te rijeci su mu probole usi. pokusao je sabrati makar tri misli u glavi. sto su ono uzeli? ex? acid? nesto iz kucne radinosti?
svejedno sto je, udaralo je kao malj... svijet je bio saren kao snovi secerom pretovarenog djeteta... jedino sto on nije vidio lizaljke... a zanimljivo je da do te veceri nije nikada probao droge...
ko mu je rekao one rijeci? oce bit fajt? ne, to je bio ON... u NJEGOVOM autu su bili... gdje? a, neko parkiraliste za koje ni policija valjda nezna... ON, on, dva "frenda", i ONA...
svidjala mu se. bila je slatkasta. nacin na koji se NJENA crvena kovrcava kosa prelijevala po uvijek makar jednom golom ramenu. uvijek kao da je nosila jedan broj manju odjecu. ali NJOJ je bome stajalo. itekako joj je stajalo. i NJEN osmijeh. uh, on bi i mrtve probudio... i sad je ONA bila tu. pred njim.
"frendovi" su vani urlali neku pjesmu koju ni autor ne bi potpisao da je njegova. ON je potezao iz boce nekog ni prejeftinog, i preskupog viskija. nesto sto je bilo stupanj bolje od buckurisa. skupljao je snagu za jos jednu rundu.
ONA je i dalje lezala iza. bez glasa. sto je nosila sada? nije se moglo skuziti. od NJENE odjece ostale su samo tri krpice. ako su uopce bile NJENE. tko bi znao. krpice razderane kao biljeznica srednjoskolca koji je zavrsio sa latinskim. da, tako razderana.
"AJDE, NE BUDI PIZDA!!!", zacuo je opet. ON mu je porucivao da je njegov red. "SAD SE TI IDES MALO PROVOZATI.", rekao mu je. spustio si je hlace. imalo se sta za viditi. ali ne nakon ovolike kolicine nepozeljnih halucinogenih molekula u krvi. rasirio je NJENE noge, i legao na NJU. nije se odupirala. to je valjda znacilo da pristaje. iako je zmirila. ali pristajala je valjda. poceo se trljati. uz sjedalo? uz NJU? u NJU? nije ni bilo vazno. vazno je bilo da je izgledalo da i on nesto radi. tako ce on i ON postati bolji prijatelji... "frendovi".
"E, A SUTRA NABAVLJAM BIJELOG DOBROG KAO... KAO... MA, BIT CE TI KO U RAJU! VJERUJ MI, NIJE MI PRVI PUTA!" rece sa podmuklim smjeskom.
raj. andjeli. imao je jednog ispred sebe. jednog andjela. bez grijeha. sa samo jednom greskom. prihvatila je pice od NJEGA. pice, i mali dodatak. nesto da ga zasladi. i sad lezi ovdje, pred njim.
i dobio je par puta poruku od NJE. zapravo, dopisivali su se ponekad. onako, iz sale. ali mislio je da bi moglo biti i vise. a mozda i bi. vjerovatno i bi. pa valjda zato i pristaje na ovo. za sto, istina, nikada nije vjerovao da je ONA sposobna. ali svi se mijenjaju, zar ne?
"AJDE, I ONI BI MALO...". ok. silazio je lagano s nje. i dalje se nije micala. poceo se zakopcavati. "nnnn..." zaculo se lagano. zar to ONA pokusava nesto reci? "nnn...eee...moj..."

rotirka je proparala mrak. i zvuk sirene. odjednom su se stvari pocele dogadati jako brzo.

[20 godina poslije]

