.
.
jer ne možeš san sanjati
ako u njemu netko nije
ako pijesak si pustinji
vjetar stepom
iz kojih nema izlaza
ne možeš san imati
sam sebi nedostupan
noć se sruši u dan
i ne znaš što ćeš
stan u tebi je prazan
a ulica ispred nepremostiv kanjon
do koga ne ćeš
neobjašnjenim razlogom svezan
svojem moru ispod oceana
nemaš kamo ovako divalj
okružen tisućama rešetka
što krive pogled pravo
a pripitomit ne ćeš
onoga koji se probija ritmom
kako aorta svrdla meso
ne možeš snu
ne ćeš
u sebi neodlučeno prašinom zgnječen
obliku od kog si odustao
nedostaju ključar
podnožja iz kojega vis
bi Suncu izrastao
i od svile bršljan
po kojem bi se Mjesečini uspinjao
.
.
Post je objavljen 04.03.2024. u 07:02 sati.