Let the tear of emotion slide, let not thy memories be lost in time.
Ova subota mi je jedan od najlijepših danova u životu. Vjerojatno i najdraži. Detalje neću govoriti, neki znaju, neki ne znaju, neki su čuli, a neki će čuti. Neću pisati detalje, nije za publicitet, nije još barem. Tako da to možćete očekivati u budućnosti, ili ne uopće. Mogu samo reći: SANDA, VOLIM TE!!! A što se tiče današnjeg dana...prije jedno sat vremena, malo više (?) sam uspio spaliti stvarčice. Stavim si ja kuhat mlijeko, za kakaao i Irish Cream, i sjednem se natrag za komp, da zgasim programe i stavim mjuzu na listu, i tako se to malo oteglo, da odjedamput osjetim smrad...jebote koji sada smrad kada - MLIJEKO!!! SHIIIIIIIIIT!!!! Brzo u kuhinju (iza mene 20cm), zgasim plin i zastanem. Crno. Mlijeko je bijelo. Ovo je bilo crno. Osušeno. Pogledam po štednjaku i, bijeli tragovi. Fuj, kako smrdi!! Otvaram prozor, primam džezvicu i nosim je van, pokuašvam isrest sadržaj u smeće, no na kraju NEMA sadržaja, sve jače i jače smrdi. Otvaram pipu vani, ulijem vode. VEOMA smrdljivo isparavanje je uslijedilo!! Kada se membrana crnila probila, uvidih da se vrhnje zgusnulo i isprepeklo, osušilo, tvrdo, lončić crn, ne srebrnast. Ulazim na trag u kuću, radim propuh, mama zove, kažem joj što se dogodilo, uzimam žicu i trljam trljam trljam, neide. Baka odjedamput iza mene "Filipe, pa što se dogodilo", ja kažem "ma mlijeko mi skipjelo u kurac", baka uzela džezvicu i odnijela ju gore, ja nastavio čistiti kuhinju. Kasnije je došla baka i rekal je da je uspijela...ja zinul... Tako sam malo čistio i evo me ovdje. Phuh!!! |
< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |