You are welcome to come here, visitor.
Enjoy the darkness, only I have the light.
You are welcome to come here, visitor.
Enjoy the darkness, only I have the light.01.02.2007., četvrtak
SUPER vikend part #1
|
Eto mene !! Draga publiko!! Hvala vam na lijepim komentarima, te vašim super postovima od kojih mi neki i davaju inspiracije za moje pisanje – svega i svačega   i maštarije (još gore ). Zaista ste dobri ljudi koje ne upoznajem na svakom koraku, niti nakon mnogo uzastopnih...baš mi je drago što sam otvorio blog i sve vas upoznao. Nadam se da je obostrano…hihi!!Slijedi vam poduži post, jer me čopilo nekaj i nisam mogao prestati pisati u bilježnicu. Skoro sve napisano je iz bilježnice. Tek kada ćemo doći do djela, odnosno, dana, nedjelje, dio kada se vraćam…to ću ovdje napisati (pišem u Wordu, pokušavam smanjiti količinu pravopisnih pogreški u postovima ;)). Daklem, sljedeće što slijedi su događaju za koje sam odlučio podijeliti s vama…makar je dosta toga što vas se ne tiče, što sam dodao, a možda ne bih smio…eto, pa tko želi, neka čita :) Ae, budem krenuo od početka, tj., od: PETKA: Veoma lijep dan (čitaj:noć), kao i vrijedan dan(čitaj:noć)! Nisam bio kod prijatelja, već sa drugim ljudima. No, bio sam dosta živčan radi autobusa i njihovog voznog reda, koji je valjda fulao liniju (što nije mogao, ja sam prva stanica) ili je rano krenuo – jer nije dolazio. FAK!! Trčim do linije za Sv.Nedelju i čekam tamo…čekam…isto nikako da dođe... Prošlo mi valjda pet busova dok nije naišao onaj pravi, za Črnomerec!! No, onda još naletim na čep u prometu…pa mi tramvaj pobjegne ispred nosa, pa sam čekao drugi, tj. čekao sam u njemu. I onda se još vleeekaaaoo to tim tračnicama da sam poludio!! Čak je i potepo nekom liku retrovizor…barem mislim, jer se čulo KRC, a ja skroz iza naslonjen i gledam – auto nema retrovizora…heh, kada se šoferi nauče gdje se mogu parkirati, proći će još vremena! Napokon došao do Algoritma i odmah se spustio u Bookshop gdje je na kraju mene čekala frendica br.1. Napokon sam se dokopao do igre „Devil May Cry“ (imam tako dobroćudan Playstation2 da od DVD-a čita samo originale…boo!) koju ću sada špilati do Dante Must Die MOD-a i sve osvojiti…igra nije prođena dok skroz nije sve otključano i viđeno…barem za me :), te toj osobi napokon kupio Božićni poklon…da…tek sad… Svejedno, ošli smo vam još uvijek otpetljanih jezika i čekali Ante-a i Peru (ja sam ih čekao, osoba #1 je odlučila „to tag along“. Došli su tramvajem na koji smo se mi popeli, k vragu i gužvi unutra!! Nakon stanice-dvije, sišli smo i pješke do Land of Magic, ali nas je jedna osoba iznenadila – another my female friend #2. LoM dobio neke fora stvarčice… No, humor je bio kada smo ženi rekli što ćemo sve kupiti :D, dosta toga…rekao bih oko 500kn samo na karte Magic!! Žena ga tako pogledala da sam od smijeha zamalo srušio jedan stalak, koji bi vjerojatno pokrenuo lančanu reakciju, što ne bi bilo lijepo!! Hehe :) Ja sam slabo toga dobio korisnog, no Ante i Pero su dobro prošli! Pero je dobio tri jaaako skupocjene karte, ali mislim da je Ante bolje prošao – ukratko, jer mnogi ne razumiju, dobio je kartu sa kojom mu se omogućuje duplo stvaranje tokena, a on ima jako dobar token deck…Ante, sa tobom neću igrati još dosta dugo xD Dečki ostali se tamo kartati, a ja i ove dvije dame prešli natrag prema trgu… Sa #2 smo se brzo rastali (niti se nebi sastali da me nije drmnula šakom o rame, tjerajući me da prestanem blebetati i dignem pogled), ali #1 je odlučila još malo ostati, da nastavimo priču uz kavu. Stali smo kod Subway, ja si kupio fakat veliki sendvič, dosta fin…ali toliko mi je luka stavila unutra da se dosta osjećao u zatvoren u foliju :P. Ošli do ZG ekipinog omiljenog kafića, no bio je pun (je*** vam ma***)…pa smo se vratili u Subway gdje sam si pojeo i popio, opet pričajući… U pola deset smo izašli van, ona na tramvaj, a ja ostao, kod sata, jer sam se morao upoznati sa jednom blogericom, koju neću imenovati da je zaštitim. I tako ja upalim svoj super-moćan MP3 od 64MB…da, 64MB!! Pustio si Bullet For My Valentine – Hit The Floor, Metallica – The Unforgiven II i Within Temptation - The Howling (studio verzija – online friend iz Bugarske skinuo :) – hvala Lalie!!!)