_m

.
.
u samoći misli
plašt samoće noći
obavije svakoga
tako smo predvidljivo isti
ravnopravni u izborima
i odlukama slični

jedno je središte svima
iz kog izrastamo sami
a neponovljivi smo razrašljani
kamo se upućujemo

ne pitaj – zašto?
kad takne te zdenac
i vjedro se spusti
dok tama noći pucketa

voda gori!
u kamenu plamti!

ispijmo čašu sna nadušak
u ovoj svetoj tami
kao kad bili smo djeca
bezbrižni u posteljici
i pjani od života
koji će nam prići
.
.

Oznake: Ožujak, M