još uvijek
.
. sadržan u klupku kriptiranih informacija oružan čvorovima što se ne daju razmrsiti još uvijek sanjam rubovima koje oplakuju vode Mjesečine to nije održiva realnost nije doživljivo i nema strukturu pod prstima a ipak je presudno vidu do svih oblika tvari poput gravitacije postojećeg poretka koju uzimamo neoprostivom svemu što je njemu drugačije mislimo obrascima u krugu ih preslagujući vidimo onako kako nas se želi vidjeti a zborimo prečacima po tragovima koje su jednako isti gazili gle, tako je svima dobro i jutarnje kave s razgovorima nikada nas ne će iznevjeriti tako je najbolje kad uvijek isto ne može se nikada mijenom uznemiriti odreži strast, nestat će strahovi ne spomeni sljepoću tame u kojoj si začet i svaki dan bit će dovojan k slijedećem se pružiti a ja još uvijek sanjam rubovima nekih davnih zanemarenih prošlosti kad svjetovi bili su otopljeni u vodi i dodirima tekli su neprestano se razgovarajući još uvijek sanjam rubovima kompromitirane stvarnosti . . Oznake: srpanj, blue moonlight |
blizu
.
. mora se biti blizu i još bliže riječi koja mogla bi zdrobiti sve ostale njoj mora se sestrinski odvažno prići i kad krene po tragovima Menada prijekornim pogledom i kad mahnito sadržaj raspolavlja u njoj je znak onoga koji rođen je drugi puta iz bedra prema njemu se zaputi do krika u osmijehu prema njemu u sebi kreni raskopavajući rebra predrasuda a kamo ću prispjeti bez orijentira bez efemerida bez sidra? kako riječ do uha prinijeti ako nema sugovornika? mora se biti blizu i još bliže do usana čija riječ ubojito tvoju pogađa zbrajat će se misli vrijeme teći će prokrvljenije i ne će dopustiti strahu kukavičluk pred lavovima za samo jedan i jedini život bez stereotipa pronađi hrabrost u ludosti i otisni se kreni putem bez povratka! . . Oznake: srpanj |
praskozorju
.
jutro poslije napadne mirnoćom a vatre koje gorjele su noć ugarcima označavaju put preteško Sunce na ramenima podsjeti na drugačije vreline voda što su se obrušavale stihijama podsjeti na pogled dalje od sjena u špilji zazrcali se prskanjem po oblicima kretnjama iscrtava im linije i već sve je tajnovita lakrdija koja te radoznalo promatra hoćeš li ostati službenik tvari što nepovratno propadaju ili ćeš povjerovati plimi svetosti tekućine koja pečat je svim otkucajima a uvijek kroz prste trenutaka neopaženo promakne? osmjehneš se uvjetovano ne shvaćajući vlastitu dobrobit zbunjuju ostaci noći pod ovom zlatnom modrinom još tinjaju joj žerave s kojima se razgovaralo nemušto, nečujno, ostavljeno a razgovijetno poput plesa vjetra u granama tamo nisi Zemlji si zaglavljen danu položen u abdomen plastičnih dodira bez misli a htio bi gorio bi riječju praskozorjem . . Oznake: srpanj |
toj živoj riječi
.
zapetljan u čvorovima Mjesečine zmajski dah zbrajam stopalima do vrele zemlje i žureći pamtim praskozorja kao žive rane što se u zenitu svakom rastvore poput usta gladnih ptića iznad gnijezda grotla dana nikad se ne odraste ne probavi se hvalospjev logici sve dok živa riječ rebra grebe do kože ne može se sakriti vjeroloman pogled svjetini ne može se ljubaznost trenutka poniznošću vremenu kupiti zapisano je negdje iza stotog sloja palimpsesta u kapi mastila što jetkim se okusom ponudi klijetci zastane se usred sna u bodljikavoj izbi zbilje misao se stvori u treptaju otkucaja modrina se žaru dubine preokrene i ne znaš zašto ne znaš kako struna što te drži jače peče . . Oznake: srpanj |