17...18...19...20!!! lagano je spustio utege. 150 kg, to se zove snaga!!! 3 serije, po 20 komada na bencu. osjecao se kao da bi mogao ugusiti slona samo sa svojim rukama. sad mora na posao.
sijece. glave. zapravo, glavice. glavice luka. u kuhinji. to je bome dobar posao. suza vamo ili tamo, ali ide bez problema. a i naucio je sada vec s nozem. luk moze sjeckati nazmirecki, na ploske tanke kao papir, brzo kao automat. a zna i bacati taj isti noz. naucio je. zato jer je morao nauciti.
naravno, nozeva nema van kuhinje. pregledavaju ih. ali kad je guzva, uvijek se stvori jedan. malo pored kraljeznice. tamo je najsladje. i nema spasa zarezanom. vidio je to par puta. a tada se jednom morao i obraniti. i otada se naucio braniti. i napredovao je.
jer kada je dosao, bio je svaciji. ali sada je napredovao do kuhinje. to bi bilo kao sef odjela prehrambenih proizvoda u nekoj trgovini. nije ni blagajnik, niti cistac. ne. on je sef marketinga! ili se makar tako vidio...
prisjecao se. zivota prije. govorili su za njega "stvarno pravi mladic! tako se izdici, unatoc korijenima...".
korijenima? da, on i nekolicina ljudi koji su s njim dijelili majku. a oceve? tko bi znao... znao je samo sa sigurnoscu da je njegov stari zavrsio kao zrtva. zavrsio je u zatvoru jer su mu smjestili. a kada je izasao, nije bas mario o "sinu", ili "obitelji"... ne, otisao se osvetiti. i tada, bjezeci od policije, kad je vec bio nadomak necega sto bi se moglo nazvati spasom, nije pobjegao i jednom metku.
obitelj. vec je zaboravio kog je zvao bracom i sestrama. a lagano je vec poceo i zaboravljati sto je s ostalima bilo. sto je bilo sa sinom od NJE? valjda je zavrsio u sirotistu... ONA se, naime, ubila. od sramote sto je nosila psihicke i fizicke oziljke, ili mozda... svejedno. bas ga je bilo briga za NJU. i za NJENOG balavca. rekli su da je njegov, po nekom testu ocinstva. ali sta ga je bilo briga. nek se malo kopile snalazi. i on se snasao. makar dijelom.
i reze glave. ustvari, glavice luka. i razmislja. o NJEMU. ON nije imao ovakvih sranja. NJEMU zivot nije zavrsio onog dana. NJEGOV tatica je bio prijatelj sa sefom policije. i sucem. i... s kim god je trebao biti prijatelj. ustvari, s kim god je novac trebao biti prijatelj. i jos se sjeca NJEGOVOG podmuklog osmijeha dok su se citale optuznice. kako je ono bilo? nesto kao...
on - posjedovanje lakih i teskih droga, silovanje maloljetnice, voznja tudjeg auta u pijanom stanju... mozda je bilo i jos nesta. nesjeca se. uglavnom. kazna - 40 godina, sa mogucnoscu pomilovanja nakon 20 godina.
ON - posjedovanje lakih droga. kazna? kakav vic... 20 sati drustveno korisnog rada. koje vjerovatno nije ni odradio
da, NJEMU zivot nije zavrsio tog dana...
i reze glave. ustvari, glavice luka. i razmislja kako mu je zivot zavrsio onog dana. ili je bila noc? da, mozda je bila i noc... svejedno.
uskoro izlazi van. zbog dobrog vladanja. ali tko bi ga uopce htio s njegovim dosjeom? kojem bi loncu uopce pokusao biti poklopac? na kojem bi satu on nasao svojih deset sekundi? ne, njegov zivot je gotov... jos od onog dana. ali osveta je slatka stvar. kad izadje, naci ce NJEGA... naci ce NJEGA i...
i reze glave. i razvukao mu se osmijeh licem. naci ce GA...


[20 dana kasnije]

neljudski krikovi. neopisive boli. osvetio se. bjezi od policije. njegov unajmljeni auto. sredstvo bijega. nekoliko koraka od njega. hvata kvaku...
bol. neopisiva bol. proparala mu je prsa. pljuje krv. gubi svijest. neznajuci da je metak koji ga je jedini uspio uhvatiti bio metak njegovog sina. koji je cuvao NJEGA. kojeg je ON uzeo kao svog. tako, iz sale. i sad ce i sin zavrsiti u zatvoru... i sinov zivot je zavrsio. usli su u krug, kojem nema kraja. u lancu koji se nikada ne slama. u tuznoj prici koja je istinita. nista se ne mijenja, jer sve je isto. svijet koji dobijemo je i svijet koji predajemo. i sve se opet iznova dogadja, daleko niz liniju. ili granicu. tu tanku, tanku granicu...

opet izmjena posta... tu je stajala pjesma od offspringa (ma neeeeee, nemoguce...) imenom way down the line... opet, pjesma koja me inspirirala na ovaj post... ako vam se da, poslusajte je, ako vas zanima sto me nagnalo da ovo napisem... ako ne, nebrinite, ne gubite nista...

poznate vam te rijeci? ok, ako ste ljepseg (ne nuzno) spola, onda bi to zvucalo nesto kao "...znala sam...", ali smisao ostaje isti...
jednostavno, znali ste. vidjeli ste nevolju. nanjusili ju. osjetili. ubola vas je u oko. smetala vam je na putu. znali ste da nece valjati. bilo je ocito. a znali ste i nacin kako ju izbjeci. no, linija manjeg otpora je tako slatka i jednostavna stvar, zar ne? spremno ste zazmirili i prepustili se toku stvari, da ne bi vi slucajno bili taj revolucionar koji zeli mjenjati srz drustva. ili se makar tako uvelicavate. ja se jednostavno vidim kao "ak nest kazem, rece da sam reko, pa onda nece bit dobro, jer ja tu nest pametujem...". a tako ocita stvar. ali niko nece nista rec.
i sad, koji je rezultat? bas upravo sranje. a meni u glavi samo rijeci "znao sam". a jesam. znao. idiot. i mogo sam nesto rec. nevjerujem da bih postigao neki ucinak, ali bio bih mirnije duse da sam i ja nesto probao napraviti. ovako cu izgleda napraviti jos jedan prozor. ali ne sa nekim fensi alatima. noup. sa mojom glavom. a, ionako jos od jucer nisam udarao s njom u zid, pa mogu valjda opet malo :)

