...moja trabunjanja...

četvrtak, 22.06.2006.

...ispravka blogove greske...

razmisljam da se prebacim s ovog bloga.
dovraga, napisem post, i ode taj post 3.p.m.
nema ga.
nestao.
mozda i bolje, zato jer sam samo tugovao zbog danasnje igre, i kojecega.
pa i bolje da ga nema, zato jer necu onda jednoga dana vidjeti kako sam tuzan bio. valjda ce to nestati iz mene.
ali evo nesto, sto sam napisao nakon tekme s brazilom, nadajuci se da necu objaviti...
toliko o mojim nadama...



ah, kako je lijepo sad kad su naslovnice obojane u boje nase repke, i kada svi zajedno u isti tren skacu i vicu, navijaju, opijaju se i zabavljaju...
istina, mozda zato spominjemo familije nasih igraca svaki puta kad ljudi pogrijese, lupajuci nogama s mislju da bi mi bili bolji...
i dok je naslovnica okupirana, besposlene branitelje cemo opet gurnit u kakav kutak crne kronike, negdje izmedju sirotinje, samoubojstava (a mozda i u njih), tamo ispod muzeva koji tuku zene...


ali priznajem da me jedna stvar danas ugodno iznenadila. neznam koliko vam pamcenje, a i opce znanje seze, ali rijec je o orahovackom jezeru...
sjecam ga se jos kao necega sto je licilo na baru...
sas, gnjurci...
sada je jezero pretvoreno u nesto sto izgleda kako ogromni bazen. netko tko me dobro pozna pomislio bi da se necu slagati s tim izgledom, ali iznenadilo me to sto izgleda ko da neko neki vrag napokon i radi u prokletoj orahovici...
mozd se ipak nadje i jedan razlog zbog kojeg cu na tren pomisliti da mi bude zao kad se budem selio iz orahovice... a mozd i ne...

idemo hrvatska!!!

a ja se nadam odlasku u irsku...

petak, 16.06.2006.

...sjedio je u blatu...

...koliko vec dugo? sedam dana? osam? devet? dovraga, odustao je od brojanja...
...odustao je zato jer od dana kad je dosao, iz suprotnog smjera je dosao gusti crni oblak...
...i od tada lije ko iz kabla...
...a on sjedi u prokletom blatu...
...cini li mu se ili on tone u to isto blato? kao da sto vise kisa pada, to vise on odlazi pod zemlju...
...zapravo ne pod zemlju, nego u blato...
...u to jebeno, prokleto blato...


...ali ne mice se...
...da se mice, vjerovatno bi utonio jos brze...
...ali ne mice se...
...osim katkad...
...da lagano provjeri da li jos moze micati noge...
...i uvijek je sve u redu...
...za ruke zna da su mu u redu...
...kada osvane, zatim kad sjene stabala medju kojima je bio na brdu skliznu na njega, i kada bi polako vec nestajalo svjetla, s pogledao je kroz ocev dalekozor provjerio u daljinu...
...i nikada nista nije bilo...
...nista osim blata...


...prolazili su dani...
...u zoru i u sumrak je s lijevom rukom ubacio u usta paketic hrane u usta...
...iako mu se nije cinilo da je to hrana...
...valjda nekakav splet tvari koje su mu trebale pomoci da izdrzi...
...okusa stiropora...
...ako se dobro sjecao kakav okus stiropor ima...
...ali nije mu trebala ta hrana...
...za zedj se brinula kisa koja je nekako preko travki padala ravno po licu...
...pustao je da mu kapi klize u usta...
...nije osjecao zapravo nista...
...niti glad, niti zedj, niti hladnocu...
...niti da li stvarno tone u blato...


...osjecao se nekako zrelo...
...a nije to bio...
...ne sa svojih osamnaest godina, jedanaest mjeseci, i...
...koliko ono dana?
...pa mozda mu je i rodjendan?
...i tko zna sto su mu kupili da mu poklone kad se vrati?
...jer je znao da ce se vratiti...
...i da ce izaci iz blata...


...sto je sve jos imao kod sebe?
...kamuflaznu opremu nije...
...prekrio se s mahovinom, stvarajuci pravi dojam panja...
...ili kamena...
...ili...
...hrpe blata...


