Talasaj

Donosimo tekst o stanju u tvornici duhana iz daleke 1875. godine. Tekst je objavljen u listu Radnički prijatelj.

IZ ZAGREBAČKE TVORNICE CIGARA

Zagreb, 25. januar, 1875.
Naročito teški razlozi potakli su me da uzmem pero u ruke i da našem radničkom listu dadem prilog s prikazom modernih poslovnih i industrijskih prilika. Radi se naime o načinu rada u ovdašnjoj Tvornici cigara, dakle u jednom erarskom industrijskom poduzeću. Ono što sam o tome stvarno saznao toliko prelazi granice obične humanosti da nisam mogao a da to ne objavim, bez obzira na pravo i pravičnost između poslodavca i radnika i bez obzira na općenito loše odnose koji ovdje prevladavaju među njima, u korist poslodavca. Pogođenima nije dano da se sami za sebe založe, pa su zamolili mene, i zato valjda neće nitko moći govoriti o nepozvanom odvjetniku, a i dužnost je radnika da se međusobno zalažu i bore za svoju doborbit i nevolje.
Kako je poznato, zapošljava kr. financijski erar za izradu cigara samo ženske radnike; državi treba za podmirenje raznih potreba mnogo novaca, strahovito mnogo novaca, i stoga kod nje postoji težnja da izbije što više novaca iz svih vrela prihoda. Upravo zbog toga nastojanja zapošljuju se samo ženski radnici, jer se njima, pod izlikom da su samo ženski radnici, daje plaća toliko niska da to nitko ne može ni zamisliti. Najbolje radnice zarađuju za tjdan najviše 2-3 for., ali većina među njima, još djeca, koja prema obrtnom zakonu ne bi ni smjela biti zaposlena, dobivaju svega 60 krajcera na tjedan, jedan sekser na dan! Je li to zarada koja odgovara učinku pa ma kako slabih ruku! I kako se mogu one radnice koje su samohrane, čija egzistencija ovisi samo o toj zaradi, prehraniti time?! A samo je najveća bijeda prisilila odnosne roditelje da svoju djecu u uzrastu, kad još spadaju u školu, pošalju za bijednu nadnicu u tvorničke radionice koje zbog materijala šta se u njima prerađuje spadaju među najnezdravije, i upravo su opasne po život i zdravlje djece.
Toliko zasada o zaradi radnica, jer hoću da navedem još ponešto za što snosi krivnju sam upravitelj tvornice. Naime, u tvornici postoji kućni red koji, čini se, nije napravljen zato da se održi red, nego za nečije novčane interese, jer taj kućni red propisuje i utjeruje što je više moguće novčanih kazni, za najmanji propust kažnjavaju se odrasli novčanim odbicima, i već se dogodilo da je jedna djevojka u jednom tjednu morala platiti više novčanih kazni nego što je dobila plaće. Ali što se dešava s ustegnutim novcem? – Ha, kakva drskost radničke fukare da traži o tome polaganje računa! – Djeca kojima se ne može ništa odbiti od njihovih 60 krajcera, kažnjavaju se kaznom klečanja za vrijeme podnevene pauze. Ropstvo!
Dalje treba spomenuti da u tvornici postoji bolesnička blagajna, za koju se svakoj radnici, bez obzira na zaradu, usteže 10 krajcera na tjedan, za što ona u slučaju potrebe dobiva hranarinu od 1 fo. 20 krajcera, uz eventualne medikamente. Kako li je to humano uređeno mislit će gospodin direktor. Ali da bih dokazao u kakvom je neskladu ova hranarina od 1 forinta 20 krajcera prema visokim uplatama od 10 krajcera tjedno, navest ću da se Radničkom savezu uplaćuje mjesečno 50 krajcera, dakle za nekoliko krajcera više, ali se za to može podići hranarina od 5 guldena. Davati radnicima malu plaću, a ipak uzimati veliki odbitak za bolesničku potporu, to je humani način poslovanja tvorničke direkcije. Kod ove bolesničke blagajne također se polaže računa što je sa sekserom koji se radnicima odbija u slučaju bolesti, i koji im prema tome još uvijek pripada.
Ali još jedna slika! Već prošlog ljeta izdao je gospodin direktor tvornice zapovijed da se za ovogodišnje poklade priredi ples za koji je svaka djevojka morala priložiti jedan forint. Sakupljalo se već od Štefanja prošle godine, ali radnice ne mogu prirediti ples jer nisu mogle sakupiti novaca i – jer jedva zarađuju toliko da se mogu za nuždu obući, kamoli da bi mogle nabaviti nakit za ples.
No kako su se radnice često puta žalile upravi zbog svega ovoga što sam naveo, a naročito radnice nisu mogle izvršiti spomenutu zapovijed gospodina direktora, obećao im je da će odsada još strožije postupati nego do sada. Pa, sa srećom, gospodine direktore! Ali sjetite se da prejako nategnuta žica puca, i lako može grubo pogoditi u lice svojeg napinjača. Vi, blago rečeno, niste u pravu kad hoćete govoriti o strožem postupanju, naprotiv, primijenite na vaše podređene blaži postupak, kao što dolikuje. Ne vjerujete da vam služi na čast da prema ženskim radnicima postupate kao tiranin. A zatim, vodite brigu o boljem plaćanju radnica, zalažući se za to kod financijskog erara, jer ovoj sadašnjoj plaći savršeno pristaje poslovica: «za umiranje previše, za život premalo!»
Objavljeno u listu Radnički prijatelj (Der Arbeiterfreund) br. 5, Zagreb, 31.01. 1875.

