.
.
od mladunčeta droplje
izraslo je carstvo
u njemu poštovanje obilju do svakodnevice
gotovo uvijek
kad položiš se i prepustiš mjestu
gdje jedini si gospodar
svem preostalom vremenu
ne sjećaš se visećih vrtova
ni u prašini krvave zvijeri
ne horda divljih konja
ništa se ne pamti
od kad golubica je odletjela
odnijevši otajstvenog bika
provalijama padajućih visina
sad zaključci su inačice suviška
u opskurnoj projekciji margine uma
sad sve što moglo bi biti investicija
odumire bez posvećenja
prsne
prije no što obliku se primi
a damar se zaplete u otkucaju
s kojim remeti se ritam
to jedino je čega se sjećaš:
nelagode skoka
tišine u glasu mesa kad kost obavija
i odreknuća
britkog odreknuća
svega onog što u tebi je zbilja
to pamtiš
kao oltar bogomolje
pritajen u svakoj zgradi ovoga svijeta
i već čuješ zajedničku molitvu
koja nikamo ne stiže
i nikome ne pomaže
a struji u zraku kao kletva
.
.
Post je objavljen 31.01.2024. u 07:15 sati.