.
zapetljan u čvorovima Mjesečine
zmajski dah zbrajam stopalima
do vrele zemlje
i žureći pamtim praskozorja
kao žive rane
što se u zenitu svakom rastvore
poput usta gladnih ptića
iznad gnijezda grotla dana
nikad se ne odraste
ne probavi se hvalospjev logici
sve dok živa riječ rebra grebe do kože
ne može se sakriti vjeroloman pogled svjetini
ne može se ljubaznost trenutka
poniznošću vremenu kupiti
zapisano je negdje iza stotog sloja
palimpsesta
u kapi mastila što jetkim se okusom
ponudi klijetci
zastane se usred sna
u bodljikavoj izbi zbilje
misao se stvori u treptaju otkucaja
modrina se žaru dubine preokrene
i ne znaš zašto
ne znaš kako
struna što te drži jače peče
.
.
Post je objavljen 19.07.2023. u 21:31 sati.