te rijeci su mu probole usi. pokusao je sabrati makar tri misli u glavi. sto su ono uzeli? ex? acid? nesto iz kucne radinosti?
svejedno sto je, udaralo je kao malj... svijet je bio saren kao snovi secerom pretovarenog djeteta... jedino sto on nije vidio lizaljke... a zanimljivo je da do te veceri nije nikada probao droge...
ko mu je rekao one rijeci? oce bit fajt? ne, to je bio ON... u NJEGOVOM autu su bili... gdje? a, neko parkiraliste za koje ni policija valjda nezna... ON, on, dva "frenda", i ONA...
svidjala mu se. bila je slatkasta. nacin na koji se NJENA crvena kovrcava kosa prelijevala po uvijek makar jednom golom ramenu. uvijek kao da je nosila jedan broj manju odjecu. ali NJOJ je bome stajalo. itekako joj je stajalo. i NJEN osmijeh. uh, on bi i mrtve probudio... i sad je ONA bila tu. pred njim.
"frendovi" su vani urlali neku pjesmu koju ni autor ne bi potpisao da je njegova. ON je potezao iz boce nekog ni prejeftinog, i preskupog viskija. nesto sto je bilo stupanj bolje od buckurisa. skupljao je snagu za jos jednu rundu.
ONA je i dalje lezala iza. bez glasa. sto je nosila sada? nije se moglo skuziti. od NJENE odjece ostale su samo tri krpice. ako su uopce bile NJENE. tko bi znao. krpice razderane kao biljeznica srednjoskolca koji je zavrsio sa latinskim. da, tako razderana.
"AJDE, NE BUDI PIZDA!!!", zacuo je opet. ON mu je porucivao da je njegov red. "SAD SE TI IDES MALO PROVOZATI.", rekao mu je. spustio si je hlace. imalo se sta za viditi. ali ne nakon ovolike kolicine nepozeljnih halucinogenih molekula u krvi. rasirio je NJENE noge, i legao na NJU. nije se odupirala. to je valjda znacilo da pristaje. iako je zmirila. ali pristajala je valjda. poceo se trljati. uz sjedalo? uz NJU? u NJU? nije ni bilo vazno. vazno je bilo da je izgledalo da i on nesto radi. tako ce on i ON postati bolji prijatelji... "frendovi".
"E, A SUTRA NABAVLJAM BIJELOG DOBROG KAO... KAO... MA, BIT CE TI KO U RAJU! VJERUJ MI, NIJE MI PRVI PUTA!" rece sa podmuklim smjeskom.
raj. andjeli. imao je jednog ispred sebe. jednog andjela. bez grijeha. sa samo jednom greskom. prihvatila je pice od NJEGA. pice, i mali dodatak. nesto da ga zasladi. i sad lezi ovdje, pred njim.
i dobio je par puta poruku od NJE. zapravo, dopisivali su se ponekad. onako, iz sale. ali mislio je da bi moglo biti i vise. a mozda i bi. vjerovatno i bi. pa valjda zato i pristaje na ovo. za sto, istina, nikada nije vjerovao da je ONA sposobna. ali svi se mijenjaju, zar ne?
"AJDE, I ONI BI MALO...". ok. silazio je lagano s nje. i dalje se nije micala. poceo se zakopcavati. "nnnn..." zaculo se lagano. zar to ONA pokusava nesto reci? "nnn...eee...moj..."

rotirka je proparala mrak. i zvuk sirene. odjednom su se stvari pocele dogadati jako brzo.

[20 godina poslije]

