_m
09.03.2024., subota
... tamo
.
. osjećaj je bio poput stakla proziran mogao sam kroz njega promatrati Lovčev pojas i u njemu tri maga s mirisima od zlata ako bih se okrenuo već azur je otkao paperjaste oblake do postolja s plavetnim kitovima s kojeg može se skočiti u ocean i dočekati val što zapjenjen zgrabit će obalu obala je lice kamo pružene su ruke pogleda a ono što ih navodi od vrućice je smjer po zraku kad u zagrljaju gore tlo i voda misao se, do osjećaja jedna, razbaštinjena naslanja na kose pa po vlasima leluja i kao da je s njima sebi više ne pokaže se, ne izreče tek usidri se, našav mjesto u kojem od svih je bolja te u zatišju gospodari drugima kao uspravnica svih oluja misao ne staje, neobranjivo u oči gleda sad po hridima gdje se meso razvrstava prema kosti na koju se naslanja krvareći iz dubine ugode okusa i iz visine, i visine dohvaća cjelini svih živih udaha i otkucaja tamo svjetlost tijelu je tama i samo dodir otkrit će jesam li vrijedan imenom spomena jedino dodir dat će svrhu namjeri prepoznavanja kad u ehu se čuje: jesi, i tamo te ima . . |
