I dušom mi zatreperi daljina

u meni beskonačnost svjetova

jesam li ja ona ista koju poznah

kao da su dvije rijeke potekle

u mojim mislima izvorom zaiskrila jedna

druga od mene ode, poteče vremenom

bujicama noseći želje i nadanja




Znaj,od sebe ka tebi živim

na grani jutra,začahurena srebrnim nitima

u noć otvaram svoja krila poput leptira

ka svodu tišinom obojenom,onom snu

gdje zagrljaji i osmjesi čekaju dodir

gdje dječak plete pletenice mojoj kosi

a sjaj u očima je sjajniji od zvijezda



Istina je da vrijeme odnosi trenutke

istina je da otvorena vrata ostavljam

koracima da se jednom vrate,poslušaj

moja je duše uvala utihnula prvim kišama

a more,more miruje i čeka samnom

tvoje bijelo jedro s obzora i cvjetove novog proljeća

i tvoj topli osmjeh na pragu jeseni