_m
31.01.2024., srijeda
obilje
.
. od mladunčeta droplje izraslo je carstvo u njemu poštovanje obilju do svakodnevice gotovo uvijek kad položiš se i prepustiš mjestu gdje jedini si gospodar svem preostalom vremenu ne sjećaš se visećih vrtova ni u prašini krvave zvijeri ne horda divljih konja ništa se ne pamti od kad golubica je odletjela odnijevši otajstvenog bika provalijama padajućih visina sad zaključci su inačice suviška u opskurnoj projekciji margine uma sad sve što moglo bi biti investicija odumire bez posvećenja prsne prije no što obliku se primi a damar se zaplete u otkucaju s kojim remeti se ritam to jedino je čega se sjećaš: nelagode skoka tišine u glasu mesa kad kost obavija i odreknuća britkog odreknuća svega onog što u tebi je zbilja to pamtiš kao oltar bogomolje pritajen u svakoj zgradi ovoga svijeta i već čuješ zajedničku molitvu koja nikamo ne stiže i nikome ne pomaže a struji u zraku kao kletva . . |