…onda osjetim da me netko poteže za rukav kaputa i kaže:“Vidiš da sam prepoznala“…tako se upoznali face-to-face i, pošto nam se nije sjedilo u kafiću, prešli šetati na Zrinjevac,tj dio gdje je kip od znate-već-koga i obišli ga par puta. Kada smo stigli, i kada sam ugledao kip, sjetio se dvije scene sa rođendana moje godmother…aj da i to ispričam!! Na putu do iste lokacije se jedan tako-zvani Gogo, na sredini ceste, u gužvici, kleknuo pred Nayu i zaderao se pred toliko ljudi:“Pa što ti imaš drkat, pa ti si žensko!!!“…jadna Nayu, čak i tako niska je bila za ne prepoznat od crvenila, a i makar je to bila šala, nije bilo toliko pošteno od nas što smo se valjali (ne doslovno) od smijeha… Kad smo došli do kipa, bilo je rasprave za piće…tako je ispalo da su the women otišle po piće, a mi d boys se sjeli i udomaćili se čekanjem…No, sada meni bed, kako su stvari ispale, u tim okolnostima, upita mene Gogo:“A ti Filipe, kako tebi ljubavni život?“ Ja mu ofkorz velim da još nisam našao svoju boginju. „A dobro, bivša onda!“. Velim ne. „Čekaj malo, ti meni hoćeš reći da još nisi imao djevojku??“. Ne. „Jesi se ikad poljubio???“ pita na rubu, rekao bih, očaja :D, i opet kažem ne. Njegove oči su me uplašile prije svega. Naime, on se nakon toga zaderao:“Ti meni hoćeš reći da sa 17god još se niti poljubio nisi??“…ja od šoka samo odmahnem glavom. Opet zavrišti:“Isuseee!! Vi tamo! Da vas dvije tamo! (one pogledaju, neke djevojke što su sjedile na najbližoj klupici)…joj, dalje ne želim….. I tako sam razgovarao sa tom osobom (ovo nisam spomenuo, samo sam se prisjetio momenta).No nažalost, deset do 23h je brzo došlo, pa smo se vratili do trga, da stignem na tramvaj, kao i zadnji bus. U tramvaju sam ugledao, da se izrazim, „sexy dark lady“ i imala je piercing na donjoj usni…baš me zanima kakav je to osjećaj, te kako pogoduje dok se ljubiš…tko zna… U Samoboru mi se nije dalo sići na potrebnoj stanici, pa sam sišao na kolodvoru. Šetao se doma uz H.I.M. i Within Temptation…i Lacuna Coil. Samobor je baš lijep po noći…tako miran, beživotan od ljudi, samo prljava i nehigijenska rijeka koja žubori, zvijezde na nebu…i stara građevina…baš sam si malo fantazirao da sam u srednjem vijeku, i da se sada šećem tako po ulici…privlačno od ljepote… Došao doma, malo na net i spavati prešao…. By the way, ljudi, ova osoba sa kojom sam se sastao – barem ja rijetko kada naiđem na tako dobru osobu (opet krivim mali Samobor u kojem 80%ide u kafić Apolon,a za one koji ne znaju, tamo vam se puštaju cajke…vjerujem da je to dovoljno, zar ne??). Baš mi je drago što sam ju upoznao (kao i vas ostale ofkorz!!), ali ovu osobu sam osobno upoznao i supač je… Drugi dio za kakvih 24 sata….nakon kojega ću ja se nadam napokon smoći vremena prokomentirati vas sve i pročitati nove postove, već sam preletio blog od Aryx i vidim da mnogi imaju nove postove… Ciao ljudi!!! I repeat, next part coming soon :) Mala napomena: ovaj post je…skraćen…iz tri razloga: 1. bio bi fakat veliki i očekivam da mnogi nemaju toliko vremena šišati kroz njega… 2. nemam vremena više pisati ovo iz bilježnice, mislio sam da ću biti brže gotov…moš mislit… 3. jer kasnim sa postom, po satima je ipak morao biti jučer postan :P Laku noć!!...tj. dobar vam dan ili jutro :D P.S. opet nema smiles...oka mi se sklapaju, a koliko ovoga ima, nebih stigao sve :) pozzz  |
...kada se napokon i vidimo jednog dana... 
(kaj se smiješ ti??)