17...18...19...20!!! lagano je spustio utege. 150 kg, to se zove snaga!!! 3 serije, po 20 komada na bencu. osjecao se kao da bi mogao ugusiti slona samo sa svojim rukama. sad mora na posao.
sijece. glave. zapravo, glavice. glavice luka. u kuhinji. to je bome dobar posao. suza vamo ili tamo, ali ide bez problema. a i naucio je sada vec s nozem. luk moze sjeckati nazmirecki, na ploske tanke kao papir, brzo kao automat. a zna i bacati taj isti noz. naucio je. zato jer je morao nauciti.
naravno, nozeva nema van kuhinje. pregledavaju ih. ali kad je guzva, uvijek se stvori jedan. malo pored kraljeznice. tamo je najsladje. i nema spasa zarezanom. vidio je to par puta. a tada se jednom morao i obraniti. i otada se naucio braniti. i napredovao je.
jer kada je dosao, bio je svaciji. ali sada je napredovao do kuhinje. to bi bilo kao sef odjela prehrambenih proizvoda u nekoj trgovini. nije ni blagajnik, niti cistac. ne. on je sef marketinga! ili se makar tako vidio...
prisjecao se. zivota prije. govorili su za njega "stvarno pravi mladic! tako se izdici, unatoc korijenima...".
korijenima? da, on i nekolicina ljudi koji su s njim dijelili majku. a oceve? tko bi znao... znao je samo sa sigurnoscu da je njegov stari zavrsio kao zrtva. zavrsio je u zatvoru jer su mu smjestili. a kada je izasao, nije bas mario o "sinu", ili "obitelji"... ne, otisao se osvetiti. i tada, bjezeci od policije, kad je vec bio nadomak necega sto bi se moglo nazvati spasom, nije pobjegao i jednom metku.
obitelj. vec je zaboravio kog je zvao bracom i sestrama. a lagano je vec poceo i zaboravljati sto je s ostalima bilo. sto je bilo sa sinom od NJE? valjda je zavrsio u sirotistu... ONA se, naime, ubila. od sramote sto je nosila psihicke i fizicke oziljke, ili mozda... svejedno. bas ga je bilo briga za NJU. i za NJENOG balavca. rekli su da je njegov, po nekom testu ocinstva. ali sta ga je bilo briga. nek se malo kopile snalazi. i on se snasao. makar dijelom.
i reze glave. ustvari, glavice luka. i razmislja. o NJEMU. ON nije imao ovakvih sranja. NJEMU zivot nije zavrsio onog dana. NJEGOV tatica je bio prijatelj sa sefom policije. i sucem. i... s kim god je trebao biti prijatelj. ustvari, s kim god je novac trebao biti prijatelj. i jos se sjeca NJEGOVOG podmuklog osmijeha dok su se citale optuznice. kako je ono bilo? nesto kao...
on - posjedovanje lakih i teskih droga, silovanje maloljetnice, voznja tudjeg auta u pijanom stanju... mozda je bilo i jos nesta. nesjeca se. uglavnom. kazna - 40 godina, sa mogucnoscu pomilovanja nakon 20 godina.
ON - posjedovanje lakih droga. kazna? kakav vic... 20 sati drustveno korisnog rada. koje vjerovatno nije ni odradio
da, NJEMU zivot nije zavrsio tog dana...
i reze glave. ustvari, glavice luka. i razmislja kako mu je zivot zavrsio onog dana. ili je bila noc? da, mozda je bila i noc... svejedno.
uskoro izlazi van. zbog dobrog vladanja. ali tko bi ga uopce htio s njegovim dosjeom? kojem bi loncu uopce pokusao biti poklopac? na kojem bi satu on nasao svojih deset sekundi? ne, njegov zivot je gotov... jos od onog dana. ali osveta je slatka stvar. kad izadje, naci ce NJEGA... naci ce NJEGA i...
i reze glave. i razvukao mu se osmijeh licem. naci ce GA...


[20 dana kasnije]

neljudski krikovi. neopisive boli. osvetio se. bjezi od policije. njegov unajmljeni auto. sredstvo bijega. nekoliko koraka od njega. hvata kvaku...
bol. neopisiva bol. proparala mu je prsa. pljuje krv. gubi svijest. neznajuci da je metak koji ga je jedini uspio uhvatiti bio metak njegovog sina. koji je cuvao NJEGA. kojeg je ON uzeo kao svog. tako, iz sale. i sad ce i sin zavrsiti u zatvoru... i sinov zivot je zavrsio. usli su u krug, kojem nema kraja. u lancu koji se nikada ne slama. u tuznoj prici koja je istinita. nista se ne mijenja, jer sve je isto. svijet koji dobijemo je i svijet koji predajemo. i sve se opet iznova dogadja, daleko niz liniju. ili granicu. tu tanku, tanku granicu...

opet izmjena posta... tu je stajala pjesma od offspringa (ma neeeeee, nemoguce...) imenom way down the line... opet, pjesma koja me inspirirala na ovaj post... ako vam se da, poslusajte je, ako vas zanima sto me nagnalo da ovo napisem... ako ne, nebrinite, ne gubite nista...