.
.
u samoći misli
plašt samoće noći
obavije svakoga
tako smo predvidljivo isti
ravnopravni u izborima
i odlukama slični
jedno je središte svima
iz kog izrastamo sami
a neponovljivi smo razrašljani
kamo se upućujemo
ne pitaj – zašto?
kad takne te zdenac
i vjedro se spusti
dok tama noći pucketa
voda gori!
u kamenu plamti!
ispijmo čašu sna nadušak
u ovoj svetoj tami
kao kad bili smo djeca
bezbrižni u posteljici
i pjani od života
koji će nam prići
.
.
Post je objavljen 06.03.2024. u 07:03 sati.