You are welcome to come here, visitor.
Enjoy the darkness, only I have the light.
You are welcome to come here, visitor.
Enjoy the darkness, only I have the light.27.10.2007., subota
pjesma
|
Nekak su mi se poredali postovi. Dana sam bio sa Sandom, bilo je divno :). No, umorna sam. Ipka je osam do tri ujutro. Malo komentirah blogere koji mi ostaviše komentare, i bježih dalje, no put života je želio da nastavim dalje, i eto me ovdje. Razgovarah sa Dominikom, autor "ultimate" bloga, slušao neke pjesme i kako sam umoran i mašta je iz razgovora upalila lampicu, upalio sam notepad i išao pisati redke. Ova pjesma nije tipa "napisao sam pjesmu", već jedan tekst koji će se nekima svidjeti, neki pljuvati, neki ne shvatiti, no neki nikada i čuti...raznovrsne li prirode. Ovoga trenutka razmišljam o vremenskoj magiji i slušam Lacuna Coil. meni mozak stvarno navečer nema mira. Nekak mi je čudno dok spavam na istok, lakše se budim. Preorganizirao sam si sobu za mali detalj. Krevet više nije uzduž uza zid, već samo, hmm, prednji (?) dio (dop gdje je glava) i sada mi stol ima stolicu, kao i prije dok sam imao onaj mali krevet. Moram prerasporedit dva ormara uz ulazni zid lijevo da mogu još krevet pomaknut, da imam više mjesta kod stola, da se fotelja, kada se stolac pod stol stavi, može razvuč, nešto zbog čega nisam onako stavljao krevet. Razmišljam o tome da krevet stavim skroz uz vanjski zid, uz radijator, kada se sjetih da se grijemo na peć na drva u hodiku i da mi je tu gdje jesam sasvi u redu toplo, te je ovak i onak, tamo gdje je stol sada, ispod je šteker za struju iz kojeg punim svoju slavnu Nokiju 3410, ubitačnu Motorolu L6 i gladne baterije, te palim stolnu lampu kada idem čitati navečer. Onu već-dugo-mrtvu lamu sam stavio na kat, za popravljanje. Fali mi prigušeno svijetlo, no što se tu može. Kupio si i kaktus u srijedu. Znate kako je sladak :). Nisam se mogao susdržati kada ga ugledao. Inače ne kupujem takve stvari i ne zalazim u zelenjaru, ne volim preveč mrtvu prirodu, no otkad Sandi ruže kupujem, nekak me valjda prikovalo da ulazim u prirodu koja služi kao ukras. Kada dobijem plaću idem si kupiti još jedan. I grendlicu. Znate kako su oštre bodlje tim malim stvorovima? Taj čas si probušim prst i cuclam krf ako sam žedan. :D Sve sam bilježnice stavio an stol, pregledavao, razvrstavao. Sve koje imaju i jedan redak pjesme ostaju na stolu sa jednom velikom uz njih, u koje ću ih prepisivati, kao i pjesme koje sam već napisao, barme one koje postoje. Imam mnogo pjesama u komentarima drugih ljudi. Strahovito. Vau, čak oko deset xD, ma nebih znao. Ako se netko sjeti da imaju u svojem kommu neku moju pjemsu, neka je ovdje u komentarima ostave ili mejlaju sadržaj. Isto valja i za tekstove priča. Sve skupljam. Inventura se mora stvoriti xD. Lijepo prosim pomozite :). Znam da imam jednu-dvije kod Aryx, jednu kdo tre.-nicked Jasmine, par komada prerada kod Helene, te znam da sigurno imam nečega kod Lost Lenore, možda sam i Kanoe nešto napisao, no nisam ziher. Puno slova sam napisao kod nje. Mislim da je oko 25000+slova u "jednom" komentaru. Tako tri puta, zar ne? Ne bih znao, sjećanje me zburkava. Misli lete sa teme na temu, stalno skaču, pa se vrate, pa opet naprijed, pa se opet vrate, pa skoče još više dalje, pa natrag ravno i zavoj lijevo u desnom kutu lijevog skretanja u središtu ravnine xD...lol... Uglavnom, pisati ću sve pjesme u tu bilježnicu. Šteta što otpočetka nisam pisao na pjesme datume i inspiracije kao danas. Čak ću za novije pjesme komentare napisati. Možda knjigu izdam. Možda ne. Možda tko zna, svašta s emože dogoditi. Trenutačni je "plan" da izdam knjigu, tj....da, knjigu, dobro sam rekao (valjda). Nema specijalnog razloga. Pjesme su iz mojih emocija, mašte, i slično. Vidi se razlika između pjesmi koje