...ocev dalekozor...
...hrana...
...dvije prazne boce s vodom koje su plivale u...
...blatu...


...vojni snajper...
...dobio ga je kad su napokon dosle nase snage pripomoci im...
...i metaka dosta da skine sve koji naidju nepozvani...
...i par gljiva...
...ubrao ih je putem...
...a znao je koje mu trebaju...
...sjecao se jos kad je s bakom brao gljive...
...pokazivala mu je sto su vrganji, sto muhare...
...i pokazala mu je koje su one prave, koje uvuku vraga u galvu...
...njegova baka...
...i djed...
...pitao se jesu li patili?
...te noci, samo odjednom je profijuknilo zrakom, i cula se eksplozija...
...granata je srusila njihovu kucu...
...spavali su valjda...
...nije cuo zapomaganje dok je bezuspjesno pokusavao kopati po rusevinama, ne mareci za ista drugo osim da im pomogne...
...nisu zapomagali...
...jer nisu mogli...
...ili nisu htjeli...
...jer su znali da im nema pomoci...
...i lagano su sklopili oci...
...i utonili u vjecni san...
...i pustili da ih proguta blato...


...iz sna trgnula ga je zraka sunca koja se odjednom probila...
...kisa je stala...
...to je taj dan...
...iz dzepa je izvukao gljive...
...progutao je par komada...
...znao je da dolaze...
...osjecao je to...
...svijet se lagano usporio...
...okom je mogao promatrati kap vode koja pada s drveta...
...izgledalo mu je kao da pada minutama...
...satima...
...ali ne u blato...


...blato je pocelo nestajati...
...sunce ne pocelo izvlaciti vodu iz svega...
...da, to je bio taj dan...
...osmijeh mu je prosarao lice...
...neprirodan osmijeh...
...vidio je, prvo jedan dzip...
...pa drugi...
...i jedan jugo...
...isli su lagano, a oko njih grupa...
...toga...
...toga sto nije mogao nazvati ljudskim osobama...
...pjevali su neke svoje "pesme"...
...i isticali proklete petokrake...
...i tada se to dogodilo...
...prvi dzip je zapeo u blato...
...rasirio je jos malo osmijeh, a tada je nestao sa lica brzinom kojom se i pojavio...
...zazmirio je na jedno oko, a drugo je prislonio na okular...
...i...


...jedan...
...dva...
...tri...
...sad nisu drzali svoja prokleta tri prsta u zraku...
...ne, sad su svi padali...
...padali su u blato...




[pozdrav svim hrabrim mladicima i starijim ljudima koji su stali na prve linije braneci nasu zemlju zbog srca, a ne zbog novca...
i svima onima koji nisu uspjeli docekati da ju vide slobodnu...
mozda i na njihovu srecu...
jer ne vide kako nekada izgleda kao da tonemo u jad i bijedu, a pogotovo branitelji...
kako nam drzava nekada tone u blato...]




[eto, iz nekog pozitivnijeg, u malo negativnije raspolozenje... dolje vam je taj jucerasnji, "pozitivniji" post...
al sad je negativno stanje u meni...
valjda zato jer sutra imam pismeni iz engleskog, a gramatika mi nikad nije bila draga, za razliku od samog jezika...
al bit ce ok sve...
nakon toga cu na jezero, a navecer raditi, i to ce iz mene izbiti ovu zlu krv...
i upisat cu i zavrsiti faks, pa i ozeniti se, imati copor malih andjelcica i vrazicaka, i zivit sretno do smrti...
il se makar tako nadam :)
cyya]

četvrtak, 15.06.2006.

"...na greskama se uci..."

...ali ja bih dodao "raditi jos bolje greske" :)
pa ak se neko slaze... ;)


i ovdje ostavih komentare...

15.06.2006. 23:18
jelena

oh, fala na podršci.
a slažem se s ovim, u smislu da kad jednom počneš...
najteže je prvi put pogriješit...
a onda... ne možeš prestat.
da.



15.06.2006. 23:43
the_bubi

nemozes...
ili ne zelis...

srijeda, 07.06.2006.

...stojim pred vratima...