U tvornici duhana radilo je 1875. godine 30 radnika, 257 radnica i 228 djece, u većini djevojčice ispod 14 godina. Među njima bilo je i djece od 6, sedam i osam godina.

Jutarnji
vjesnik

Donosimo tekst govora što ga je predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević održao na Prvom hrvatskom kongresu znanstvenika iz domovine i inozemstva (15.-19.11.2004 u Zagrebu i Vukovaru) a u kojem iznosi neke vrlo zanimljive teze o hrvatskom modelu privatizacije.

O znanosti s gospodarskoga gledišta

Govoriti o znanosti u Hrvatskoj, s gospodarskog gledišta, nije moguće bez promatranja konteksta razvoja znanosti u gospodarstvu posljednjih pedesetak godina. To možda naoko izgleda kao pogled u daleku prošlost, ali, kako je Winston Churchill rekao, bez takva pogleda ne može se sagledati ni budućnost.
Hrvatsku industriju toga razdoblja karakterizirala je visoka koncentracija kapitala, ali i pojedinih faza proizvodnog procesa, u okviru velikih gospodarskih sustava. Bilo bi korisno spomenuti neke od njih: Končar, Prvomajska, Jugoturbina, Đuro Đaković, brodogradnja, Jednistvo, Pliva, Podravka, poljoprivredno-industrijski kombinati i sl.
Takvi sustavi, iako opterećeni poznatim socijalističkim neracionalnostima, omogućavali su snažnu koncentraciju kapitala i kadra, pa je i razvojna funkcija u tim sustavima jačala. Rezutat je bio vrlo često vodeća pozicija u svojim sektorima u okviru gospodarstva tzv. Istočnog bloka, rjeđe sposobnost nastupa na zahtjevnim tržištima Zapada, a značajno češće u tzv. Trećem svijetu. Upravo se tu pokazala sposobnost tih sustava u tržišnoj utakmici, pa i s najboljima, na globalnom tržištu.
Pogrešna ekonomsko-politička teza s početka devedesetih o potrebi likvidacije tzv. socijalističkih mastodonata rezultirala je rasapom spomenutih sustava, a u gotovo svima su, bez iznimke, dekoncentracijom te slabljenjem kadrovskih i kapitalnih potencijala u tome valu stihijske tranzicije uništeni razvojno-istraživački potencijali.
Bio sam svjedokom jedne „rasprave“ u kojoj se govorilo kako se za „bagatelnu“ svotu može kupiti poslovni prostor u kojem je razvojno-istraživački centar RIZ-a. To ne bi bilo ništa posebno da taj isti razvojni centar u to isto vrijeme, do prije nekoliko godina, nije bio jedan od rijetkih svjetskih centara razvoja integriranih krugova, odnosno čipova. U spomenutoj raspravi, koju su vodili ključni protagonisti političke i gospodarske scene toga vremena, o tome nije bilo ni riječi, već se govorilo samo o cijeni kvadratnog metra spomenute građevine.
Rezultat toga vidljiv je danas u poražavajućim podatcima – ne samo posljedično vanjskoga duga, deindustrijalizacije zemlje (danas imamo samo 75% prijeratne industrijske proizvodnje), nego i u činjenici da smo od aktivnoga izvoznika agrarnih proizvoda prerasli u uvozno zavisno gospodarstvo.
Ipak od svega je najgora činjenica da samostalna Hrvatska nije proizvela nijedan novi međunarodno relevantan proizvod, odnosno brand. To nisu uspjeli čak ni oni koji su preživjeli stihiju tranzicije te bi se samim time mogli smatrati uspješnima. Oni su svoj uspjeh temeljili na na tzv. brandovima socijalističke Hrvatske: azitromicin, vegeta, bajadera, brod, transformator i sl.
Na kraju bih naglasio da je put ozdravljenja uvijek moguć jedino otklanjanjem uzroka bolesti. Liječenje do ozdravljenjanakon otkrića uzročnika dugotrajno je, traži odricanje i disciplinu pacijenta, a prije svega znanje i intelektualni kapacitet liječnika koji skrbi o bolesniku.
Želim vjerovati da mi u hrvatskome gospodarstvu, ali naravno i u društvu uopće imamo snage za taj nesiguran, dugotrajan, ali i jedini mogući put.
Ovakav skup, baš i zbog toga što sam prije rekao, ima posebnu vrijednost, a imat će i veću, ako iz ovoga ad hoc susreta preraste u kontinuirani oblik suradnje svih hrvatskih znanstvenih potencijala u zemlji i inozemstvu.
Znanje kao preduvjet blagostanja društva u ovome stoljeću, mora prožimati svaki njegov dio.