sam "sam tak" napisao i nekih koje sam pisao dok sam se npr.jako plakao. Npr. kada sam mislio da mi je buraz mrtav. Imam dvije pjesme. Jedna napisana, jedna još uvijek zakruži glavom, samo čekam pravi moment da je ispišem uz "čari moje magične" :). Baš sam dobre volje. Urpav mi krenula Hope od Apocalyptice. Odmah mi je bolje. Taj fini ritam. The flow of sound is so addictive. I just flow inside and change the tide, until it ends all in the backing sound, echoing, untill the comes again...tnan nana annaa nana...uz malo benganja..i osjeta kako ide nota, tako i mi...kako mi tako znaju rječi doći ajmeee....ccc....neću reći isuse jer to neki smatraju uvredom xD kao i pojam da sam ga napisao malim slovom, no ljen sam kliknuti na slovo i izbrisati ga i ispraviti ga. Ili jednostavno označiti slovo i stisnuti shift+I. Shift+I, moje isprike :). Hehehhe... and so i died.... tnaaaaaaaaa.... uuuu ide mi heaven's a lie, oh, isprike, Heaven's a Lie od Lacune Coil. Kako me ritam jede, eeee eeeeee EEEEEEEEEE ... E! Znate kaj! Ništa! HAA!!! ohh nooo there is it agian I need to know... uff. Toksično. Glas te pjevačice te tako ponese unutra, glazba uskladi, ili obrnuto? Nisam siguran niti sam...samo se prepustim dodirima dok ne otputujem daleko od sebe i izgubim svijest... oh no, there is it again I need to know... čovječe još ću tu novu pjesmu napisati! xD. Šala. A možda i budem. Destiny Alive Set me free with your love set me free with you heaven's a life set me free with your love set me free yeaaaah uuu....kako se uživim.... DESIRED DESTNIY .... Tišina. ... ... Ahh...ta putnja nota... nešto predivno. Sve jače i jače želim svirati neki instrument i pjevati. Šeta što mi je glas za pjevanje grozan, tj. ja sam, nemam sluha. No dobro se osjećam dok pjevam. Bolje. Dok se mogu derat, pa pjevat. Slobodno. SLOBODA!!! Šteta što moram biit sam da budem dobar. Jedna mi osoba naruši sistem. Vjerojatno nešto na bazi psihe. Kako glupe zaključke imam. Ide Falling Again od iste grupe. Tako dobra pjesma. Tužna, no tekst je predobar. Čudno je to kako mi je uglavnom tužan tekst super, a cjenim ljubav. A opet i nije. No veoma se bolje snađem u nekoj tužaljci nego veselici. lakše poletim. Vjerojatno zato jer volim tišinu. A ne volim tišinu. No znam kako paše. Tišina. Noć. Vjetar. Lišće. Munja. Kiša. Zvukovi prirode. Najbolja inspiracija što može postojati. Povežete sa osobnim osjećajima. Povežete se sa prirodom. Osjetite je. Uhvatite ritam, pustite neka vas povede. predivno. Obožavam Stari Grad u Samoboru. Tako me smiri. Opusti. Popenjem se na najvišu kulu i prepustim se vjetru. Neka me odnese. Znalo se događati da sam zaspao u trenucima. Nesvjestica? ne znam. Uživancija i stvoren umor, ili umor prevladava, nemam pojma. Možda sve. ne znam - jer se ne sjećam. Samo se odjedamput probudim. Tužan. No bolje se osjećam. Kako bolesno. Na govorni doslovni način. Kada si boelstan ni to dobro. A-a, nije. DESTINY FYLING HIGH ABOVE Već je tri i dvadeset i pet, ma ne, već je čak i šest dok ja ovo napišem. Slušalice su već teške, osjećam bol u podočnjacima, mojim vjernim pratiteljima već pola moga života. Ja se ne mogu zamisliti bez njih. Kako bih se psihički osjećao bez njih. Možda mi se koža tako i privikla, pa će mi tako biti zauvijek. Ne znam kao inače. Oh God, but I wanna let it go... Ma...evo vam ova pjesma koju sam pisao. Nije nešto. No kao št sam rekao, nekima se bude svidjela nekiam ne bude. Pisao na sjećanje i utjecaj ritma Lacune Coil. Mašta. Tuga. Pritjeranost. Loše. veoma loše je tako pisati pjesmu, bez da dolazi iz vas. Govorim ako se hvalite da je pjesma dobar. Ja se ne hvalim. Rijetko kada se i hvalim. A veoma rijetko se uistinu hvalim. Ja se ne sjećam trenutka hvale. Osim što sam se hvalio spolovilom i skužio kako je to jadno. Smiješna osnovna. Znam govoriti učinio sam to i to, ali u sovjim očima ja se ne hvalim, samo govorim, nabrajam, što sam napravio, te sa osjećajima u glasu koji govore jel mi je to bilo teško, lagano...aaah...opet Hope...tnannananaa... nannananaana... tnanannan... nananaaaaa.. nananaaaaanaaaa naaaanaanananaaanaaaaa...ah..uglavnom......ah..nema me...Hope me uhvatio.... lebim...letim...proalzim kroz prostor i vrijeme....lputujem, mjenjam ritam... kao linija u svemiru koja se isprevija.... dotičem svijet muahahahha....