...i pitam se...
...zasto sam upravo tu, pred njima...
...pred tim vratima...
...i zasto bas ta vrata...
...i tko je s druge strane vrata...
...ili sto...

...stojim i dalje pred tim vratima...
...bas tim vratima...
...pokusavam se sjetiti...
...jesam li vec bio tu?
...i sto sam nasao?
...tko mi ih je otvorio?
...kako su znali da sam pred njima?

...i stojim pred tim vratima...
...bezuspjesno trazim neki znak...
...da nisam sam...
...znak nekog svjetla s druge strane...
...nekog zvuka...

...ali nema ni svjetla...
...a ni zvuka...
...samo tisina dopire iz njih...
...i mrak...

...samo malo...
...pa nije mrak...
...ali nema ni svjetla iz tih vratiju...
...pa kako onda...
...zasto...

...tada shvacam...
...svjetlo dopire iz mojih ociju...
...moje oci daju svjetlo tom mraku...
...daju svjetlo, i traze svjetlo...
...svjetlo iz vrata...

...stojim pred tim vratima...
...zasto se ne otvaraju?
...jesam li pozvonio?
...ne, nigdje nema zvona...
...samo bi pokvarilo tisinu...

...jesam li pokucao?
...neznam...
...nevjerujem...
...jer strah me pokucati...
...jer ako mi otvori...

...stojim...
...pred vratima...
...pruzam ruku...
...hvatam kvaku...
...nemam snage da otvorim...
...i tada...
...osjecam...
...kao da nesto vodi moju ruku s druge strane...
...daje joj snagu...
...i otvara...

...a s druge strane stoji ona...

...i shvacam...
...da nisam ja stajao vani...
...nego da su ta vrata zatvarala mene...
...i sada mi ih je ona otvorila...
...i izlazim u svijet...
...i izlazim s njom...
...i izlazim...
...i zivim...

S DRUGE STRANE PROKLETIH VRATA, KOJA SU ME ZATVORILA I ONEMOGUCILA ME DA OSJETIM TOPLINU I SRECU, KOJA SU ME ZATVORILA OD SAMOGA SEBE I NISU MI DOPUSTALA DA ZIVIM ZIVOTOM KOJIM ZELIM ZIVJETI

...i zivim...
...s LJUBAVI...



[][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][]
eto, opet s krova garaze gledam sunce kako lagano izlazi. lijep prizor. i usput piskaram. zato sam i uzeo produzni od par metara pa da mogu pisati kad god zelim :)
pa, ako ima koja greska, nemojte se ljutiti, ispraviti cu je kad dodjem do kompa. kad sunce izadje. a onda cu prestati razmisljati o ljubavi i svemu drugom sto trenutno nemam u zivotu. i prebaciti cu misli na maturu, i prijemne... i neznam koliko cu dotada moci pisati ovakve stvari... nadam se da hocu, ali tko zna... uzivajte!! cyya
[][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][]

četvrtak, 01.06.2006.

..."zlocin se ne isplati"...

ili tako makar kazu oni koji ga nisu probali. ili su ga probali, pa su ih uhvatili. pa se sada vjerovatno prave da nisu probali. ili gule krumpire u zatvoru.
je li to stvarno tako?
sto je zapravo zlocin? kada u glavi pomislite na nesto sto se definira kao "lose", da li je to odmah lose? npr. recimo da pomislite da bi nesto ukrali. ako to ukradete, za vas to nije zlocin. ok, mozda je ako imate savjest. ako nemate savjesti, nemate ni problema. dok vas ne uhvate. tada to postaje kriminalna radnja, i odgovarate pred zakonom. no ako vas ne uhvate... problem ostaje na osobi koja je bila opljackana... a takvih ce uvijek biti, zeljeli to oni ili ne...
prema meni, najveca kradja svih vremena (ok, ovih modernih, ranije su covjeku druge vrijednosti nesto znacile u zivotu... sada drustvo propagandira novac, novac, naftu i novac) dogodila se kada je jedan simpatican (iako sada pomalo omrazen) mladic ukrao ideju... da, ideju. ideje su te koje danas poticu novac. a pitate se koja je to ideja, i od koga je ukradena? "zrtva" je steve jobs (celni covjek trvrtke apple, koji, ah jadan, ima placu od samo jedan dolar godisnje... da, dobro ste procitali, jedan dolar. to mu je trebalo da ima pravo na zdravstveno i slicna osiguranja :) ), a ideja je grafiski operativni sustav. ring a bell? ak ne, evo imena lopova: bill gates. yep, dobro ste procitali. najbogatiji covjek na svijetu obogatio se kradjom. zanimljivo.
ajmo dalje. ali ne vise o kradji. na cemu je pocivala snaga rimskog carstva, jedne od najmocnijih, ako ne i najmocnije tvorevine u povijesti? pa, naravno, rat. ubijanje. kradja. robovi koji crnce (zapamtite ovaj pojam) za njih. ali kad su se granice prosirile, ratovi stali, propalo je i carstvo, koje se okrenulo unutarnjim problemima. i arivederci rimljani. not nice knowing you.
u zadnjih 100 godina (50 godina vise-manje) imamo jos jedan lijep primjer zlocina. i to jednog gadnog. sto nam je najvaznije, osim naseg zivota? sloboda, naravno. sloboda da se hranimo, da pijemo (vec vidim kako su vam se oci zacaklile kad ste ovo procitali ;) ), sloboda govora, sloboda ljubavi, sloboda slobode... i sada pitanje: tko je, u maloprije navedenom razdoblju, imao najvise koristi od oduzimanja slobode? *bling-bling-bling* (sarena svjetla i zvukovi se pale zato jer ste dali...) TOCAN ODGOVOR!!! da, amerika nam ljubljena najdraza. ajmo tu otpocetka.
dosli stranci u ameriku. poceli ubijati. kako aktivno (akhm, puske, pistolji, macevi, topovi...), tako i pasivno (bolesti, bolesti, bolesti, i tako dalje... ipak jadni domoroci nisu nikad imali problema kao sto su oni iz starog svijeta). i istrijebise oni domoroce. pa se onda rjesise sve moguce povezanosti sa kontinentom s kojeg su dosli, odredise si prostor za zivot. sto sad? pa, kad smo vec tu, ajmo nest i napravit od sve te, sada prazne zemlje...
ali rad je tezak, nije li? eh, da je naci negdje neku jeftinu radnu snagu koja bi crncila (vidi, opet taj izraz) za njih... nista, dizi sidro, pravac afrika, nakrcat se pripadnika nigroidne rase, pa nek oni crnce (crnci-crnce... ima neke povezanosti u tim pojmovima...) za njih.
i eto. sva sreca (kako za koga) da su afrikanci bili vrijedni, pa su digli ekonomiju. onda je
bio kao neki rat za oslobodenje, no sta onda, sad su se vec ojacali. i nece se vise peckati
medjusobno. pa najbolje da onda krenu zariti i paliti drugdje, prvo se osiguravsi da ih niko ne zajebava dok oni zajebavaju druge (niste bas vidjeli neke americke vojnike na haskom sudu, zar ne? za one koji neznaju, to je zato jer su sad natjerale... ovaj, oprostite, "nagovorile" zemlje nato pakta da se njihovim vojnicima ne sudi ni za kakve zlocine... meni vrlo zanimljiva cinjenica), i onda krenuli kao u onoj staroj narodnoj poslovici "kruhom za naftom". go ameri!!
lijepi primjeri, a? ali eto, da se malo ogranicim od takvih globalnih primjera... ne, necu ipak krenuti o tome kako su se neki zacudo obogatili za vrijeme rata koji se kod nas odvijao... a tu bi bome bilo materijala... ali okrenuti cu se sad necemu drugom. kad vam padne na pamet na pamet zlocin, sto vam jos dodje u glavu osim toga? zarada, uzitak, strast, iskusenje, opasnost... hm, osim zarade, skoro kao seks :) (ok, i u seksu se znaju nekada "zaraditi" neke stvari, no vecinom ih se ne zeli :) )
ali da, uz zlocin se nekad povezuje i policija... murja... plavci... cipelici... ma, ima tih izraza. no kakva je njihova ucinkovitost?
neznam za vas, ali ja se svaki puta osjecam neugodno kad ih vidim. bez obzira o situaciji u kojoj se nalazim, pijuckao kavicu nedjeljom popodne u bluesu, ili se setao sa vrecom pifkana, ili... uglavnom, uvijek neugodno. ali nebi li ucinak trebao biti drukciji? nebi li se mi, kad su nam oni u blizini, trebali osjecati sigurnije? cudno...
istina, mozda je stvar i u tome sto razne pljacke, ubojstva i slicni slucajevi ostaju nerijeseni, dok oni mogu ganjati klince koji skupe 10kn i kupe si neku novu igru, film, ili vec po zelji. da, to je ocito lakse. iako, nekad kad prelistam novine, vidim jedne te iste brojeve ljudi popularno znanih kao "pirati", koji nude igre po vec spomenutih 10 kn. ili su to mozda stvarno jeftini originali, pa se njih nemora loviti?
eh, da, a cini se i da je lake droge (koje mnogi drogama nebi niti nazvali) lakse maknuti iz opticaja nego one teske koje od ljudi stvarno mogu napraviti bezivotne olupine...