10.05.2006 od 18:00 do 21:00 sat možete postavljati pitanja gospodinu Tabakoviću na
http://www.tiaktiv.hr/forum/index.php

Prenosimo napise Jutarnjeg lista:

TDR je preko svog novoangažiranog odvjetnika Čede Prodanovića izjavio da je štrajkom radnika TDR pretrpio već 270 milijuna štete i traži od pobunjenih radnika naknadu te štete.

Adris grupa, u sklopu koje posluje TDR, angažirala je odvjetnika Čedu Prodanovića i priprema tužbu za naknadu štete kojom će od pobunjenih radnika zagrebačkog pogona Tvornice duhana tražiti najmanje 270 milijuna kuna. Prodanović, kojeg je Adris grupa angažirala uz već postojeće odvjetnike iz ureda Porobija i Porobija, izjavio je da će TDR vrlo brzo ići s vlasničom tužbom. "Po prvim izračunima, već pretrpljena šteta za TDR i Adris grupu iznosi oko 200 milijuna kuna, a potencijalna šteta u ovom trenu računa se na još 70 milijuna kuna".


Blokada tvornice traje već 31 dan, pobunjeni radnici u međuvremenu su zatražili reviziju pretvorbe i privatizacije TDZ-a, a Adris grupa, odnosno TDR, tuži radnike za ometanje posjeda i traži od suda mjeru kojom će ponovno preuzeti kontrolu nad tvornicom. Prvo ročište u tom postupku održano je u srijedu i sud je zatražio od TDR-a da dostavi dodatne dokaze.

- U ponedjeljak ili utorak dostavit ćemo dodatne dokaze i nakon toga očekujemo privremenu mjeru koja će nam omogućiti ponovni ulazak u posjed. U tvornicu ćemo ući zajedno s predstavnicima Ministarstva financija i odgovarajućim vještacima koji će utvrditi štetu. Prema našim saznanjima, gotovo sav duhan koji je bio u proizvodnim pogonima tvornice sada je već propao - kaže Ronald Korotaj, direktor pravnih poslova Adris grupe, koji ponavlja da uprava nema namjeru nasilno, uz pomoć zaštitara, prekinuti blokadu tvornice. U blokiranoj tvornici u Jagićevoj ulici u Zagrebu, prema podacima Adris grupe, ostalo je 3,4 milijuna komada cigareta s poreznim markicama.

- Oni su nanijeli golemu štetu ne samo radnicima, nego i cijeloj hrvatskoj državi. Morat će to nadoknaditi i uopće neće biti u poziciji tužiti i nešto tražiti. Očekujemo poništenje pretvorbe - kaže sindikalist Mario Iveković.

TDR traži od radnika 98 milijuna kuna
TDR traži od pobunjenih radnika 270 milijuna kuna za naknadu štete

Radnici Domaće tvornice rublja nastavljaju s štrajkom
DTR

Razgovor u feralu s bivšim srpskim ministrom u Đinđićevoj vladi Vladimirom Popovićem o kriminalnim radnjama TDR-a
OD ROVINJA PA DO DEDINJA

Jutarnji List

Nakon današnjeg ročišta na kojem su radnici TDZ-a tuženi od strane TDR-a za ometanje posjeda, ponovo je došlo do odgode. Više o tome čitajte na: H-alter

"I zato, bez obzira o kojem od slučajeva bila riječ, TDZ-u ili sutra TDR-u, PPK Valpovu, Croatia busu, radnicima u Coca-Coli ili već nekome u nizu katastrofalnih situacija za radnike, izostanak solidarnosti i akcije će uvijek uzrokovati nove slične slučajeve, nova smanjenja prava, veću nezposlenost i stalan potlačen i ugrožen položaj radnika. Svaka od tih borbi je zapravo borba za nas same, bez obzira što se u određenom trenutku ne odnosi direktno na nas. Sutra će doći i naš red i ako nas tada nitko ne podrži, stvar će biti brzo gotova. Moćnici računaju upravo na to – svatko gleda na sebe i ne vidi da je uvijek riječ o kolektivnom ugrožavanju prava, a ne individualnom."
Marko Strpić na ZamirZine-u