uzivajte

p.s.: a ako ste slucajno danas uzeli lijek protiv normalnosti kojima vas truju pod izlikom da je to za vase dobro, pa vas cak i zanima sto je to bilo... ukratko, duga prica. a poduze bi to zvucalo ovako: prije 18 godina i 9 mjeseci rodio sam se, a onda je krenulo sa sranjima... :)
cyya

jeste li ikada razmisljali da li nam sva ova nova tehnologija pomaze, ili odmaze? postajemo li mozda pravi mali ovisnici koji vise ni na wc nemogu bez da imaju na sebi makar tri baterije?
primjeri su brojni...
nekad prije...
...dogovor bi bio dogovor, ako se ide tad i tad, tad se i ide, nema javljanja "kasnim 10 minuta"...
...roditelji bi svojoj djecici pjevali pjesmice da ih uspavaju, i poslije cijelo vrijeme jednim uhom pazili kad ce se probuditi... danas imate bajke i pjesmice na cd-ima, samo ih ukljucite i problem rijesen, a ako se probudi, imate interfon da ga cujete...
...za rostilj bi od komada drveta napravili male trescice, razmahivali se novinama sto bi vas automatski napravilo gladnijima, i naravno, zednijima, pa onda jos i trgati grane za drveca da napravite stapove za nabosti kobasice... danas uzmete kocku za potpaljivanje i ugljen, meso koje je kupljeno zacinjeno (dakle, nije preko noci stajalo u pacu od piva i raslinja iz vrta ( luk )), uzeti rostilj koji ima na sebi sve sto vam treba za meso, i gotovo...
...decko bi djevojci krishom ostavljao romanticne porukice, neku cokoladicu, mozda pokloncic... cure bi ostavile neku pjesmicu, crtez, a mozda i pokoji osmijeh... danas se sve moze rijesiti u bircu uz kavicu sklepavanjem 2 pisljiva sms-a, i cekanjem potvrdnog odgovora na "e, os se pokupt?"...
...gramofonske ploce, pa onda i kazici, vladali su zemljom, svi su se okupljali da ih zajedno slusaju, a kad bi se nabavio neki novi album, to je bilo ravno rodenju djeteta... sad, tu je internet preko kojeg si skidate sto zelite, stavljate na svoj par slusalica, i iskljucujete se od okoline, a umjesto da imate police ispunjene plocama, tu su dva hard diska na koje stane vise muzike nego trave na livadu... o koncertima, koje danas svi przuckaju po dvd-ima, a koje nekada niste mogli ni zamisljati ako niste bili tamo, bolje necu ni pricati... nove filmove, naravno, mogli ste gledati samo u kinu, ili ako ste uspjeli izdvojiti vrecu novaca za VCR, pa onda trk kad u videoteku dodje par mjeseci kasnije...
...kad bi klinci prije isli na izlete, mogli su opusteno tumarati, bez da ih majke usred posjeta nekoj crkvi nazivaju i ispituju "gdje ste, kako ste, jeste jeli"... a naravno, i kad bi izasli van, ostajali ste dok ne dodjete kuci, a ne dok vam mobitel ne pocne zvrcvkati provjeravajuci opet gdje ste, kako ste, zasto kasnite...
...prepricavali bi dogadaje jucerasnjeg dana ili proslog vikenda koristeci svu svoju mastovitost, a drugi bi ih gladnih usiju slusali, zaleci sto i sami nisu mogli biti tamo da pasu oci na smijesnim/tuznim/ruznim dogadajima... sad, uzmete mobitel i samo stisnete "play", i problem razgovora je rijesen...
ali znate sto cu vam reci? kao prvo, prebacit cu stare snimke s moba na komp, tako da bude mjesta za vecerasnje snimke kojih ce sigurno biti, zatim cu staviti slusalice u usi i slusati album od arctic monkeysa, a mobitel spremiti u dzep, prije toga namjestivsi da vibrira u slucaju poziva ili poruke (jer, jelte, ne bih cuo da zvoni :) ), pustiti na dvd-u sin city (ovo mi je tek 11. put da ga gledam), i uzivati u svim tim blagodatima tehnike, cekajuci vecer da odem na job u blues, i razmisljajuci kak mi se drustvo zivka i dogovara za tulum (eh, kad odem na faks pa ne budem vise radio, i ja cu onda raditi ovo zadnje :) )... ali isto tako, probati ubaciti drustvu ideju da uskoro odemo na kampiranje, svaki samo sa nozem, mesinom i gajbom, a doma ostavimo sve sto za rad ne koristi dva maloprije navedena izvora energije
jer koliko god volio i cijenio tehniku, cjenim ju i kad je daleko od mene :)

cyya all