dakle, gdje sam stao? ah, da... kradja, ubojstva, teske droge, izrabljivanje jeftine radne snage, oduzimanje slobode...
sve nacini kako doci do novaca. treba samo paziti da vas ne uhvate, je li? onda nevalja. ali ako ispunite taj uvijet, mozete zivjeti lagodno do kraja zivota... tog lijepog, nepostenog, no zato novcanicama podmazanog zivota... i ne nuzno laznih novcanica, ali mozda malo prepranih :)
i evo male preporuke, par stvari koje vam mogu pokazati kako je dobro biti los...
gospodar rata - film, glume nicholas cage i jared leto.
sin city - ukratko, lud film.
lobo, znan kao i the main man - lik iz stripa, koji je imao i ekranizaciju u crtanim filmovima. prejeben pojedinac. morate procitati ili vidjeti nesto od njega. jednostavno morate.
ludi za oruzjem, farenheit 9/11 - oboje dokumentarci koje je rezirao michael moore. doticu se nekih stvari koje su pred nama, ali ih nezelimo prihvatiti.

ma, ima ih zapravo na tisuce. nemogu ih se niti sjetiti svih. ovih par mi je samo stvarno ostalo u glavi. a vi trazite dalje, nije tesko naci :)

i za kraj, procitajte opet naslov. ja jesam. i zapitao sam se, da nije to mozda rekao netko ko se bome obogatio zlocinom, i na taj nacin je htio poplasiti konkurenciju? sto god da je, znam samo jedno... dobijem li priliku da napravim nesto cime cu pripomoci sebi, s tim da necu odmoci nekome drugome... makar bilo ilegalno... ako me ne uhvate... ja nemam problema :)

(ok, s ovim bih mogao postati sumnjiv ako adresa ovog bloga zavrsi na krivom mjestu, ali ionako me znaju sumnjiciti za razne gluposti, pa ne bi bilo prvi puta :) )

cyya all



evo jednog posta na kojemu sam ipak ostavio komentare...


01.06.2006. 14:50
tijana džubre

"sloboda da se hranimo, da pijemo (vec vidim kako su vam se oci zacaklile kad ste ovo procitali ;)" :D
ovaj... što se tiče onog s policijom. činjenica je da murija naganja klince koji se rolaju po cesti, voze bicikl bez kacige, koji malo glasnije pjevaju u parku uz zvuke gitare, prelaze cestu na mjestu koje nije određeno za to... umjesto da se bave nečim ozbiljnijim... i onda se čudom čudimo kad murija ne skuži da je dečko kojeg su napali jer je bokserom udario po staklu u jednom trenutku bacio bong iza leđa... bokser ni ne skuže. i ne padne im napamet pretražit dotičnu osobu. strašne su to stvari... glavno da murija jede burek. jebe se njima.

nama još bolje :D



01.06.2006. 16:27
Mad World

Ne treba generalizirat, postoje dobri i loši ljudi, tako i dobri i loši policajci. Pod ovim "lošim" mislim na one iskompleksirane idiote koji misle da su iznad zakona koji "provode". Dovoljno je da malo drugačije izgledaš od okoline i evo već su tu plavci da ti pokvare zabavu. Zašto nekom smeta cuganje i slušanje glazbe (umjereno, ne) u parku? Mene će zaustavit i pretražit a nekog drugog "normalnog" neće ni pitat za osobnu... Sreća za nas da policija okolo hvata napušene klince a onaj "čiko koji tuče ženu" i dalje radi šta mu je volja. Živjela korupcija.