Damir Kajin o TDZ-u:
Kako komentirate situaciju u Tvornici duhana Zagreb?
- Mislim da se prosječnoga građanina Zagreba želi posvađati s Istrom, a to nije korektno. Sto posto podržavam i radnike TDZ-a, ali mislim da neće uspjeti u borbi protiv Tvornice duhana Rovinj. TDR je najmoćnija hrvatska tvrtka, država u državi. Sve to zbog monopola u Hrvatskoj, izvoza od 120 milijuna dolara godišnje, zbog enormne dobiti, zbog poslovične uprave, ali i zbog veza u politici i pravosuđu. Dio medija i krupni kapital su solidarizirani s TDR-om, kao uostalom i najjače hrvatske stranke radi financijske potpore. Razumijem da je TDR morao preuzeti TDZ, jer bi to onda učinio neko treći, što bi za njih značilo i gubljenje monopola. Ipak, mislim da bi TDR-ovim radnicima trebalo izaći u susret i naći im alternativna radna mjesta unutar duhanske proizvodnje.
link

Pregled prvomajskih radničkih protesta po svijetu. Treba li naglašavati da je i tdz protest spomenut. Samo malo proskrolajte prema sredini članka
May Day around the world

Jučer protestirali i radnici NAME. Evo link
NAMA

Kako bismo kolegu KemoLaži uvjerili da ni u dragoj nam Hrvatskoj ne postoji praksa objektivnog novinarstva, donosimo link na članak Jutarnjeg lista. Danas je naime na naslovnici Jutarnjeg lista osvanuo natpis "Debakl štrajkaša TDZ-a". Zašto se ne radi o objektivnom novinarstvu? U cijelom tekstu koji komentira prosvjed radnika TDZ-a ne spominje se riječ "debakl" pa je već iz te činjenice vidljivo da su urednici (ili gl. urednik) koji najčešće biraju naslove za prvu stranicu novina, namjerno odaslali poruku s diskreditacijom prvomajske povorke. Dapače, iz cijelog teksta nije razumljivo zašto Jutarnji list smatra da se radi o debaklu. Stoji li iza svega veza EPH-a i Adris-grupe?

Link: Debakl štrajkaša TDZ-a

Donosimo još jedan link, ovaj put još jedan blog koji se uključio u diskusiju oko TDZ-a, TDR-a, Adrisa itsl. I dalje nastojimo biti što informativniji, te unatoč nekim zlobnim komentarima održati razinu izvještavanja, pa stoga molimo sve koji imaju kakvu informaciju ili link neka slobodno pošalju. Pozdrav iz Talasaja!

Bet Israel Blog

Kom je mrzak kontakt sa stvarnošću, a i voli dobru šalu tu je Predrag Grubić i sve izjeve za medije Adris grupe. Pa uživajte
Sve izjave za medije Adris grupe

Vijest Associated Press-a o preuzetoj tvornici i sastanku s državnim odvjetnikom objavljenu 19.04.2006. prenosi više anglofonih medija. Evo par linkova
Associated Press
Washington Post
Seattle Post
Grčki Reporter
ima i na njemačkom:
ORF
a i na francuskom:
France Press

Stižu i prvi izvještaji s protesta. Kad naiđete na neki zanimljiv link slobodno šaljite. Ako može kemolaži koji šljaka 24 sata dnevno onda bi trebali i mi koji ponekad i odspavamo koji sat. Uglavnom izvještaj VIP na kojem su recimo zaboravili spomenuti da su se radnici zahvalili i Socijalističkoj radničkoj partiji čijih je 20-ak članova došlo na protest noseći zastavu poznatog argentinskog revolucionara Izvještaj s vip-a

Ispred Tvornice duhana Zagreb okupljenom građanstvu obratili su se predstavnici sindikata, Arijana, Slavica, itd.

Kako je bilo u Maksimiru ne znamo.

povorka je bila dobro organizirana tako da policija koja je pratila cijeli skup nije morala intervenirati. Svaki put kada bi naišao tramvaj povorka bi se suzila i prešla na stranu gdje nije ometala promet...

...premda je SRP svoju podršku dao već i prije, ovom se prigodom okupio veći broj ljudi iz njihovih redova, a među njima i Che Guevara na crvenom transparentu.

sve je počelo na Trgu Bana Jelačića odakle se Ilicom krenulo prema Frankopanskoj i prema Tvornici duhana Zagreb.

Donosimo fotografije današnjeg prosvjeda radnika TDZ-a i svih građana koji su došli dati podršku...