.
10.10.
noć je bila crnja
od jutarnje kave
s kojom počinje uzaludan dan
pričala je o strahu
kao o drvenoj nadstrešnici
ispod koje se navikom skriva
pred orkanskim nevremenom
a pomislila je na gujavicu
koja se probudila na asfaltu
usred ljetnjeg podneva
poželi se miris iglica
i na usni okus mora
već čuje se val
zarobljen u rascjepu kamena
kojemu sunčevi krikovi
izrezuju zrna soli
ostavljajući zgarište
bez obavijesti
opet su ukrali konje
opet Zmajevoj brazdi
prijeti samotništvo tundre
netko je razmontirao projekciju samopouzdanja
otkrivši rebus
.
.
Post je objavljen 12.10.2023. u 00:07 sati.