Tamna Strana Mjeseca...

petak, 15.07.2011.

Kad ruž izblijedi...

Ulazi u stan na prstima, gotovo nečujno, kao mišica, da ne probudi usnule roditelje i mlađega brata. 24 su joj godine, u životu nema ništa ostvareno, nema čak ni srednju školu završenu, ali je uvijek viđena na svim otmjenim zabavama, uvijek lijepo uređena, obučena u markiranu odjeću od glave do pete. Sama si ju je kupila, ili bar većinu toga iako nema nikakav stalan posao niti neko veliko nasljeđe. Kupila si ga je novcem zbog kojeg trenutno tako tiho i ulazi u stan, na prstima, gotovo nečujno, kao mišica.
U ogledalu gleda odraz kojega se srami kad je sama, a uzdiže kad je u otmjenom društvu. Društvu u kojem nikom do nikoga nije stalo, gdje su svi lijepi, gdje svi piju otmjena pića i glume da se zabavljaju. Šarada. Novac je njihov idol, a ikona im je prihod, kojeg žele puno i što lakše.
Neporavnana crvena haljinica, poderane najlonke, počupana kosa i izraz koji je želi biti dostojanstven. Nije ni bila svjesna koliko loše je izgledala na putu do doma, još uvijek je imala tu neku nelagodu zbog onoga što radi pa se uvijek oblačila na brzinu, udaljavajući se iz tuđih stanova, apartmana, hotelskih soba što prije. Oči bježe u stranu, jer više ne želi gledati njega i svih njih na sebi kao ožiljke. Misli bježe na otmjene kafiće, na njene portrete, na one koji joj se dive a bolji su od nje, na sve njih koji joj nisu ni do koljena a mogu biti između njih za određenu cijenu.
Držeći štikle u ruci otvara vrata od kupaonice, zaključava ih spušta štikle na pod koje ovako same bez nogu u njima izgledaju bijedno i istrošeno. Odlaže torbicu, svlači crvenu haljinicu, pa potpisani grudnjak, poderane najlonke, dizajnerske gaćice i ostaje potpuno gola.
Njegov smrad izbija iz nje, njegov zadah, poljubci , ugrizi i sva njegova perverznost rade oko nje smrdljivi oblak koji joj steže grlo i neda joj disati.
Ulazi u kabinu i pušta vrelu vodu, prvo je iskušavajući rukom a onda mlaz prinosi prsima. Uz nekoliko dubokih udaha početni šok od vreline polako nestaje. A tada počinju navirati slike protekle noći.
Starac od pedesetak godina se nadvija nad njom gledajući je direktno u lice uzdišući od zadovoljstva, dok mu se kroz sive zube širi zadah burbona. Kapljice pljuvačke pršte iz njegovih usta dok stenje „Kurvo, kurvo“.
Uzdiže tuš te joj mlaz vrele vode prelazi preko čela po cijelom tijelu. Zadržava dah i zatvorenih očiju pokušava mislima otići negdje drugdje u zaborav ovog. A onda opet slike.
Sijede dlake sa njegovih prsa bodu je po trbuhu dok njegovi ugrizi isijavaju po njenim prsima. Njegova slina se ljepi po njoj praveći dugu prozirnu nit svaki put kad on odmakne usta od njene kože. Zadah burbona raspamećenog starca čini stvar još prljavijom i neurednijom. Okreće je na trbuh, ona luta očima po moderno sređenom apartmanu sa pogledom na mjesecom okupano more. On usklikne od radosti.
Zatvara vodu i nanosi šampon na spužvu. Počinje skidati njega sa sebe, trljajući spužvu do granice boli, do granice krvarenja, puštajući za sobom crvenu i izvrijeđanu kožu. Noge, bedra, međunožje, trbuh, trpe teške iritacije dok ona pokušava maknuti svaku površinsku stanicu kože koja je bila u dodiru sa starim znojim nitkovom, prsa, leđa stražnjica.
Njegovi dlanovi oko njenog vrata, njegove iskolačene oči, sve brži, teži uzdisaji nagovještavaju kraj njegovoj petnaestominutnoj zabavi. A onda zatvaranje očiju i poprilično tužno finale. Njegovo odljepljivanje s nje i padanje u postelju od svile.
Ona trlja sve jače i jače, pokušava izgurati slike iz glave kao i njegov miris sa sebe. Vrela voda, ispire pjenu, i dalje struže spužvom, prešla je granicu boli i koža na nekim mjestima počinje točkasto krvariti.
„100“ – govori mu, dok se starac pruža za novčanikom. Uzima pružene novce, oblači gaćice, najlonke, grudnjak, crvenu haljinu, podiže svoje štikle sa poda, svoju torbicu sa pulta i zatvarajući vrata pušta preznojenog starca u svilenoj postelji.
Zatvara vodu, briše se mekim ručnikom a pogled joj susretne sa zamagljenim zrcalom u kojem se nazire tek kontura ljudskog bića, koje je sad napokon čisto.
Ulazi u sobu na prstima, gotovo nečujno, kao mišica. Liježe u svoju postelji, čista, do sutra kada će ponovo u nezabavnoj zabavi nekog otmjenog kluba naći novu mušteriju čijim će novcem kupiti neki modni dodatak, komad odjeće ili neku šminku s kojom će prebroditi još jednu mušteriju s čijim će novce kupiti neki modni dodatak, komad odjeće ili neku šminku…
Dok se prvi zvuci jutarnjeg gradskog prometa počinju širiti ulicama, ona tone u san razmišljajući o svim ti ljudima koji joj se dive, koji je gledaju na portretima, na slikama, o tome koliko je njen život bolji od njihovih?

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv