_m
31.10.2023., utorak
Samhain
.
. ova žovijalna Mjesečina struže po naličju dana ispred je vrpca amaranta nasuprot damastu kobaltno plave nešto se između shvaćanja (odsjaj paučine u žeravi muka) sa strunom disanja prepleće pusti one kojih nema! sva prostranstva njihovih pogleda sad su u grumenu skvašene gline iz tog tijeska raspadanja ne vidi se bojno polje koje se približava ne mogu se dotaći daljine ne će ih blizina ovoga daha ne diraj one kojih nema! Nemeza ispred njih bdije i svakim nesmotrenim pokretom oka obzoru sjećanja gurnut će te u ždrijelo već viđenog martirija iz kojega nema povratka zar opet sumraku dopasti nespreman i ne dočekati hvatača sna? već tjeskoba noći po stepama je kože već tama ruje plućima do ljepljive zemlje u kojoj disanje bučnije vre trag srca nije tamo um ne može udahu i otkucaju topao stan iznajmiti pa zajedničku hladnoću dijele prevarantskim mislima nikada sami i nikada ostavljeni bez mira i počinka idu nekamo gdje se bez staza nije samo se ide samo se odhodava pustoš uvjerenja a govor do imena neprimijećen promašuje se ne spomeni one kojih nema uzalud! još nemaš umijeće strijelca ruka još nije spremna do mete se dometnuti vrhom praznog tobolca diši! do kraljevanja drugoj strani koplje primi čvršće toplini i brani taj bedem odlučan sebi . . |
