...i pitam se...
...zasto sam upravo tu, pred njima...
...pred tim vratima...
...i zasto bas ta vrata...
...i tko je s druge strane vrata...
...ili sto...

...stojim i dalje pred tim vratima...
...bas tim vratima...
...pokusavam se sjetiti...
...jesam li vec bio tu?
...i sto sam nasao?
...tko mi ih je otvorio?
...kako su znali da sam pred njima?

...i stojim pred tim vratima...
...bezuspjesno trazim neki znak...
...da nisam sam...
...znak nekog svjetla s druge strane...
...nekog zvuka...

...ali nema ni svjetla...
...a ni zvuka...
...samo tisina dopire iz njih...
...i mrak...

...samo malo...
...pa nije mrak...
...ali nema ni svjetla iz tih vratiju...
...pa kako onda...
...zasto...

...tada shvacam...
...svjetlo dopire iz mojih ociju...
...moje oci daju svjetlo tom mraku...
...daju svjetlo, i traze svjetlo...
...svjetlo iz vrata...

...stojim pred tim vratima...
...zasto se ne otvaraju?
...jesam li pozvonio?
...ne, nigdje nema zvona...
...samo bi pokvarilo tisinu...

...jesam li pokucao?
...neznam...
...nevjerujem...
...jer strah me pokucati...
...jer ako mi otvori...

...stojim...
...pred vratima...
...pruzam ruku...
...hvatam kvaku...
...nemam snage da otvorim...
...i tada...
...osjecam...
...kao da nesto vodi moju ruku s druge strane...
...daje joj snagu...
...i otvara...

...a s druge strane stoji ona...

...i shvacam...
...da nisam ja stajao vani...
...nego da su ta vrata zatvarala mene...
...i sada mi ih je ona otvorila...
...i izlazim u svijet...
...i izlazim s njom...
...i izlazim...
...i zivim...

S DRUGE STRANE PROKLETIH VRATA, KOJA SU ME ZATVORILA I ONEMOGUCILA ME DA OSJETIM TOPLINU I SRECU, KOJA SU ME ZATVORILA OD SAMOGA SEBE I NISU MI DOPUSTALA DA ZIVIM ZIVOTOM KOJIM ZELIM ZIVJETI

...i zivim...
...s LJUBAVI...



[][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][]
eto, opet s krova garaze gledam sunce kako lagano izlazi. lijep prizor. i usput piskaram. zato sam i uzeo produzni od par metara pa da mogu pisati kad god zelim :)
pa, ako ima koja greska, nemojte se ljutiti, ispraviti cu je kad dodjem do kompa. kad sunce izadje. a onda cu prestati razmisljati o ljubavi i svemu drugom sto trenutno nemam u zivotu. i prebaciti cu misli na maturu, i prijemne... i neznam koliko cu dotada moci pisati ovakve stvari... nadam se da hocu, ali tko zna... uzivajte!! cyya
[][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][][]