make it happen
.
. već u danu poslije sutra pronađeš nemir što ti ruku vodi a misao uzme i istegne preko razumnog obzora nemaš ništa protiv osloboditi se okova tijela ali bez njih slutiš let koji se ima bio bi poput tami hitnutog kamena gdje nikoga nema već dan što bit će sutra negve rebrima bliže stegne i ne da pobjeći onamo kamo krutost disanja sama sebe povela bi sluhu dovoljna ne da pobjeći uzaludnoj misiji plućima u kojoj sama bit će bez igdje ikoga ovaj dan mjera je svih prije zbrinutih udaha svemu što hoće se moguće i nikada od nje ne smije biti manje nikada joj dosta udisaja do poravnanja s krugom većim kojem od rođenja pripada . . |