Tiho...

28 rujan 2009









Dobro jutro,kako ste mi? Vikend je prošao u odmoru,vrijeme je odlično tako da se i ja dobro osjećam.
Probudila se jutros radi dosadnog komarca,tako mali a tako moćan....Podsjeća me na neke osobe iz radne okoline,no ja ih puštam da lete dok ne slete haha,razumijete. I let je pad, samo treba znati.
Želim vam ugodan početak novog radnog tjedna,da se ne sekirate i da uživate u svemu,volite i budete voljeni. I jedna moja pjesma,za buđenje.
topli pozdrav


>Tiho

Tiho,tiho kap po kap razlijevam tišinu
i poteče brazdama postojanja nezaustavljivo
poput krvi topla čežnja,boje makova
moja riječ,moja misao,moja želja k tebi
rezbareći suncokrete u kori drveta
zaigrana leptirovim letom ponad ravnica
nestašna,otevši prvu pjesmu pticama
počupah vjetar za korijenje nemirno
divljim kapima pučine umih lice,pored svjetionika
dlanom prosipam boje sutona,na poklon tami
dok čekam tvoje zagrljaje,šapat,dah
da ti poklonim svitanje

Pored srca...

13 rujan 2009











I kada pomisliš da je moglo bolje
zatitra sjećanje u uglu srca nemirnog
zar postoji srce u cjelini,netaknuto živo
kao more miruje u svom koritu,pod olujnim nebom
a smiraj tek je iščekivanje na obzoru sudbine
poludjelih ptica zapletenih igrom vjetra
u očima zarobljene slike istine,magloviti odraz tebe
tisuće iskri u dubini duše plamen stvaraju
a tijelo buktinja neostvarenih želja,živih još
miris ružmarina u tvojim stihovima udišem
u riječi volim te, na požutjelim stranicama spomenara
umotala sam srce krhko da ga skrijem


Travke uronile u rosno jutro njišu se
šumarci divljih kupina,na puteljcima sjećanja
pod krošnjama bršljenom obraslih stabala
poznati stari put ne gubi se u čovjeku nikada
i kamen pamti dodire,udarce i lomove
pa kako bi čovjek zaboravio sve svoje stope
poklonjene nebrojenim stazama života
sve čvrste zagrljaje i osmjehe iskrene
sve svoje udisaje ,uspone i padove
zazidao u kamene zidove,misleći zaboravom
odvojiti dio sebe ,tek odlomiti dio srca
kao da je komad jabuke odgrižen,baciti u prošlost
ne,nedam nijedan dio života uzalud,neka postoji sve
kao dunju mirisnu na ormaru sjećanja,pored srca
tamo gdje prva sunčeva zraka jutrom budi me poljupcem
mjesto tebe,sanjivu i umornu od snova,čuvam te

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.