rebus
.
10.10. noć je bila crnja od jutarnje kave s kojom počinje uzaludan dan pričala je o strahu kao o drvenoj nadstrešnici ispod koje se navikom skriva pred orkanskim nevremenom a pomislila je na gujavicu koja se probudila na asfaltu usred ljetnjeg podneva poželi se miris iglica i na usni okus mora već čuje se val zarobljen u rascjepu kamena kojemu sunčevi krikovi izrezuju zrna soli ostavljajući zgarište bez obavijesti opet su ukrali konje opet Zmajevoj brazdi prijeti samotništvo tundre netko je razmontirao projekciju samopouzdanja otkrivši rebus . . |