04.06.2006. 01:07
Admiral Pauss

jobs i gates su ukrali ideju od xeroxa. ona firma koja je slavna po fotokopirkama. imali su covjeka unutra. kao i misa. da ovo sta svi gonite i klikate sa to je xerox izmislio i stavio u ladicu kao 'zanimljiv ali neisplativ koncept' kao i graficki operativni sustav :) ostavljam te sa jednom staronarodnom. mali lopovi stradaju, a veliki vladaju.



04.06.2006. 23:12
party-up

sam malo, i ti misliš da je zločin dobar????!!!
ok, i meni nekad dođe da maznem koju čokoladu sa benzinske, al to ajd ipak ne uradim. al ono, to je sitno, i da napravim nije tolko straaašno,...a šta, ti recimo kad bi vidio prebijenog čovjeka na ulici, a đepovi puni para, i oko njega leže novci, a prebijen je, i šta bi onda napravio? opljačko ga i zvao hitnu ili?? il kak kak, u kojem smislu misliš ukrast nešto ili učinit neko zlo a da nije na nečiju štetu??



05.06.2006. 20:25
the_bubi

zanimljiva situacija, i ja znam koji bi bio moj odgovor... no imas toliko razlicitih opcija koje su zakonom kaznjive, no gdje se neide nijednom covjeku na zao... a onda opet, nekad se brinemo o prirodi, a nekada ne. zapravo tu sve ovisi o nasoj dobroj volji, i kolicini novca koji ju usmjeri raznim tokovima. ali evo jednog pitanjca: je li u redu ukrasti od lopova? ne. ili da. kazni ga se. a onda opet, to je kradja... ali ipak...


06.06.2006. 00:08
party-up

nije u redu krast ni od lopova, zato što je i to krađa. to je tvoj grijeh. a ljudi nemaju pravo suditi drugima (ok, imaju, suci, ovo ono...al po moralu kad se ide)
a i svi smo mi lopovi na neki način (krademo nečije trešnje s drveta, posuđujemo novce pa ne vratimo, krademo dečke, cure, prijatelje...štasvene...)
nije u redu krast od nikog i nije u redu nikome vraćati, osvećivati se, i kazniti nekoga.
zato što ak ćemo svako svakom vraćati, i svako svakom vraćati i svako svakom još vraćati, onda bi mogli svi odma sutra umrijeti.
kaznit bi smio samo onaj ko nikad nikad ne griješi. a tak šta ne postoji.
osveta je sranje!!!



07.06.2006. 02:50
the_bubi

grijeh... tko je propisao sto je grijeh? crkva... a o svim stvarima koje pisu u bibliji, a koje su radili ljudi koji se sada slave kao sveti... pa onda sve sto je crkva u proslosti radila s novcem i radi novca... kradje, spaljivanja, mucenja, utapanja... ubijanja... i koje sada rade... s nevinom djecom.. kojoj tada zivot ostaje nepovratno unisten...
i tko onda moze reci sto je grijeh?

ne, ne zelim se ovdje baviti grijesima. jer ne vjerujem u njih. oni su izmisljotina kojom nas se plasi jos kao malu djecu, da nam se usadi neciji tudji pogled na svijet. na dobro i lose. sto smijemo, a sto nesmijemo raditi. a to sto oni rade, nema veze...

ne, ovdje je rijec o zlocinu. a postoje ih dvije vrste. onaj koji je zlocin, tj. kada uhvate pocinitelja. i onaj drugi. koji se samo zaboravi. jer tko god da ga je obavio... sada uziva u blagodatima, bilo fizickim, bilo psihickim...
i pozdrav njima. jer njima nitko nece vratiti istom mjerom, niti naplatiti im to. jer znali su svoj posao. bilo da je bio lak, bilo da je bio tezak.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>