_m
04.03.2024., ponedjeljak
jer
.
. jer ne možeš san sanjati ako u njemu netko nije ako pijesak si pustinji vjetar stepom iz kojih nema izlaza ne možeš san imati sam sebi nedostupan noć se sruši u dan i ne znaš što ćeš stan u tebi je prazan a ulica ispred nepremostiv kanjon do koga ne ćeš neobjašnjenim razlogom svezan svojem moru ispod oceana nemaš kamo ovako divalj okružen tisućama rešetka što krive pogled pravo a pripitomit ne ćeš onoga koji se probija ritmom kako aorta svrdla meso ne možeš snu ne ćeš u sebi neodlučeno prašinom zgnječen obliku od kog si odustao nedostaju ključar podnožja iz kojega vis bi Suncu izrastao i od svile bršljan po kojem bi se Mjesečini uspinjao . . |
