Tijelom bez tijela dodire osjećam
britke čelične bedeme ustrajnosti
gdje utihnuo pjev miruje očekivanjem
u mirisima zamamnim dalekog proljeća...

U kulama strahova zarobljenih savijesti
zazidah letove nemoći ispod pogleda
tamo gdje dubina istinom nebo dotiče
i beskućnik prihvaća ništavnost vrijednosti...

Labirintima duše u ogledalima zalutali uzdasi
gdje dlanovima tvoje želje okrećem
kao crne klikere,tvrde no lomljive
sve boje svemira nevidljive taštine...

Ti plamena ptica u sudbine krletci
udaraš o krike nemoći ,jer samo si čovjek
alejama pustinja odlutao tražeći sjene prošlosti
u sebi isušenih korita nekad divljih pučina...

Moć imam da nemoć tvojih bedara osjetim
vjetrom vladam da oluje sumnji raznesem
razornim ognjem gorim da divlja rijeka postanem
okrutna vladarica u ponorima tvoje duše...

...ne možeš mi pobjeći...

Čudna tišina dubinom me takla
obzori otvoriše puteve visoke
spoznaja s lica koprenu je makla
potekoše nanovo vode duboke

Koračam uz sebe strminom života
paprati urasle korijenjem u stijenje
procvale ruže glave su podigle
na rubovima noći šapuće htijenje

I ovlaš tek dodir prošlosti me taknu
krikom tišine onog što je bilo
zamiriše s vjetrom onaj bagrem stari
i prigrli duša sve što joj je milo

Zalutala pjesma šumom se provlači
i vinu se visoko ponad duge
otvorilo nebo plave oči beskraja
gdje sakrih se daleko od tuge

Zar je važno vrijeme i godine što lete
dok miruje mjesec u granama što nebo dotiču
važna je nada i riječi što se sjete
i rijeke ljubavi što planine samoće pomiču

U pukotinama vremena i zidovima života
ostaše tople misli i riječi neizrečene
znaj grumen topli još kuca u grudima
i zraka jutarnja sunca uvjek sviće
da te probudi,podsjeti na mene

Ako te posjeti prošlost
i ptice tuge slete ti na dlan
ako se izgubiš daleko od sebe
kad shvatiš da život je istina a ne san
suze kad poteku ponorima duše
i jedra rastrgaju vjetrovi nemoći
kad riječi rečene most nade poruše
hoćeš li moći sebi reći
od lutanja pustinjom života umoran
grčevito tražeći svoj dio sreće
da sam si kriv što ona te neće

Svako je stablo u šumi samo
i kad opadne list zadnji,gordo stoji
nebu pruža ogoljele grane
ni zima ni oluja se ne boji
znajuć da s proljećem novim
zelenom krošnjom bujno će da postane
tako i čovjek
na vrhu planine i na samom dnu
sam gleda sudbinu u oči
pusti misli da koritima vremena oteku
da putevi novi se otvore
neka korak krene i oči srce prate
i tebi sreća jednom će doći

Za ljubav koju nemaš u srcu svom
gnijezdo toplo ću sviti
pod krošnjom rascvjetale duše
beskrajno tiha ću biti
grleći misli što postoje
duboko skrivene u nama
sred ove predivne poljane života
suncoket sam što se za tobom okreće
da ne budeš tužan,da ne budeš sam
da pronađeš kraj mene svoj dio sreće

Greške u koracima izvan vremena
na rubovima oštrice realnosti
i krajnosti odcijepljenih istina
surove tihe boli u grudima
nerođenih trenutaka,mojih i tvojih
ne, nije vrijedilo umiranje
iz sata u sat, iz dana u dan
na tvojim mukama ne naučih ništa
što već nisam znala, imam svoje
tvojim davanjem ne dobih ništa
što već nisam imala, imam sebe
sada znam da miris ruža postoji
jer su žive i dirnute vjetrom
sada znam da plima i oseka caruju
ovim morem divlje sudbine
uprkos svitanjima i sutonima
uprkos našim htijenjima
što srebrni prah postadoše
nošen putevima vječnosti
gdje jedino miris zemlje navijek ostaje
i sjećanje na djetinjstvo diše
gdje kiša otapa boje duge
i zarobljeni vjetrovi urlaju munjama
daleko, sklopljenih vijeđa
tamo izvan vremena

Naslonjena o mjesečeve niti
otapa se dubina noći
čarolija je postojanje
tebe nestvarnog, u meni
zalutaloj zaboravljenim trenucima
u mojim očima slike bez okvira
sjećanja onog što će biti dodirujem
kad odlutaš od sebe šapni mi
gdje da te nađem
u tom moru svjetova
u sjeni života odmaraju koraci
i riječi neizrečene čekaju da čuješ
pjesmu sudbine vjetrom čežnje nošenu
u vrtovima vremena sakrih svoje proljeće
gdje želje zapletene uzdasima drhtaj postaju
i miris zemlje što svitanjem diše
čuvam u dolinama gdje me nema
za korake što će biti, da zauvijek ostaju
utisnuh ime tvoje vodama što poniru
beskrajem u meni
spremih ljubav u vrčeve mjedene
pod okrilje srca duboko
tamo gdje čuvam
otisak tvoje duše


Dragi blogeri,ova meni draga pjesma je s mog drugog bloga ....neki od vas su je možda pročitali.
Još uvijek se mučim s postavkama , isprobavam...pa kako sliku ubacite? Sve vas pozdravljam
Tajana