nisam osjećao, samo sam bestežan. Onaj glas kao da mi je pročitao misli. "Slušaj me!" ponovi se isti mali šapat. Koga da slušam? Ne osjećam ništa, samo plutam... "Slušaj me!" ponovi se opet, jače i brže, no opet ništa više nego mali tihi šapat koji se jedva čuje. Da ne plutam u ovoj tišini, ne bih ga niti čuo. "Slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me..." ponavljalo se, odjekivalo je "...slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me...". Jeka mi je postajala sve čudnija, kao pjesma "... slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me, slušaj me..." "Slušaj nas!" odjedamput, glasnije se čuje jeka. Malo sam se trznuo i shvatio da je unutar jeke više tih malih glasova. Ah, ali je lijepo plutati ovako bestežno, mirno... Daljnja jeka me sve više uznemiravala i polagano sam počeo slušati, dok se moje spokojstvo plutanja sve više i više narušavalo. Počeo sam osijećati bol. Au, ali boli! Po cijelom tijelu. Neću da se ovo plutanje uruši, tako je lijepo... Jeka se nastavljala, sve više i više vraćajući me u stvarnost. Stvarnost. Jeka. Što su ono govorili? "...slušaj me, diži se..." ponovi se jedan glas unutar jeke. Isti onaj glas, kao da mi je procitao misli. Sad ga shvaćam. Govori mi da se dižem. tako je uplašen taj glas, moram mu pomoći! Pokušavam se dići, no nemam snage. Boli me sve. Zašto sam maloprije plutao, a sada kao da ležim i ne mogu se pomaknuti? Što se događa? Gdje sam? Što je ovo? "...slušaj me slušaj me, diži se diži se...". Glasovi su se gomilali, a bol povećavala. Prije nego je prvi bio gotov javi se drugi, a i prije njegovog završetka javljao se reći "...slušaj me slušaj me, diži se diži se...". Uspio sam se micati, no bol je bila prevelika i sve jača (veća, glasnija) jeka me izluđivala. Poželio sam vrištati, no nisam se dao. "...slušaj me slušaj me slušaj me, diži se diži se diži se...". Jedva sam se dizao "..diži se...". Već sam skvrčio noge i oslanjao se na jednu ruku "...slušaj me, diži se...", a jeka me tuče "...slušaj me...", svaki glas me proganja "...diži se..." udara. "...diži se, slušaj me..." Ajde snago moja, idemo na koljena! "...slušaj me slušaj me slušaj me slušaj me slušaj me...", sve brže i brže se glas čuo. Više nije šapat, vec grmljavina. "...diži se diži se diži se diži se diži se...". Dok sam bio uspravan na koljenima, sva bol se činila kao da me igle probadaju, da me u vruću vodu uranjaju. Pokušao sam ustati, no - "...slušaj me diži se, slušaj me slušaj me diži se..." - više nisam mogao izdržati pritisak koji su glasovi vršili. Tad sam pao, a glas koji mi govori da ga slušam me pratio, a ja želio vrištati od užasa. Umjesto da udarim o površinu, ležei sam padao kroz prostor u beskrajnost bez dna. Plutam, u ležećem položaju. Nisam glasa ispustio, vrisak je ostao zatočen unutra i kako sam ja polagano padao, tako je i vrisak polagano tonuo. Glasovi su utihnuli. Uslijedila je tišina. A sada idem se malo igrati, navečer komentirati i prije spavanja učiti Francuski dok ne usnem kako... khm, NEŠTO radim Sandi (ništa nemoralno, zato please, nema stila "zloćko jedan, sram te bilo i to). Samo kako joj iskazujem ljubav... Khm... idem si još malo slušati soundtrack Sweeney Todd-a. Big poz svima! |
...kada se napokon i vidimo jednog dana... 
(kaj se smiješ ti??)
You go girl!