*hick*...namjerno napisan. Ne smijem si pustiti Nymphetmaine od Cradle of Filtha. ta me pjesma hipnotizira kada sam u transu. Nema me. Doslovno me nema. Bilo je zanimljivo u školi...na krajui, bez da sam znao, pjevao pjemsu ispod glasa, i pozelenile mi se oči. Jeben efekt je bio na druge. Grobna tišina xD. Normalno kada sam bio sam na hodniku skup sa dežurnim sa nabijem mp3em u ušima da se čulo vam. Ne čudim se. *benganje na pjemsu* ...... Sisterka će poluditi ako je probudim sa ovolikim tipkanjem. Šteta. Žao mi je sestre. Ali bi fakat moraom ići spvati, moram se sa Sandom naći, ići na rođendan, pa prespavati tamo, kod best frenda (raniji od dvojice) na feštu, nema mu mame doma, pa ćemo se zezat...dugo nismo...veoma dugo... set me free Vjerojatno on to želi da sam to napisao. Da ga majka pusti više. A možda zato jer je ta riječ bila u pejsmi sada. Ili je slučajnost , ili povezano da se ovo ovako odigralo ostaje nepoznato. Briga me. Dogodilo. Idemo dalje, sljedeći ritam. Ovaj doajdio, Ajmo novi. Nije dojadio, ponoviti će se. desired destiny Samo mi se....leti... Hope is Lost Beneath the staute of Jesus I'm lying numb on the graveyard, lying face up the stars, but not seeing any light. Tears flow from my eyes, to the nearest grave, a silent prayer whispering. My ears hearing nothing (not a thing) a silent prayer within me cries but I don't let anything go. Lying there so numb mind trying to establish control but heart not listening (mind focusing, but not sucseeding) The night goes on and deeper and deeper I'm falling I wonder how deep is this (endless) hole, where prayer is falling too. everything is loosing all hope, all the will, I am not myself. But I'm alone and weak, falling yet still shining tears still flowing (flowing still) silently crying yet still, I'm not the only one. I don't wanna die and yet still, I am like a stone, falling, tossed from the sky. pokušani prijevod: Ispod stupa Isusa, ležim nijem na groblju ležim licem prema zvijezdama ali ne videći ijedno svijetlo. Suze teku iz mojih očiju, do najbližeg groba, tiha molitva šapće. Moje uši čuiu ništa, tiha molitva unutar mene plače, ali ja ne puštam išta da ode. Ležim tamo tako nijem, mozak pokušava postaviti red, ali srce ne sluša, Noć ide dalje, i dublje i dublje ja padam. Pitam se koliko je duboka ova rupa, gdje molitva isto pada. Sve gubi svu nadu, svu volju, ja nisam priseban. Ali sam sam i slab, padam, no ipak, blistajuće suze teku ipak, tiho plačući, no ipak, nisam jedini. Ne želim umrijeti, no ipak, ja sam popud kamena, padam, bačem sa neba. nemam crvene boje na monitoru već tri i pol mjeseca, pa se ispričavam ako boja pjesme i dio teksta nije crven...kao što bi trebalo biti..imam žutu, zelenu, smeđu, crnu i bijele u različitim tonovima, no to nisu takve i vama...mnoe se boje mejnaju kada ode crvena u kruac kao i žica na monitoru. odnosno u njemu. I don't care... ništa, idem već umoran smrdljiv spavati i kad se probudim tuširati..zašto vam ovo govorim? ejr sam pospan. i imam užasno mnogo pravopisnih pgrešaka. tak sam pospan da bljedo gledma u tipkovnicu i samo pokušavam tipnuti na pravu tipku. vaš Vaxsysl odlazi na počinak, ostavio vam je tople pozdrave.... |
...kada se napokon i vidimo jednog dana... 
(kaj se smiješ ti??)
You go girl!