Tamna Strana Mjeseca...

ponedjeljak, 27.09.2010.

Zavist

Čovjek od trideset godina, policajac po zanimanju promatra ono što je nekada bilo njegovo kako sada ima nekoga drugoga. I to ga boli u tolikoj mjeri već duže vremena da su mu se misli obavile tamom i očajničke ideje mu padaju na pamet. Zavist od ljudi pravi zvijeri.
Pogledaj ga samo kako uživa dok ga ona miluje. Prokletnik. Uzeo je ono što je moje. Do prije dvije godine ja sam bio sve što je ona imala, ali onda je došao on i sve mi to upropastio. Do prije dvije godine smješkala se meni, voljela je mene i ja sam bio njen sjaj u očima. A sada joj je on svaki razlog za život, iako sam tu pored njih nju nije briga, ne primjećuje me i ne vidi me. Samo on joj je bitan i samo joj on važi. Prisiljen sam da to promatram da to osjećam, noću on je između nas čujem njegov dah na njenim grudima, njene otkucaje za njega. Gad mi ju je potpuno preoteo i ona više nije samo moja, više uopće nije moja. Gad to mora platiti, životom. Ali on je teška meta, ona je stalno uz njega, non stop joj je u oku, nikako ga ne pušta iz vida, osim, osim kada ide kod svoje majke u bolnicu, jedino tada on ne ide s njom nego ostaje tu, samnom. Ali čime da to učinim? Da ga utopim, ugušim, istučem na smrt? Ne, ne. Ona ne smije znati da sam to ja učinio, jer mi nikada nebi oprostila. Ali kako onda? Kako? Možda, možda da ga upucam? Da učinim sve kao nesretan slučaj ili samoubojstvo? Ne, ne samoubojstvo! Što mi pada na pamet? To nitko nebi popušio. Nesretan slučaj onda, mnogo puta se već desilo da nekome opali napunjen pištolj, pa moglo bi još jednom. A kako da ja zaštitim sebe di ću ja biti u to vrijeme? Znam, bit ću mu što bliže ili još bolje pokušao sam mu pomoći ali jednostavno nisam uspio, nisam znao kako, nazvati ću i Hitnu pomoć kao u filmovima. Nitko nikada neće posumnjati u mene, ne nakon što me vide krvavog i u šoku, a ona, ona će trebati rame za plakanje, makar i krvavo moje će biti najbliže i najpoznatije. A nakon nekog vremena ona će opet biti potpuno moja, samo moja. I nikada više neću napraviti takvu grešku da je prepustim nekome.
Čovjek od trideset godina, policajac po zanimanju, udobno zavaljen u naslonjač svoje fotelje smišlja zlokoban plan dok mu svjetlost izgaranja kaminske vatre obasjava lice jarko crvenom bojom. On kao pauk spletkari prstima svoj plan povremeno se zlobno smješkajući, jedva dišući usredotočen samo na svoj plan provodi večeri sve do dana kad se plan pretače u stvarnost.
Ona pozdravlja i odlazi. Čekati ću još koji trenutak da se odmakne, da bude udaljena dovoljno koliko mi treba za ispunjenje moga plana u potpunosti, bez ometanja. Ali želja je jaka, nestrpljivost kao kipuća voda izbija na površinu i sekunda se smrzavaju u sate a on nema živaca, dovoljno je čekao, vrijeme je da krene u akciju. Pažljivo puni revolver dok mu prilazi. Žrtva okrenuta leđima niti ne sluti taman lik zle namjere iza sebe.
Na putu od svoga stana do auta čuvši kako se susjed proderava u potrazi za ključevima shvaća da je i ona zaboravila svoje od auta. Pa se vraća natrag u stan smješkajući se svojoj smotanosti. Gura ključ u bravu i okreće ga.
Ispružena ruka sa pištoljem u šaci u pravcu njegove glave. Ali žrtva primjećuje nešto neobično i dječak kratke smeđe kosice okreće glavu i pogledava smeđim velikim očima prema očima zavidnog čovjeka. „Tata“- izgovara dječak ne shvaćajući situaciju u trenu kada barut obasjava poluzamračenu sobu, olovo pušta krv i ono što je nekada bilo lijepo i nevino postaje unakaženo rupom 9-tog kalibra. Ali on ne čuje ništa njemu u ušima luduje srce prema njoj. On ovo doživljava kao vatromet i veseli se posljedicama, veseli se njoj.
U trenutku otvaranja vrta bljesak obasjava sobu i ona gleda smrt svoga sina od strane njegova oca. Cijeli svijet joj propada pred očima te ona pada na koljena u nevjerici gledajući svoga muža koji kao kip ostaje stajati nakon što shvati da je ona tu.
Sve je vidjela, još joj mogu objasniti još me može voljeti, još uvijek ona to može shvatiti samo ako joj objasnim ako mi da priliku.
Ali ona ne želi čuti, u borbi mu uzima pištolj ispaljuje hitac i pogađa ga u srce koje je ionako uvijek pripadalo njoj.
Čovjek od trideset godina, policajac po zanimanju leži na podu gledajući kako ona ljubi mrtvo truplo svoga sina. I u smrti on joj je ostao draži. I oči se polako zatvaraju i on umire sam u svojoj zavisti, svojoj hrani i svome otrovu.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv